Brutalna gramatička pakljavela..

TETA OD KOMETA..

Jebi ga sad i nije neki naslov znam.. malo ko da je zbunjujuće neprivlačan,ali zato skroz nezanimljiv.. onak,više ko da baca u vickasti očaj šareni dilirij nerazumljivog.
Znam -reče Lepi mirno svome mozgu- znam da i nije neko najsretnije riješenje od naslova,ali jebiga.. moje je i od tud počinjem priču.

Prije nepunih nekoliko večeri nježni vjetar blagdanskog ozračja donesel je Lepom prekrasno humanu misao,riješenje za osviježenje(za sveprisutni strah od udara komete u Zemlju).
Naime kaj je.. Lepi je popušil "san o Ruži".
Huh,da nebi sad tu drvili o koječemu,filmu,Radeku Šerbici,njegovoj ulozi u toj homodrami(čitaj-monodrami),komadu mesa u tom filmu i svime ostalim što nema apsolutno nikakve veze s Lepim,rekli bumo da se je Lepi fino,pristojno i gotovo skrušeno(kako blagdanu Božića i dolikuje) nadimil ko šunka.
Blagdan več u samom svom imenu nosi sugestiju o kakvom se danu radi -blagom!
..a di češ blaženijeg stanja na blagdan nego kad potrošiš metar rizli u par sati vremena. Bome,onda znaš da te je stigel blag-dan!
Lepi je več poprilično drugo dimil drač,ustvari,taman toliko da ga naući konzumirat kak se spada,i sa dužnim respectom.
Jebemu mater,pa kaj nisu i stari Indači žvalili stalno onaj metar lule ... (a onda se,u lelujavo rastresitom stanju naslanjali na konje,sa svojim obojenim dlanovima.. ak si na konju videl otisak samo jednog šarenog dlana odma ti je bilo jasno na kaj se je naslonil "Bik koji se ljulja",sinoć,kad je išel pišat)
.. kaj se nisu,u tom agregatnom stanju, ganjali goli oko lonca i revali za kišu.. gledali budučnost,ili jednostavno sa zen mirom i harmonijom u očima štavili kakvog Amiša koji im je baš,evo,ničim izazvan zapeo okom za koplje,i to 3put.
No nisu samo Indači ti koji su živjeli u miru s dimom koji vodi misli.
Azija je itekako bila poznata po agrokulturi te vrste,i ta grana djelatnosti nije bila zanemarivana još od ranih početaka njihove kulture.U krajnjoj liniji "Kineski zid" se i ne može objasnit drugačije nego rijčima; Da je meni malo toga kaj je dimll onaj kojemu je ovo palo na pamet,radit.
O Bliskom istoku nećemo ni pričat,pa ti se još do danas nisu digli s nargile.
I tak -mislil je Lepi -ima neke jebene logike u draču,ali sam ako se zna na adekvatan način pustit kroz organizam.
Što se podrazumijeva pod adekvatan način?
Well.. svakako ne blejanje u televizor,to je za proklete amatere koji
a) ne znaju vrijednost toga kaj puše
b) nakon dve pljuge zgledaju ko Fioličeva svinjska polovica,na kuki
c) i inaće imaju blokada,čitav niz ograničenja i predrasuda za nešto više od polumrtvog pogleda u šareni ekran

No da,ali da se sad ne bi poput velike većine ljudske populacije pozabavili osudom,nerazumijevanjem i kritikom rekli bumo da su ti "prokleti amateri" oni koji tek uče hodati u ružičastoj izmaglici svojih TetroHidroCanabiol misli... i da je i Lepi jednom davno,na samom početku,bio član tog istog kluba.

Hmm.. sigurno se sad pitate kakve to,do turca,ima veze s naslovom?
Možda je najbolje da ne preskačemo slova s početka priče,i jednostavno krenemo od kuda i treba krenut.

Negdje za vrijeme prošlotjednog 2005-tog jubilarnog blagdana svih blagdana,kad su svi vikali svima "Sretan Božić"(ili čestit,ili blagoslovljen... hebiga,stvar subjektivne prirode i stanju osjećaja za to u datom momentu)... i onima kojima su to zbilja željeli,baš kao i onima kojima su to osjetno manje željeli.. Nije ni bitno sad,bilo je to taman u doba najsvetijeg ozračja među katoličkim plemenima.
Lepi je slavil u svom stilu,kraljevski raskalašeno i djetinje zaigrano i iskreno.. provodil se je ko mali prasac u svom kocu,veselo i bezbrižno se valjajući u svojim govnima,s neskrivenim guštom i totalno neopterečen tuđim pogledima.. jednostavno ga nije zanimalo što bi mu tko imao za reči,a pogotovo po pitanju toga..Bilo mu je tako dobro da mu se javio osjećaj kako gotovo sigurno krši neki zakon.Palo mu je to na pamet kad je u jednom kratkom spoznajnom uštipku preugodnog mu prezenta rekao svojoj Čudnoj; Jebate Stara,pa kaj mi smijemo bit ovak sretni,jel to dopušteno opće... mislim,da se ne moramo negdje prijavit i čekat dozvolu za to,haa!?
Čudna se,jako dobro osječajući o čemu to Lepi metilja,samo nasmijala,i to od srca,iskreno... i to je bilo to.
Čudna ima taj Bogom dani talenat da ti osmijehom predoči ono što bi ti netko drugi išel sipat iz rajngle(čitaj ;usta) u želji da ti približi to kak se osjeća... i Lepi je znal u tome uživati,lirski.Čudna mu je ionako bila sve ono što je on bio i samom sebi -čisto srce.
Nije ga ganjala,nije očekivala,nije zahtijevala,nije dramila i,što je najbolje od svega,bio joj je dobar takav kakav je i nije ga ni htjela pokušat mijenjat.To make a long story short,voljela ga je takvog kakav je i Lepi je znao kako joj pokazati koliko joj je beskrajno zahvalan na tome,baš kao i sudbini koja ih je spojila.

Još uvijek niš o tome koji će turac Ruža u naslovu,i kakav je to Armagedon pored imena,lika i djela naše veleštovane i nadaleko poznate i priznate,visoki C dive?

Polako.. mir.. doći ćemo i do toga majku mu,može si valjda čovjek dati malo oduška i pustit da ga lirika ponese?!

Lepi i Čudna su znali umočit ruke u tišinu i dopustit mislima da orgijaju nesputano u prekrasnom osjećaju ugode trenutka(znate li o čemu govorim? ...o onom osjećaju prije i poslije dobrog sexa)... znali su upiknut neku temu i onda je dobročudno,benigno,bezobrazno i djetinje zlobno malo frizirat i razgazit.. apstraktno je nabiblat crnim humorom,ali u granicama ukusa tako da se smijeh samo pojaća a nikako ne skiseli.
Tako je stigla i misao o Ruži..
Ustvari,o čemu se zapravo radi?
Nakon prvih par dimova jedne ručno motane Lepi je postavil pitanje Čudnoj; Draga.. daj si zamisli kak se daleko čuje operna zvijezda kad ju nagazi orgazam?
;))))))))) počela se smijati ... nije ga ni pitala od kud mu ta misao.voljela ga je i to joj je bilo dovoljno da bude svjesna kako i takva razmišljanja dolaze s njim u paketu.Pokočila se od smijeha,i pomalo zarumenila. Prvo,zato što si je odmah vješto složila pred očima sliku operne dive koja doživljava orgazam..
a drugo,zato jer je znala da se i nju samu može smatrati svakakvom samo ne tihom u sexu,a pogotovo ne prilikom orgazma.
i tako je krenulo,dim po dim i Ruža je je postala najučinkovitije svijetsko oružje za obranu od kometa,koji su zlosutno prijetili kraljici majci,Zemlji.
Kako?
Jednostavno.. iz dima u dima teorija je slagala priču.Radilo se uistinu o velikoj ženi(kakva Ružai je.. i to ne gabaritima nego svojom ljudskom vrijednošću i ljepotom) i njenim glasnicama koje su u vezi s prekrasnim plućima(tišina,ne želim komentar na ovo)uslijed jakog vaginalnog(nikako ne klitoralnog,da se ne bi zahebali) orgazma mogla iz grla ispucati krik tako visoke frekfencije da se je ta vokalna munja mogla bez pol muke najebat majke istom onakvom kometu na koji su Ameri poslali Brucea Willisa da pogine,a pakljavog Bena Afleka da se vrati živ i zdrav,da obali,prekrasnu kćer manje krasnog oca,Liv Taylor.
I tu je več Lepog i Čudene skroz pomahnitala..
Ruža je postala savršeno biće,sposobna da zemlju obrani od svih padavičara,bez obzira kakve jačine i veličine oni bili.

Ruža je bila opaka pila,
širokogrudna operna diva,
od oralne munje visoki C vila,
za ovu veselu priču kriva.

No da.. snaga krika ovisila je o veličini padavičara(na kometu se misli,ne na ljude..) koji je prijetil našem planeu.Ak je teta Kometa bila velika Ruži je trebal i adekvatan partner,ali i njegov adekvatan "na-stup",performans.
Tada bi ljudi od povjerenja posegnuli u riznicu i izvukli križanca između Georgea Cloonya i Rocca Siffredia.
A onda?!?
onda je blato s opanaka frcalo u oči !-što bi baka rekla ;))))))))))
Vokalna munja nastala kolizijom Ruže i tog križanca mogla se nahebat milosne majčice svim padavičarima od Remize pa do trećeg Orionovog sazviježđa.
Dim je skroz poremetio percepciju vida,urlik je zaljuljao prostor i smijeh se počeo u suzama brojiti.. sve je stalo i smijalo se.
Lepi i Čudna su se valjali od smijeha,i to od onog pravog,veselog,iskrenog i zdravog.. Božićnog.
I svemir se je smijao s njima,budite sigurni u to,jer ovakva cika i vriska nije mogla proći međuplanetarno nezapažena.Zamislite si kakvih je sve tu kometa bil kad su se iz gore,ranije navedene riznice izvlačili križanci Saq O'Neala i Piearce Brosnana ;)))))) zvan Yeti Footlong ;))))) zatim,sudanski Čiro Gašparac i njegovih črnih šest(al na kvadrat,i u inčima);))))))
urlici i salve smijeha nisu popuštali,ni dim se više nije mogao povući bez hihotanja. ;))))) za posebno opasne padavičare bio je tu program za Ružu nazvan "Pad crnog jastreba" ;)))))) kojeg je napisao poznati stručnjak profesor doktor Udo Langekurz,s instituta ta udare gromova u Ljubljani. ;))))))
nered totalni,kuglaona od smijeha..
kako je padavičara bilo raznih oblika i veličina upravo takav je bio i Ružin asortiman u riznici.tamo su svoje mjesto našli i križanci poput Dennya Devita i Smigla,Princa i John Waynea... ;))))) Mladena Grdovića i Lee Marvina ;))))))itd. itd.
Tone smijeha pale su za Božićne blagdane Lepom i Čudnoj pred noge i njima zbilja nije trebalo dvaput reći da se počnu nabacivat s njim.

Ili kak bi to Ruža rekla poslije svakog pokaznog gađanja; Zlo kak je bilo dobro! ;)))
Lepi si je zadržal autorsko pravo da vjeruje kako je Ruža uistinu uživala,dušom i tijelom,u svakom pokaznom gađanju. ;))))
S tim u mislima vrijedne ruke neimara Lepog latile su se novog komada rizle i krenule ju rolat,virtuozno motat,baš onako kako je to radio profesor Prosinečki tih dana dječici na "Kutiji".
A zašto i nebi,koliko puta u životu ti se desi da pogašplju Ružu Pospiš-Baldani,haa!? -pomislil je Lepi naglas i poljubil svoju Čudnu.

Kaj sad motaš? -pitala ga je Čudna s veselom znatiželjom u očima

Jadhne Mahunen ... taj će biti o zlom prcu,pobijedniku turneje 4 točionice -odgovori joj Lepi več načet akontacijom smijeha za sljedeću smišljenu LepoČudnu bedastoću u razvoju

glupost kao nostalgija,sto bi rekao moj uvaženi drug Dnevni šetač.
veli,jadni li smo,što smo stariji sve više shvačamo da nam pamet sve manje hoće pred oči.
nije bed Kume,"doći će i mojih 5 minuta" što bi reko kolega Štulić.

tko smo u stvari,mi ljudi..
kojem Bogu se mi ovakvi kakvi jesmo,bijesni ,nezadovoljni,vječito egomanijački nadrkani klanjamo..,u što vjerujemo.
pojma nemam i opće mi nije jasno kako odgovorit na ovo al znam jedno,a to su dvije stvari..
ljubavi se ne klanjamo sigurno.. sebe ne poznamo ni najmanje.. a drugom ne vjerujemo ni da nam o tome život ovisi.

čarobnjaki smo koji su se,svojom slobodom izbora,odrekli znanja koje su skupljali životima,i civilizacijama.
bravo mi ,oca li nam tulavog u vrh guzice..