glupost kao nostalgija,sto bi rekao moj uvaženi drug Dnevni šetač.
veli,jadni li smo,što smo stariji sve više shvačamo da nam pamet sve manje hoće pred oči.
nije bed Kume,"doći će i mojih 5 minuta" što bi reko kolega Štulić.
tko smo u stvari,mi ljudi..
kojem Bogu se mi ovakvi kakvi jesmo,bijesni ,nezadovoljni,vječito egomanijački nadrkani klanjamo..,u što vjerujemo.
pojma nemam i opće mi nije jasno kako odgovorit na ovo al znam jedno,a to su dvije stvari..
ljubavi se ne klanjamo sigurno.. sebe ne poznamo ni najmanje.. a drugom ne vjerujemo ni da nam o tome život ovisi.
čarobnjaki smo koji su se,svojom slobodom izbora,odrekli znanja koje su skupljali životima,i civilizacijama.
bravo mi ,oca li nam tulavog u vrh guzice..
Post je objavljen 04.01.2005. u 13:31 sati.