Poludjet ću

utorak , 15.10.2013.

Poludjet ću od tjeskobe jer mi nema nje.
I ovako sam lud za njom, a mogao bih biti i duplo luđi.
Cijele dane već mislim o tome kako bi bilo lijepo da je uz mene. Hodam ulicom i zamišljam ju uza se, ponekad sjednem i na neku klupu i zamišljam kako bi bilo da je i ona tu uz mene, da ju mogu zagrliti, šapnut joj na uho: "Volim te ljubavi jedina.". Poljubiti ju i čvrsto stisnuti u zagrljaj...
Par puta mi se učinilo da ju i vidim, i, ozbiljno sam zabrinut za svoje psihičko zdravlje.
Nekoliko već noći ne mogu zaspati, samo o njoj razmišljam i toplini njenog tijela i daha za mojim vratom, a ujutro pak, kada se probudim, grlim i ljubim jastuk pretvarajući se da je to ona.
Ne znam što da radim, jednostavno, izgleda da je ovo vrhunac, da više ne mogu biti ovako odvojen od nje.
Internet joj ne valja pa ju ne mogu ni vidjeti a užasno fali.
Nadam se da će me ova tjeskoba proći ili da će se barem smanjiti jer je već nekoliko dana sve gore i gore.

Samo da mi je ovdje vila moja prekrasna, vlasnica srca moga. Ma da i poludim skroz na skroz, nije mi žao izgubiti pamet zbog takvog anđela