Znam da nije popularno pljuvati po vlasti, pa čak ni po onoj virtualnoj, ali ja protiv svoje prirode ne mogu. Boli me kua... ako neće ovdje, ići će negdje drugdje. Neki su već počeli napuštati blog.hr i prelaziti na konkurentske blog poslužitelje. Ne treba se plašiti promjena u životu i okretanja nove stranice u životu. Moj stav je - ili će bit kako treba bit' ili neće bit' uopće... Ljudi s tim i takvim stavom su čista suprotnost "živim mrtvacima", koji se ponašaju onako kako im Veliki brat nalaže. Znači s čovjekom koji je svjestan, ne može se manipulirati. Takve ne voli ni jedna vlast. Jer ih ne kontrolira... jer nitko ne zna što će napraviti... jer oni najčešće idu do kraja...

Znači došlo je do tehničkog kvara. Izgubljeno je sve postirano od 30. listopada 2006 tj. postovi, dizajn i komentari. Vodstvo bloga se ispričalo za navedeno i uputilo nas na mail help@blog.hr Poslao sam im dva maila u kojem pitam mogu li podići izgubljene komentare ako im pošaljem od prije snimljenu stranicu. Ne dobivši nikakvog odgovora, prešao sam na sljedeći korak istrage. Došao sam do broja mobitela jednog od četiri gospodara ove blogosfere... Nazvao i uljudno se predstavio. U šali izložio problem i pokušao iznaći adekvatno rješenje. Gospodar No.4 uvalio je mobitel odmah svom mlađem suradniku. Tijekom razgovora kristalizira se zaključak, kako oni ne mogu/ne žele podići izgubljene komentare odnosno omogućiti privremeni pristup editiranju istih. Upućuju me na gospodara br.1, ali pošto se služe VPNom, ne znaju njegov broj, pa nek probam preko VIP imenika.

Vidim da me lik skida... ali prihvaćam igru. Idem na VIP imenik i naravno ne našavši broj gospodara No.1, "naivno" ih opet zovem i naravno.... više se nitko ne javlja. OK, toliko o bahatosti i poslovnosti gospodara No.4. Lika koji ne kuži da on u biti nije gospodar blogosfere, već isključivo upravitelj tuđim umotvorinama, koje su mu samo povjerene na čuvanje... i da samim tim snosi odgovornost u slučaju gubitka istih. A ako ne može pomoći, tada mora biti iskren i transparentan. A ne uputiti blogere na nekakav bogus mail na kojem nitko ne odgovara. Dakle takvo ponašanje se kažnjava... kad-tad. Ne od zombija koji će i dalje teturati okolo, ali hoće od slobodnih ljudi... samostalnih pojedinaca... Možda ne odmah, ali hoće, nastave li se i dalje tako ponašati. Pritom se misli na ono ponašanje vladajućih - vi ste tu radi nas, a ne obratno... Gospodari ove blogosfere trebali bi usvojiti moto - mi smo tu radi vas... tj. zbog služenja vama, svekolikoj blogerskoj populaciji...


Zahvaljujući prethodnoj obuci Manga je znao da i kopijina kopija mora imat kopiju, tako da nije počinjena nikakva šteta veća od nove (ne)estetike komentara. Netko bi rekao, fak komentare... što se uopće uzbuđuješ oko njih? Ja na to ne gledam tako. Postovi bez komentara su kao tijelo bez duše. Bez komentara tj. feedbacka blog bi izgubio svoju dušu. A duša je ono što nas uistinu čini živima. Upitajte se koliko dugo može živjeti blog kojeg nitko ne komentira. U tom smislu komentari su za život bloga važniji od samih postova. Sukladno svemo navedenom, nameće se samo jedan zaključak - spas duše je važniji od spasa tijela...