Neposredno prije današnjeg odlaska na GO, ne želeći razočarati stalne posjetitelje studija i bloga, odlučili smo "počastiti" i one koji su glasali za anketno pitanje br.3, koje je dobilo drugi broj glasova.

Dakle, plamene ili NAPALM zrakoplovne bombe spadaju u grupu zapaljivih zrakoplovnih bombi (ZZB) koje se temelje na zapaljivim tekućinama organskog porijekla. One su osnovne ZZB u naoružanju zapadnih zrakoplovstava, a tijekom Vijetnamskog rata od svih odbačenih ubojnih sredstava, 9 do 14 % su činile napalm bombe. Svoj naziv napalm bombe duguju prašku, kojem se dodaje gorivo na bazi naftnih derivata, najčešće avionski benzin ili kerozin. Zavisno o godišnjem dobu, na 100 litara goriva obično ide oko 4 kg napalm-praška, te se miješanjem koje traje od 45 do 60 minuta, dobija gusta želatinasta smjesa.

Tako primjerice, odnos mase goriva i napalm-praška iznosi 94% prema 6%, za prašak tip M.2. Prije ručnog ili strojnog mješanja u posebnim mješalicama kapaciteta i do 1000 litara, nije potreban nikakav specijalni tretman osim što je gorivo potrebito zagrijati na temperaturu 26 do 30 °C (80-85 °F). Prašak M.2 primjerice, sastoji se od soli aluminija i masnih kiselina, ulja i naftanskih kiselina mješanih sa silka aerogelom. Ovaj prah nije sklon kvarenju ili gubitku svojih svojstava tijekom skladištenja, ako se čuva na suhom mjestu. Međutim, bomba napunjena napalm-smjesom mora biti potrošena ili uništena.

Kao tijela napalm bombi koriste se razni odbacivi dopunski spremnici goriva, pa ih po tome i razlikujemo. Odbacivanjem takvih spremnika opskrbljenih upaljačima, uglavnom iz brišućeg horizontalnog leta, nakon kratkog ne stabiliziranog pada (jer većinom nemaju stabilizatore pa se tumbaju i prevrću u zraku), udaraju o površinu. Udarac lomi njihova tanka limena tijela, razbacujući ljepljivu želatinastu smjesu uokolo, dok jedan ili oba upaljača svojim aktiviranjem oslobađaju mlaz bijelog fosfora. U dodiru sa zrakom fosfor se pali i inicira raspršeni gel. Pritom nastaje plamena kugla visine desetak metara i oblika elipse razvučene u pravcu leta, dimenzija 25 - 45 metara u širinu i 45 - 90 metara u dužinu, zavisno od kalibra bombe, visini i brzini odbacivanja. Temperature u središtu plamene lopte iznose 1500 do 4000 °C. Zapaljena površina obuhvaća 1000 do 4000 četvornih metara, a gori 1 do 8 minuta.



Za primjer navest ćemo tri napalm-bombe, koje nalazimo u naoružanju Američkog mornaričkog zrakoplovstva.


AMERIČKA PlZB Mk.77 Mod 0 i 1

Model 0 je 750-funtni (340 kg) aluminijski spremnik goriva, izrađen bez stabilizatora u obliku cigare. Prazan teži 82 lb (37 kg), a kapacitet mu je 110 galona (416 l) goriva. Sastoji se od tri osnovna dijela; nosnog, srednjeg i zadnjeg, međusobno pričvršćenih aluminijskim prstenovima. Ukupna dužina sklopljenog tijela ZZB iznosi 138 inch (350 cm), dok promjer iznosi 18.6 inch-a (47.3 cm). Oprema se obvezatno s dva sustava iniciranja, koji se sastoji od trenutnih upaljača M.157 ili M.173 s pripalama na bazi bijelog fosfora M.15, M.16 ili M.23. Dva upaljača s pripalom osiguravaju sigurno aktiviranje bombe bez obzira na njeno prevrtanje u zraku tijekom leta. No, bomba može biti i stabilizirana, ugradnjom križnih stabilizatora iz dodatnog paketa opreme tipa Mk.18.
Model 1 predstavlja smanjeni tj. skraćeni model 0, kapaciteta 75 galona i ukupne težine, kada je napunjen napalm-smjesom od 500 lb (223 kg). Prazan, spremnik ima masu od 63 lb (28 kg). Konstrukcijski nema nikakvih razlika s modelom 0, osim što je 30 inch-a kraći. Tako mu ukupna dužina iznosi 108.6 inch (275.6 cm), dok je promjer od 18.6 inch-a ostao nepromjenjen. Oprema se s istim standardnim upaljačima i pripalama.




AMERIČKA PlZB Mk.78 Mod 2

Poput prethodno spomenutog Mod 0, spada u dodatne gorivne spremnike istog kapaciteta, od 110 galona. Međutim, budući je spremnik izrađen od čeličnog lima, prazan ima masu od 90 lb (41 kg). Ispunjen napalm-smjesom spada u ZZB kalibra 760 lb (345 kg). Tijelo ukupne dužine od 89.1 inch (226.3 cm), i promjera 26 inch-a (66 cm), ima malo zdepastiji izgled nego prethodna bomba. Razlog tome je što ovaj model dodatnih spremnika, potječe iz ranijeg perioda. Sastoji se od dva školjkasta dijela međusobno spojenih uzduž tijela bombe. Na gornjem dijelu nalaze se dvije zakačke i tri otvora. Dva otvora služe za uvrtanje upaljača s pripalama, dok treći služi za punjenje bombe smjesom i zatvara se poklopcem. Bomba se oprema standardnim mornaričkim zrakoplovnim upaljačima tipa M.157 s pripalama M.15 i M.16, ili upaljačem M.173 s pripalom M.23. Za razliku od bombe Mk.77 ova nema mogućnost opremanja repnim stabilizatorima.


AMERIČKA PlZB Mk.79 Mod 1

Za razliku od prethodne dvije ova plamena bomba, nema kao tijelo dodatni spremnik za gorivo već posebno tijelo konstruirano svojoj svrsi. Radi se o 1000-funtnoj zapaljivoj bombi, aerodinamički oblikovanog tijela s smanjenim otporom. Košuljica tankih stijenki sastoji se od četiri dijela; nosnog, središnjeg, zadnjeg i repnog, koji se ulažu jedan u drugog, glede olakšavanja transporta i skladištenja. Prva tri dijela košuljice bombe su izgrađeni od čeličnog lima, dok je u izradi repnog dijela uporabljen aluminijski lim. Na repnom dijelu nalaze se pričvršćeni križni stabilizatori u obliku peraja, namijenjeni stabilizaciji pada PlZB. Po razvlačenju i spajanju tijela, hermetičnost među sekcijama osiguravaju gumene zaptivke otporne na djelovanje goriva. Bomba se po punjenju napalm-smjesom oprema standardnim trenutnim upaljačem M.173 ili električnim Mk.257, uz pripalu M.23. Kao i ostalim, ovoj bombi obvezatna su dva sustava za iniciranje, smješteni s gornje strane nosnog i repnog dijela. Protežnosti sklopljene bombe su dužina od 168 inch-a (427 cm) i promjer od 19.6 inch-a (9 cm), dok je masa praznog tijela čak 212 lb (96.2 km). Zapremina tijela je 112 galona, a ukupna masa ispunjene bombe iznosi 912 lb (414 kg).


Znači ugodan odmor svima... uz legendarnu izjavu Lieutenant Colonel Kilgorea, kojeg je tumačio Robert Duvall u filmu "Apocalypse Now" (1979):



"Do you smell that? It's napalm, son. Nothing else on the world smells like that.
I love the smell of napalm in the morning.

Y'know, once we had a hail bomb....12 hours....and when it was all over I walked up. We didn't find one of them, not one stinking dink body.
The smell, y'know that gasoline smell, that whole hell.

Smells like........ Victory.

Some day this war's gonna end."

Na žalost opet moramo reagirati na gluposti, koje se serviraju na jednom blogu. Ukratko, pisac bloga pobrkao je postojanje vjere i nekih osnovnih vrijednosti koje ljude razlikuju od životinja, te koristeći Darwina koji je inače pun šupljina, ne vješto pokušava dokazati opravdanost svojih kvazi-teorija o ne postojanju Boga i tako se najvjerovatnije opravdati samome sebi, budući ga ne štuje.

Za početak mora se primjetiti kako mu se Crkva očito zamjerila s nečim, ali Crkva kao institucija u biti nije neophodna za obraćanje Svevišnjem ili kako god ga ljudi nazivali. Crkva je u biti tradicionalističko povijesno nasljeđe onoga što jesmo kao pripadnici naroda, te kroz svoju Crkvu najviše štitimo vlastite nacionalne, kulturne i druge identitete. Znači ljudi su izmislili Crkvu, dok je Bog jedan, bez obzira kako ga tko naziva. Ako pisac bloga nema Crkvu, ne ulazeći u njegove razloge (koji se kreću od odrastanja u mješanom braku do pružanja otpora obitelji), to ne znači da bi nama ostalima trebao tupiti kako smo u zabludi. Po njemu/njoj od 4.437.460 građana Republike Hrvatske, nas 4.339.084 smo glupi što vjerujemo u nešto, za razliku od 98.376 izjašenjih ateista. Znaci njih 2% je u pravu za razliku od svih ostalih glupana koji vjeruju u Više dobro.

Najvažnije što čovjek treba shvatiti u procesu suočavanja s Bogom je prihvaćanje onoga što ne može promjeniti i na što ne može utjecati, kao produkt Božje volje ili Više sile. Razumijevanjem toga, ljudi se rješavaju najvećih životnih frustracija i tako prebacuju odgovornost na Njega. To je u biti glavni smisao i ljudska potreba vjerovanja u Boga kao nadnaravno bice koje upravlja našim životima. Vjerujem u Njega, ne zato što sam vidio Boga osobno na djelu, ali sam znao vidjeti ljude u čijim djelima se osjećalo Njegovo prisustvo. Na kraju krajeva, kad netko za druge ljude daje ono najvrednije što ima, svoj život, čini najviši čin ljubavi prema bližnjem i prema Bogu. A tome nas je između ostalog podučio Krist s vlastitim primjerom.



Na kraju zapamtite, sve oko nas je jedna velika ravnoteža, Jin-Jang, odnosno kako siješ tako ćeš i žnjati. Stoga čini dobro jer se dobro s dobrim vraća. Čini zlo i zlo će ti se vratiti kad se najmanje nadaš, a ako neće tebi onda će tvojoj djeci. A kad ti se dobra djela odmah ne uzvrate s dobrim, nije ni bitno, jer ti to ionako ne činiš za nagradu, već u nastojanju pomaganja bližnjem, bratu i sestri, drugom ljudskom biću. A na kraju krajeva ono što će biti na kraju, jest opet Njegova volja.

Najveći uspjeh Sotone je bio taj što je modernog čovjeka uvjerio u svoje ne postojanje. Jer ako nema njega - Zloga, onda ne postoji ni Bog tj. Više dobro.

Potaknuti nedavnim napisom na Šibenskom demokratskom forumu o požarima na obali, komentirali smo njihovog admina koji se upustio u komentiranje nekih stvari koje ne razumije baš najbolje. U principu smo se složili s njim da tijekom rata nije gorilo, ali ne i s tvrdnjom kako tada nismo imali s čim gasiti, pa vam stoga ovdje prenosimo naš jučerašnji komentar u cijelosti, pa vi prosudite sami.



@ŠDF Admine ne znam zašto pružaš otpor kad te nitko ne napada, već se dapače, slaže s tobom. Činjenica je da tada nije gorilo zato što su oni koji najčešće podmeću požare bili s druge strane bojišta, pa iako su helikopteri i Kanaderi bili tu, nije ih se moglo tako često vidjeti na djelu.

Prvu pravu protupožarnu godinu 1993 gasili smo sićevima, bajama ili protupožarnim vjedrima tj. s dva helikoptera; Mi-8T registracije RA-24181, (c/n 98943287) i Mi-8MTV-1 registracije RA-25451, (c/n 95591).

Naredne godine, 1994, iznajmljena su dva Kanadera od Vlade kanadske države Quebeck. To su bili modeli Cl-215 1A10 registracija C-FTUU/(code) 221 (c/n 1011) i C-FTUV/(code) 222 (c/n 1020). Stigli su u Hrvatsku 7.6.94, a bili su iznajmljeni do prvog listopada. Uz iznajmljene Kanadere korišteni su vojni i policijski helikopteri Mi-8MTV-1 prikladno ‘ožičeni’ s protupožarnim vjedrima uronjivog tipa, koja su se već počela proizvoditi kod nas pod nazivom Pelikan 2000.

Prvi naši ‘pravi’ Kanaderi su stigli početkom lipnja 1995. Nisu nažalost bili novi već polovni, ali su bili pravi. Dobili su registracije 9A-CAB (c/n 1004, ex C-FYWQ) i 9A-CAC (c/n 1012, ex C-FTXE, oba proizvodnje 1971). ‘Bravo’ je dobio kôd ‘22’, a Charlie ‘33’.

Iduće, 1996 godine, nabavljen je konačno, uz pomoć Svjetske banke, i prvi novi Kanader tipa CL-415 (službena oznaka je CL-215 6B11, a ustvari se radi o turboelisnoj verziji CL-215). Stigao u Hrvatsku svibnja mjeseca, pri čemu je dobio registraciju 9A-CAG (c/n 2027, ex C-FZQZ kao test registracija). Prema planu nabavke, bilo je govora da će svake sljedeće godine biti kupljen po jedan takav avion, ali ni 1997 ni 1998 nije stigao niti jedan novi, jer iskreno budi nije ni trebalo.

A onda je došla 1998, a indijanci koji su se do tad vratili sa trogodišnje ekskurzije po komšiluku, htjeli su valjda sa dimnim signalim poručiti susjednim plemenima da su stigli... Katasrofalni požari tog ljeta su okupili, pored naših, i letjelice iz susjednih zemalja koje su bile voljne pomoći.
Tako su, da taksativno samo nabrojim, iz Francuske doletjela u dva navrata po dva Kanadera CL-415 (F-ZBFS/32 i F-ZBEV/39), Italija je posudila dva specijalizirana transportera G-222, koji su do naše obale i otoka letili direktno iz Italije, iz sastava SFOR-a je Njemačka dodjelila dva helikoptera CH-53, francuska dvije Pume i Gazelu (jedna Puma je imala kod CPN), a Austrija dva Bell-a UH-1 (jedan sa vojnim brojem 50-4).
Kruna svega je bio dolazak specijalnog Iljušina Il-76 nazvanog ‘M.Vodopjanov’ koji nosi 40 tona vode! Za usporedbu Kanaderi CL-215 mogu nositi 5 tona vode, a Air Tractori samo 1 tonu.

Od tada je obnovljen nastavak nabave Kanadera te su do 2003 stigla još tri Canadaira CL-415 T registracija, koji su zajedno sa 844 (9A-CAG/44), ponijeli registracije 855 (9A-CAH/55), 866 (9A-CAI/66) i 877 (C-GJKZ).
Jedino smrdljivo u svemu tome je bilo što to ne znači da RH sada ima 6 Kanadera, već samo 4. Zato što su stariji modeli 822 (9A-CAB/22) i 833 (9A-CAC/33) nakon generalnog remonta na trošak RH vraćeni tvrtci Canadair za kompezaciju cijene zadnjeg 877. I to takvu kompezaciju da je 877 koštao duplo skuplje. Pisalo je to po novinama. Čak je i SIS provodio nekakvu istragu zbog toga, da bi na kraju opet bilo - izija vuk magare...

O drugom biseru ŠDFadmina - ovi naši kanaderi spadaju u skupinu onih tzv. jeftinijih koji ne mogu po noći sletiti na vodenu površinu i zahvatiti vodu, pogotovo morsku gdje valovi stvaraju dodatan problem (a to je već stvar fizike, da ne idemo u daljnja objašnjenja)... možemo reći samo:
Prvo, Kanader nikada ne sleće na more za napunit spremnike. Drugo, nitko po noći ne bi smjeo sletati na vodenu površinu, ako nije propisno obilježena sa svijetlećim plutačama.



Ukratko bilo bi svima bolje kad bi se ljudi držali samo svoje struke i komentirali samo ono što stvarno znaju. Dakle, dajte popu popovo, frizeru frizerovo, a kenjaderu kanaderovo ;)

I za kraj evo vam link na izvor napisanih podataka, kako ljudi ne bi mislili da smo mi to sve napisali onako iz glave.

Uvjerljivom pobjedom glasačkog tijela u odnosu 5:1:2 dužni smo vam ispričati priču o imenu studija.



Dakle JET MANGA d.o.o. kao jedina tvrtka u RH s opisom djelatnosti za svemirski prijevoz i usluge, osnovana je u rujnu 2003. godine, a već u veljači sljedeće 2004. kupila je poslovni prostor u tadašnjoj novogradnji Svetice 24. Zgrada je trebala biti useljena do Nove 2005, ali sve skupa je kasnilo godinu dana (građevinska mafija će biti tema posta za sebe), pa smo otvorenje imali tek 12.2.2006.

Naravno, do tada je ime već bilo odabrano, te je datum otvorenja malo izfriziran, kako bi se poklopio ni manje ni više nego sa točno 12-godišnjicom upoznavanja te početka zajedničkog života Andreje i njene nadasve dražesne druge polovice

Znači broj dvanaest imao je sudbinski značaj u njihovim životima, pa je zato i odabran za oznaku prve poslovne jedinice njihove svemirske tvrtke. Pritom je dodatak nule bio vješt trik za izletanje u prvi plan na svim elektronskim listama poput telefonskog imenika. Kad stisnete pretraživanje vidjet će te koji smo na listi od u T-Comu ukupno registriranih, 2161 frizeraja u Hrvata...

A zašto STATION? Zbog konceptualnog doživljaja tvrtke za svemirski prijevoz, koji je dodatno naglašen futurističkim uređenjem prostora, kao i radnim odorama djelatnika. Osim toga kad nekakva institucija, agencija ili svemirska tvrtka, izradi i useli u određeni statični objekt to se prema našoj terminologiji naziva POSTAJA, čemu odgovara internacionalni naziv STATION. Eto primjerice Međunarodna svemirska postaja u zemljinoj orbiti u originalu se naziva International Space Station ili skraćeno ISS.

Osim toga pojam stanica/postaja odgovara i budućoj predviđenoj paralelnoj namjeni lokala. Naime, završetkom druge diletacije zgrade, 012 STATION postat će nogostupom izravno povezan s poslovnim objektom Kenedyev trg tj. sa svim onim kafićima koji trenutno pljačkaju lokalnu studentsku populaciju Ekonomskog fakulteta sa cijenama poput: kava od 6 do 11 HRK, gazirani sokovi od 2,5 dl = 12 HRK, Orangina 2dl = 13 HRK, prirodni sokovi 2dl = 14 HRK.

Ali na borbi protiv monopolizma lokalnog kafićkog lobija i pljačkanju studenata, ćemo konkretnije poraditi kad se izgradi druga diletacija i ulica Svetice proširi na četiri trake. To je izvjestan plan, čija realizacija se predviđa u sljedeće tri-četiri godine.

Na jednom drugom blogu nam je postavljeno pitanje zašto se zovemo 012 STATION, pa smo obećali dati odgovor, no pošto nas navedeni bloger nije posjetio i u međuvremenu nam je uletila jedna interesantnija tema... našli smo se u nedoumici.

Stoga ćemo lopticu prebaciti Vama i postaviti anketno pitanje. Želite li u sutrašnjem postu pročitati odgovore na jedno od sljedećih pitanja?


1) Zašto se naš studio zove 012 STATION?

2) Zašto je Izrael uistinu napao Libanon?

3) Što je u stvari napalm i kako se radi?

4) ili predložite neku temu po vašem izboru...





Dakle dragi naši... stisnite link komentari i izjasnite se. Potrudit ćemo se okupiti stručni tim koji će vam dati odgovor na svako pitanje

Odnosno članak objavljen danas na Indexovom portalu. Sliku i tekst prenosimo u cijelosti, a naš demanti slijedi ispod toga.

Grudi Pamele Anderson žele van
Objavljeno prije 3 sata



HOLIVUDSKA seks bomba devedestih Pamela Anderson bezbrižno šeće gradom bez grudnjaka.

Kroz tanku se majicu naziru njezine neuobičajeno velike bradavice, ali nju to čini se uopće ne smeta.

Nakon nedavnog pijanstva Pammy čini se, uopće nije briga kako će izgledati u medijima.

Uskoro će glumiti i u filmskoj ekranizaciji kultne serije Baywatch, tako da će želju za pokazivanjem svojih impresivnih atributa valjda zadovoljiti na snimanju. Ovakvi prizori tada će, nadamo se, postati prošlost.

V.Š.

----------------kraj citata


Akhmm.... daklem... nije istina da Pam nema grudnjaka ili ti u žargonu cicobrana. Nakon pažljive analize stručnog tima koji se samo za tu prigodu okupio u prostorijama 012 STATION-a, zaključeno je sa velikom pouzdanošću, kako je navedena oprema definitivno uključena.

Recimo, vrlo lijepo se vidi nabor na majici neposredno ispod ramenog dijela, a koji nastaje zbog prezategnutih naramenica, tj. uslijed preopterećenosti košarica. Drugi dokaz je lagano naglašen rub grudnjaka koji prolazi neposredno uz bradavice s unutrašnje strane svake grude ponaosob.

Daklem poručili bi Indexovom novinaru V.Š. da što prije dođe kod nas na stručno usavršavanje, a sve s ciljem izbjegavanja ovakvih javnih blamaža ubuduće.

Kao što ste iz zadnjeg posta mogli vidjeti, jučer smo imali ludnicu. Ali nije to ništa prema onome što nas očekuje danas i sutra. Osim što je sezona godišnjih odmora, ljeto je često i idealno doba za vjenčanja. Mnoge su prednosti ljeta. Morate kupiti mnogo manje skupe svečane garderobe i na vjenčanje vam moraju doći rođaci iz inozemstva s dubljim džepom pošto su ionako stigli na ljetovanje. Šalu na stranu, ali sve to ne riješava glavni problem.

Svaka mlada želi posebno izgledati taj dan. Kakva to frizura mora biti da bi se mlada na svom vjenčanju s frizurom istakla u moru svečanih frizura? Što učiniti da frizura mlade zaista bude zapamćena?

U nastavku teksta otkrit ću vam jednu zaista posebnu frizuru, koja se vrlo rijetko može vidjeti na našim vjenčanjima. Bez namjere da vas gnjavim sa svemirskim i tehničkim detaljima, radi se o svečanoj frizuri koja se oblikuje oko specijalne žičane konstrukcije. Nakon učvršćenja na vlasište, kosa se posebnom tehnikom omotava oko navedene kostrukcije, a nakon toga se oblikovanjem te konstrukcije postižu željeni oblici. Naravno cijeli postupak zahtijeva dosta znanja i umijeća, ali zato je na kraju rezultat zaista poseban.

Na žalost zbog politike studija ne mogu vam postirati slike naših klijentica s takvim frizurama, ali zato mogu jednu s vjenčanja iz davne 1999 godine. Kao što rekoh takve svadbene frizure su kod nas prava rijetkost i ova je do danas bila jedina kojoj sam svjedočila, a da je nisam izradila vlastoručno. Zato je i mogu prikazati ovdje budući predstavlja izuzetak od naše politike ne pisanja o klijentima 012 STATION-a. Na žalost slika ima dosta tamnu podlogu pa nećete moći vidjeti previše tehničkih detalja, ali vi se s time i ne trebate zamarati. Bitno je da mi znamo što trebamo napraviti. A vama preostaje samo da zabljesnete sve nazočne taj dan.

Pogledajte ovo što se dogodilo. Tako izgleda kad se ne poštuje struka i ono što u stvari jesmo. Nemreš od pitbulla napraviti pudlicu. Ni od mog dragog Mange dobrog frizera (čitaj psihologa).

On je kao i većina ljudskih mužjaka vrlo jednostavno biće. U osnovi ima samo dva moda djelovanja - rat i mir. S njim u kemijskom smislu upravljaju svega dva hormona - adrenalin i testesteron. Kao i njegovim malo dlakavijim precima od nekih 10000 godina u nazad. Znači muškarac u biti svakom poslu pristupa kao da odlazi u rat sa susjednim plemenom ili u lov na meso za prehranu svog plemena. Ako ne uspije u bilo čemu od toga, slijedi samo jedan rezultat - njegova smrt i kao posljedica uništenje njegovog plemena. Zato kad se vrati iz rata ili lova, mužjak treba neko vrijeme da se prebaci u mirnodopski mod rada. Prije su sjedili i buljili u vatru, a danas bulje u TV. Tek nakon toga s njim se može normalno komunicirati. Tek tada se on posvećuje obitelji i djeci. Jer mu tada radi samo ona druga polutka mozga.



Mi žene ne funkcioniramo tako. Mi smo uvijek s ne nasilnim metodama morale doći do svoga cilja. Nismo mogle igrati na kartu fizičke snage, ali smo zato morale razvijati diplomaciju. I snalaziti se u složenim međuodnosima unutar plemena. Pratiti spletke drugih ženki u pokušaju otimanja tvog mužjaka ili zakidanju tvojih mladunaca. To postižemo u principu bez uporabe sile, ali zbog toga nam istovremeno trebaju raditi obje polutke mozga. Zbog toga i zbog majčinstva imamo puno više hormona od muškaraca.

Zbog izljevanja tih jednostavnih kemijskih spojeva u naša tijela postajemo to što jesmo. Mi bolje vladamo jezicima, a mužjaci lakše rješavaju tehničke probleme. Oni su racionalniji, a mi smo osjećajnije. Zato njima brže zarastaju rane, a žene bolje podnose bol. Muškarci se bolje snalaze u prostoru, a žene na socijalnom planu. I tako dalje i tako dalje...

Zato bi se moj Manga trebao baviti s tehničkim problemima poslovanja 012 STATION-a, a meni prepustiti koordinacuju međuljudskih odnosa oko naše svemirske postaje tj. diplomaciju i odnose s javnošću. Nije to za tebe lovče i ratniče. Tebe ćemo zvati tek ako nam netko ne plati frizuru.



Andreja

Vox populi ili razmišljanja svagdanja jednog klijenta...

Moj nogometni zanos uključuje se svake četiri godine. Isključivo o svjetskom nastupu naše repke. Nastup reprezentacije definitivno nije isti sport kao i nogometni derneci domaće seoske l(j)ige koju nazivamo HNL. Nastup reprezentacije je nešto što cijelu naciju stavlja pod isti zbor. Uspjesi naših sportaša jedino su svjetlo nacionalnog zanosa koje nas povremeno obasjava u usrano vođenoj državi punoj beskičmenjaka, poturica i tuđinskih poltrona. To je onaj probuđeni nacionalni zanos na tragu reakcije koja bi se pojavljivala u narodu nakon pronošenja krvavog mača ili starog poziva na opću mobilizaciju. I onda hladan tuš ko nakon atentata na kralja Zvonimira ili pokolja na Krbavskom polju ili samoubojstva 1500 zanemarenih branitelja...

Katastrofa ili nesreća se definira kao zbroj više nesretnih okolnosti koja svaka po sebi nije katastrofičnog ishoda, ali koje se zbirno interpoliraju i vode ka katastrofi.

Prvo je reprezentacija okupljena kako je okupljena. U nju su ušli oni koji su ušli. Nismo trebali ni jednog od 7 Hrvata iz Australske reprezentacije. Čak ni njihovog kapetana. Nisu trebali ni najboljeg igrača u zadnje dvije godine HNL. Hrvata da Silvu. Ali nije se moglo bez sina.

Lopta je okrugla. Adidasova plus toga vrlo zajebana. Prelagana i čudno se kreće zrakom. Proklizava. Zbunjuje vratare. Zbunjuje pucače.

Krivi zanos nakon prve utakmice. Uljuljkani rezultatom s Brazilcima i porazom koji su Japanci pretrpili od Australaca, olako se gubi ulazak u sljedeći krug. Nit su naši igrali dobro koliko su Brazilci igrali loše, nit su Japanci bili loši koliko je 7 nepotrebnih Hrvata u Australskoj repki igralo dobro. Na pola utakmice s Australijom počinje se potiho navijati za tih 7 Hrvata.

Ne iz ljubavi prema klokanima koliko zbog straha da izgubimo od žabara. To je nešto što se bi bolilo puno više od ispadanja od "rezervne" hrvatske reprezentacije. Nagelirani ljigavci igraju nogomet onako kako su se ponašali kroz cijelu povijest. Uredno gubivši bitke, pobijeđivali su u ratovima. Uvijek bi se zatekli na pobjedničkoj strani. Glumom, prenemaganjem i prljavštinom uvijek su prolazili. Da je kojim slučajem i na ovom World Cupu neki sudac zabio gol ko one daleke trideset i neke... ljigavci bi opet bili prvaci. I danas se sudac tumači kao neutralni objekt u terenu. Nešto poput stative.

Dvojbene sudačke odluke u vrijeme kad se World Cup prati u realnom vremenu diljem plavo-zelene lopte graniči sa spomenutom zgodom Talijanskog osvajanja Kupa pred 2.sv.rat. Danas kada se ratni ciljevi otkrivaju s bespilotnim letjelicama i istovremeno uništavaju s vođenim bombama, pošteno sudačko praćenje jedne jebene utakmice uz pokrivenost terena s 25 kamera još uvijek nije moguće. Zašto nose one faking mikrofone, ako nisu u stanju dobivati instrukcije iz kontrolne TV sobe od šestog suca ili cijelog sudačkog vijeća. Jel tako teško u današnje vrijeme suđenje dovesti na nivo puke realnosti uvođenjem online veta na sudačku odluku. Zašto nema crvenog kartona za suce?

Sve te okolnosti posložene u pravom trenutku vode do katastrofe. Do katastrofe u kojoj talijani osvajaju WC. Potomci nekoć slavnog Rimskog imperija s plavokosim vladarima, postepeno se uz poganske opačine, širenje nakaradnosti od pedofilije do sodomije, te uz povremene provale iz Afrike Saracena i drugih nigera, pretvaraju iz plavokosih vladara mediterana u naciju tamnoputih digića. To su isti oni ljigavci, koji u osvit 2.sv.rata s tenkovima mjesecima ne uspjevaju pokoriti crnačke kopljonoše u Somaliji. Ali koji i taj rat završavaju na savezničkoj strani. Usprkos fojbama i jamama diljem naše obale i otoka. I tisućuljetnoj pljački ribe, drveta, maramora, mačaka...

I što reći na kraju nakon WC-a. Nakon toliko sranja na ovom WC-u jedino što se može učiniti je pustiti vodu i oprati ruke. I čestitati Zidanu. Koji je jedini izrazio ono što bi svako normalan u ovoj kvazi-državi trebao mislit o talijanima. Šteta samo što ljigavca nije pogodio u nos. Jer ih naši partizani očito nisu pobili dovoljno do 1943.

Novi klijenti nam često postavljaju pitanje "Zašto nigdje na izlogu ne piše da ste frizerski studio?", a kad im objasnimo kako to nije u skladu s našom filozofijom poslovanja, najčešće uslijedi pitanje "Zašto ne stavite bar nekakav simbol poput škara ili češlja?"



Već smo objašnjavali kako je frizerstvo ili hair-styling vrlo osobna usluga. Klijentela koja će ući negdje samo zato što tamo piše frizer, vjerojatno ne zna cijeniti ono što im je na glavi, budući tako olako ulaze negdje samo zbog natpisa. Izbor frizera je sličan kao i izbor liječnika, odvjetnika pa čak i automehaničara. Najčešće je to osobna preporuka od nekoga čije mišljenje cijenite, poput prijatelja ili rodbine. Znači preporuka od nekoga tko je već isprobao njihove usluge. Znači mišljenja smo, kako za stjecanje kvalitetne klijentele koja zna cijeniti ono što dobija kod nas, natpis ili simbol na izlogu ništa ne predstavlja. Čak što više, na taj način želimo spriječiti ulazak u studio onima koji nas ne zaslužuju.

I onako usput... mogli bi se i našalit na tu temu s jednim vicem o Muji (kao tipičnom predstavniku klijentele kakvu u biti ne želimo).


ŠETNJA

Šeta Mujo čaršijom i razmišlja gdje bi se ošišao, kad ugleda na izlogu škare i češalj.
Uđe unutra i kaže: - "Ja bi se ošišao."
Kaže mu čovjek: - "Nije ti ovo frizerski salon."
Mujo će: - "A šta je onda ovo?"
- "Ovo ti je radnja za obrezivanje."
Mujo će razočarano : - "Pa što si onda stavio škare i češalj"
A čovjek mu odgovori: - "Pa šta da stavim?"

Od kad je na našem blogu objavio svoje dvije pjesme, dobili smo dosta upita o identitetu našeg lutajućeg pjesnika-samuraja (kako smo ga nazvali u zadnjem postu). To se posebice odnosi na današnje reakcije nakon pjesme "Oči prašume". Iskreno, pojma nismo imali da nas se toliko čita budući je ovaj blog pokrenut najviše za zabavu nama samima.

Očito je njegov osebujni pjesnički stil zainteresirao čitatelje ovog bloga te klijente studija 012 STATION. No pošto mi ovdje samo prenosimo njegove autorske uratke, a on za sada ne želi otkriti svoj identitet, najviše što možemo učiniti je postirati slike koje mu najviše odgovaraju.

Nakon kraćeg izleta u južne krajeve glavne i odgovorne zapovjednice postaje ilitiga C&C (Commander and Chief) Andreje, 012 STATION opet radi u 100% sastavu posade. Međutim njen dvo i po' dnevni izostanak, odrazio se značajno na pad prometa i (ne)dolazak klijenata. Taj dvodnevni eksperiment tj. pokušaj prepuštanja biznisa (ne)odgovornim djelatnicima nam je (uz neke druge informacije) rasčistio prijašnje dvojbe. Pitanje je bilo; da li tijekom Andrejinog godišnjeg posao treba prepustiti djelatnicima (od 22.7. do 7.8.) ili ćemo napraviti kolektivni GO?

Srećom eksperimentalne metode riješile su dvojbe po tom pitanju. Djelatnici kojima je ukazano povjerenje, nisu ga opravdali svojim obnašanjem dužnosti, pa je stoga u cilju zadržavanja dosadašnje razine poslovanja odlučeno zatvoriti 012-u POSTAJU tijekom ta dva tjedna.

A toj temi spoznaje naš lutajući pjesnik-samuraj posvetio je i slijedeći uradak:


Oči prašume

Buncam u groznici dok kapi rastu
i slijevaju se bučno niz moje lice.
Sjene u plesu po mojem uzglavlju,
dok vrelim vjetrom krošnje prelivaju se.

I dok punim šator zadahom smrti,
slušam mrtve gdje se roje (ili samo muhe čujem),
zrak zeleni vlažni želim udahnuti,
dok oči me gledaju prašume.

Znam da čeka, al' pobjeći ne mogu,
dok huk tišine izludjeti me hoće,
sunce utrobom strašno mi prži,
a hladnoća udarcem zube mi drobi.

Krvavo sunce u krošnji se gasi,
dok hladnoća udove vrele mi plavi,
dok tama noći spokoj mi donosi,
sjene se spajaju i gube u tami.

Propadam kroz kovitlac svoje tjeskobe
i ronim morem tinte i crnila.
Na krevetu plutam i valovi me nose,
dok svjetla crna pale se u noći.

Krik! I bubnjevi tišinu probijaju,
dok uši mi bride od stalnih klopota,
teških kapi na trulež što padaju,
a negdje u agoniji čuje se životinja.

Krici iz noći bude mi trzaje,
dok desni goruće zube mi satiru,
prateći bubnjeve i ritam beskraja
i prašume oči dok me vrebaju.