nedjelja, 30.03.2008.

30.9.2009.

Još godinu i po dana ... tik-tak tik-tak ...
- 15:37 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.03.2008.

Ekipa o'ladite, NATO je riješena stvar :-)

Gotovo, riješeno, problem solved, comedia e finita, ... kako god hoćete, ali tinta koja se prolijeva na priču o hrvatskom ulasku u NATO je uzalud prolivena. Barem u onom dijelu u kojem se lamentira/priželjkuje/zahtijeva održavanje referenduma o ulasku u NATO.

It ain't gonna happen, jer narod se, po običaju, ništa neće pitati :-).

Što je u biti žalosno/jadno/neodgovorno i razlog za prosipanje mnogo žuči po svim hrvatskim portalima i forumima. Ali, koliko god razno razne inicijative (BORNA) pokušavale stvar svesti na „pravo na održavanje referenduma“ i želju za „pravom/točnom informacijom o troškovima/benefitima“, činjenica jest da sve takve inicijative idu na anti-NATO gorivo :-).

Uz rijetke izuzetke, najglasniji zagovaratelji referenduma su oni koji misle da NATO Hrvatskoj ne treba. I to ne da tako misle, već su u to čvrsto uvjereni. Što je, naravno, njihovo apsolutno pravo, ali istovremeno i razlog zašto mene u toj priči nema.

„Eeee, ne može to tako !“
„A di su studije utjecaja – na ekonomiju, turizam, vojsku, izgradnja baza, sigurnost ...“

Nema ih !

I znate što, ja se baš i ne sekiram zbog te činjenice :-))). Prvo, zato što u ovoj zemlji postoji GOMILA stvari koje je važnije dobro strateški promisliti i na koje bi se trebali trošiti (ograničeni/nepostojeći ?) vladini resursi. A drugo, zato što je ulazak u NATO ipak još uvijek POLITIČKA ODLUKA.

Da se razumijemo, bilo bi jako lijepo imati, recimo kompletnu i javno dostupnu studiju o tome koliko će se smanjiti/povećati broj vojnika, koja će se sve oprema morati zamijeniti/nabaviti i koliko će to koštati, koliko će se para potrošiti na reorganizaciju i usklađivanje, ... ili recimo studijo o utjecaju na turizam (ako ništa drugo a ono barem izvijestiti javnost o iskustvima drugih – Italija, Španjolska, Grčka – sve top-rate turističke zemlje a vrlo aktivne članice NATO-a !).

U stvari je naprosto nevjerojatno da ova/prijašnja Vlada nije izradila tako nešto i da u cijelu ovu priču Hrvatska doista uvelike ide ko „guska u magli“ ! Ukoliko ćete zbog toga lupati po njima, samo naprijed. Tako im i treba !

Ali, s druge strane, mogu ih razumjeti. Jer, među našom političkom elitom NATO nije opcija, NATO je cilj. A kad se političke elite dogovore, stvar se može staviti ad acta, for better or worse ;-). Milanovićeve izjave o tome kako je on za referendum su poslužile u predizborne svrhe za distanciranje od HDZa, ali koliko ja vidim (ispravite me ako griješim) sada je po tom pitanju kuco ko mali cucak :-)

A kad su svi oni „složni“ – čemu se onda zajebavati sa prikupljanjem informacija, cost-benefit analizom i sličnim, da oprostite na izrazu „pizdarijama“ :-).

I tu dolazimo do ulaska u NATO kao političke odluke ! Iako NATO u svojoj biti jest vojni savez, danas je njegovo značenje, ili je barem takvo moje mišljenje, prvenstveno političke prirode.

Ulaskom u NATO, Hrvatska ulazi u klub zemalja koje su odlučile „držati se zajedno“, ili, da se poslužim najboljom analogijom koje se trenutno mogu sjetiti - „biti prijatelji“. To ne znači da ćemo se uvijek slagati (kao što se ni pravi prijatelji ponekad ne slažu :-) i to definitivno ne znači da ćemo uvijek imati iste (partikularne) interese.

Ali to svakako znači da ćemo se moći osloniti na NATO u trenutku (ne daj Bože !) nevolje na sličan način kao što se čovjek može osloniti na pravog prijatelja. Ukazivati na činjenicu da u petom članku NATO povelje NEMA ugrađenog automatizma, odnosno obveze da se odmah i automatski pomogne zemlji koja je napadnuta je u tom kontekstu posve promašeno!

Attack on one is attack on all je osnovni moto NATO saveza i ako je ta garancija bila dovoljna da 50 godina drži ruske tenkove podalje od Zapadne Evrope, ja s time mogu živjeti :-).

Uostalom, što bi tamo trebalo pisati ? Da će zemlje članice poslati pet skvadrona F-16 u roku odmah ? Ili da u roku od 15 dana moraju poslati 1/5/10 motoriziranih brigada ? Baj d vej, na tom testu bi pale SVE članice NATOa osim SAD i, možda VB, i svi oni koji laprdaju, da LAPRDAJU, o nekoj „evropskoj sigurnosti“ imaju samo dva izbora: ili kvalificirati svoje tekstove/komentare s „možda za 10,20 godina ako danas ozbiljno prionemo (čitaj povećamo izdvajanja za obranu bar za 50 % !)“ ili se svrstati u kamp „idealista“ koji se nadaju da će eto, nekako preko noći ovaj svijet postati prekrasno mjesto u kojem se svi slažu, i svima nam je super, i u čemu je tu u stvari problem, ajde ti lipo dođi da zapalimo jedan joint pa ćemo se sve lako dogovoriti ;-).

Trećeg puta gospodo nema i stoga je jedino pitanje – ili s NATOm, ili SAMI ! EU u ovoj priči možemo (moramo !) izostaviti iz diskusije !!!

A bi li mogli sami ? Recimo, Hrvatska kao „Švicarska Mediterana“ ? Pa da uštedimo predviđeni porast izdvajanja za obranu s 5,4 mlrd na 7,2 mlrd u 2010. ?

Hm ....

Ma, u stvari, a što kažete na ideju da posve raspustimo vojsku i uštedimo SVIH 5 milijardi kuna ?

Što, nije dobra ideja, kažete ? „Treba nam vojska, s NATOm ili bez njega“. Je, i ja se slažem. Jedino, koliko sam ja stekao dojam, naša vojska je u ku...cu. Ruše se helikopteri, piloti prosvjeduju, ... jedina svjetla točka je naša misija u Afganistanu.

Stoga je ovdje pravo pitanje – koliko bi Hrvatska trošila na obranu da ne uđe u NATO ? Točan odgovor na to nećemo nikad saznati, ali ja sam prilično siguran da s NATOm ili bez njega hrvatskoj vojsci trebaju velike investicije. 800 i kusur milijuna eura za nabavku novih aviona, oklopna vozila, ... sve to ide bez obzira na NATO.

U ovom kontekstu mi je pogotovo drago prisjetiti se trkeljarija, da TRKELJARIJA, o tome kako je NATO „trgovinski savez namijenjen prodaji američkog oružja“. Kad, gle čuda, ovi naši odabrali finske oklopnjake, a i švedski Grippen izgleda ima prilično dobre šanse protiv američkog F-16.

Netko će u Lockheed Martinu gadno dobiti po prstima ako popuše taj posao. A znate što je u cijeloj priči najsmješnije ? To što su anti-NATovci ovdje bar djelomično u pravu. Trgovina oružjem je naprosto gaaaadan biznis. Ako se dobro sjećam, do pred koju godinu su defense kompanije sasvim legalno mogle pod svoje troškove uključiti i „troškove podmazivanja“ :-). Jebi ga, kad ideš uvaljivati oružje Arapima (a oni su zadnjih desetljeća ipak glavne floating mušterije, kad zanemarimo nacionalne vojske velikih proizvođača oružja), bez toga jednostavno ne ide.

Stoga me živo zanima koliko je bilo u Samsoniteu koji je Patriji osigurao posao :-), a ukoliko je stvar prošla bez toga (hm, Finci su to ;-) svaka čast svim uključenim stranama.

„Dragi“ su mi i oni koji u diskusiju o NATOu vole ubaciti i priču o Iraku i tako pokazati svoje neznanje o materiji :-)

Jer, pod broj jedan – NATO NIJE U IRAKU i taj rat s NATO-om nema (skoro) nikakve veze.
A pod broj dva (i to je razlog onog „skoro“ u prethodnoj rečenici), Irak briljantno oslikava zašto je zastrašivanje tipa „kad uđemo u NATO naši vojnici će morati ići u fajt za američke interese“ POSVE PROMAŠENO !

SAD su svakako pokušale „uvući“ NATO u cijelu stvar i dobiti pomoć (i potporu) članica. Ali, i to je ovdje ključno, interesi Amerike su u ovoj situaciji značajno divergirali u odnosu na ostale članice (kao što rekoh, i „prijatelji“ se nekad ne moraju složiti) ! Čega je konačni rezultat bio da je Amerika u to uletila sama. Dobro, ne baš sama, tu su i Britanci, Australci, Poljaci ... ali, ne pod NATOvim kišobranom već kao „koalicija voljnih“ !

Zašto su Poljaci „voljni“ to je valjda svima jasno. Nakon 50 godina ruske „okupacije“, perspektiva im je ipak malo drugačija :-)))).

A kakva je naša perspektiva ? Iliti, „što će nama NATO kad nas nitko neće dirati ? A članstvo u NATOu nam još može i navući teroriste na vrat !“.

Možda doista i neće ... odnosno, možda doista i bi ...

Ipak, što se prijetnje terorizma tiče, ja oko toga neću gubiti sna. London i Madrid jesu opomena, ali po važnosti smo mi daleko od britanske i španjolske razine i tu ja jednostavno nemam straha. Mogućnost postoji, istina, ali mene recimo puuuuno više brine hoću li dok se vozim u autu naletiti na neku budalu za volanom, nego hoće li se neki terorist odlučiti „istjerivati mak na konac“ baš na Hrvatskoj !

A pitanje sigurnosne procjene za Hrvatsku je vrlo škakljiva tema. Mnogi se zaklinju da se mi doista nemamo čega bojati, da je Srbija u banani i da straha NEMA !

Daj Bože da su u pravu !!!

I u pravu jesu, oko toga nema nikakve dvojbe :-). Srbija je danas definitivno u banani i nema spora da im je primarni problem Kosovo ! Ali, da budem iskren, ne bojim se ja Srbije. A, jok malac, da je u priči o sigurnosti Hrvatske jedini faktor Srbija, ja bih prvi rekao da nam NATO ne treba i da bez problema (i posljedica !) možemo današnjih 5 milijardi kuna koje trošimo na obranu srezati na recimo 3 (umjesto povećanja na 7) !!!

Srbija nije problem, problem je Rusija !

Rusija koja je pod Putinom definitivno krenula put „autokratske demokracije“ i u kojoj se danas u povijesnim knjigama opet piše kako je Staljin bio velik jer je u njegovo vrijeme Rusija bila ponosna i moćna. A gulazi i diktature u Istočnoj evropi ? Ma pusti, to su detalji ...

Kakve veze novi ruski asertivizam ima sa Srbijom ?

Ima utoliko što Srbija može biti/postati savršeni ruski instrument za „podbadanje“ Evrope i SAD-a. Scenarij: u Beograd dolazi ruski ministar obrane i na sastanku s Koštunicom i Dodikom dade eksplicitnu potporu Rusije za neovisnost Republike Srpske. I usput otvori kreditnu liniju od 2 milijarde dolara za kupnju oružja.

Ne baš isto, ali slično kao što je američki ministar vanjskih poslova James Baker u Beogradu Miloševiću rekao da se „SAD neće miješati u unutrašnje probleme Jugoslavije“ (što, za one neupućenije u diplomatsku frazeologiju znači: ukoliko riješiš problem, mi prihvaćamo rezultat – srećom, Milošević nije „riješio problem“ i stvar je na kraju završila tako da su Bakerovi nasljednici isporučili par tona bombi na njegovu rezidenciju ;-).

Istina, ruska potpora Srbiji bi trebala biti na značajno višoj (i konkretnijoj) razini nego što je to bila potpora SAD-a očuvanju Jugoslavije, i možda bi bosanski Srbi bili dovoljno pametni da se ne dadu navući na takvu stazu, ali balkansko bure baruta ima kratak fitilj i kad se jednom stvar zakotrlja ne zaustavlja se lako.

Možda sam preveliki pesimista (realista?), možda sam zbog svog poštovanja i ljubavi prema Americi pristran prema NATOu kao organizaciji, ali dobro se sjećam kako je to izgledalo početkom 90-tih.

NATO nije savršen i budući da u životu nema „besplatnog ručka“ sigurno će nas članstvo koštati, ali uzimajući u obzir u kakvom se nestabilnom okruženju nalazimo, ulaskom u NATO Hrvatska rješava jedno od temeljnih nacionalnih pitanja - pitanje sigurnosti – i nakon toga se može neometano posvetiti rješavanju domaćih problema, koji su veliki i uz potrese koji se događaju u svjetskom gospodarstvu svakim danom postaju sve veći.

Hrvatska Vlada jest traljavo obavila posao informiranja javnosti, tretirajući nas kao ovce koje ništa ne treba pitati, ali sam prilično uvjeren da se sa procjenom o „neizbježnosti“ ulaska u NATO slaže većina hrvatskih građana.

I drago mi je što se s njima slažem i ja :-).
- 14:30 - Komentari (23) - Isprintaj - #

petak, 21.03.2008.

Chat with Nella

Eto, gungula se oko posta se ipak smirila. 68 komentara, preko tri tisuće posjeta :-), zanimljiva rasprava. Nije doduše bilo ugodno čitati komentare u kojima mi je ukazano da ideja s objavljivanjem tog posta i nije baš pametna, ali kao što sam već zaključio u prethodnom postu, nema potrebe dalje piliti.

Ali, zato se ponovo javila Nella, koja nakon moje reakcije na njen prvi komentar kaže ovako:

Hi Zvone,

Sorry for my late reply, I had better things to do. I hope that you'll understand.

Thank you for giving me better insight of your situation.
You are probably right, you probably have every right to be angry, but the question is would you allow it to control your life ?
Do you think that I live in the Dreamland - where prices are reasonable, politicians are noble, and children respect their elders? Here, my dear, price of gas is three soldiers per gallon, and every night on TV this is what we call the news.
One can just accept certain inalienable truths: Prices will rise. Politicians will lie and philander. One will get old. You too, will get old and waist your time on anger.

Zvone, I'm sure that you've come a long way since the early '98 days, but obviously not far enough... I'm sure that you've eagerly tried to improve/change the system, I wouldn't expect nothing less from you, and I'm sure you've hit walls - that's the nature of the beast. What I'm criticizing you about, is that instead of learning how to avoid obstacles and play the system into your advantage, you've probably tried to run down a brick wall all by yourself using a brute force. In an addition to that, it looks like you eventually gave up.
Maybe you developed a strategic plan that you're not disclosing with us and your time is yet to come, I don't know. Although, from the info I've learned, it seems to me that's not the case because your focus is elsewhere.

I find it just sad that, after 2 undergrad degrees, masters and Ph.D., you consider it a personal achievement to have skills and knowledge you can sell on the market! To me that is kind of normal, that even after one undergrad degree one could use that knowledge in the industry. You definitely gained a lot with that experience, and for sure it just adds to your ability to teach specialized courses, but here you would be called an instructor. Not to mention that you would be an contract based instructor while you were working in the industry for 6 years.

Regarding your blog, I'm still not convinced that you're doing any good except maybe fuelling your ego by number of visitors and entertaining your web public. Maybe that has some value, I'm not sure... I believe that there is nothing easier to do then what I'm doing right now - criticizing someone/something. It is much more difficult to tangle with the beast, and have positive results. I will not engage in a discussion here, it would be too lengthy, I would prefer to take it offline. For now, we'll just have to agree that here we disagree.

I regret if you find yourself offended you by my 'insightful' ideas, but that is just trajectory that you're projecting on the Internet. I'm sure that you're complex and very unique individual. There is no need to adore me because of it, your wife might get jealous on our adoring baby - dear relationship. The reason I'm not giving out my identity, because I don't believe in disclosing private information on the Internet. One day when weather gets warmer, I might drop by in person. I'm sure you'll remember me...

I'm so sorry to hear about your back problems; try to avoid forward bends, and with correct and persistent practice to stabilize your core, I'm sure it will eventually go away. I have a faith that you'll become healthier and positive individual, because you are the one and only - Dr. Zvone Radikalni !

Bye for now.

Nella

PS. I thought this Google Fight might go well with your title.



Dear Nella,

Looks like we are getting somewhere and I like this comment much more that the first one :-). I still have (some) issues with it, though (otherwise, you wouldn't be reading this).

First, I'd like to clarify a few things regarding my „anger and frustration“. I have a feeling that you somehow misunderstood it because otherwise you wouldn't be writing „you probably have every right to be angry, but the question is would you allow it to control your life ?“.

If you somehow got impression from my blog writings that I'm an angry and frustrated individual and that this somehow “controls my life”, you would be pretty much wrong. On the contrary, I (and most people around me) consider myself rather optimistic and „looking bright to the future“.

I agree with you that my writing on this blog is pretty pessimistic. Hey, that's kind of a country I (we) live in. I see you are also not happy with your country of residence, either. And I perfectly well understand why you feel that way because I agree that USA got a little bit off the track in recent years.

But, I think you whine too much ;-). You in the USA at least got the fundamentals right. For example, I don't think President Bush could so easily shrug of questions how he got property worth 1,5 million US$ during his first term, and without a single receipt to show for it. Now, probably someone in the comments will point out the fact that our Prime Minister Ivo Sanader misteriously got „only“ 1,5 million HRK (which is approx. 300.000 US$) worth oh wrist watches, but you know, to put it in the perspective :-)

You see, I just don't think that would pass in USA. Here in Croatia – no problemo ! And I'm definitively angry because of it !

But hey, quess what - I CAN LIVE WITH IT !

I'm pretty confident in my abilities, and if push comes to shove, I'm damn sure I could pack my bags, head to „the promised land“ (ie. USA ;-) and make out a pretty good living selling my IT knowledge.

I'm also pretty much happy with my (personal) life here in Croatia. I make out a decent living, kids are „the sunshine of my life“ and with third coming soon I don't know if I'll manage to bear all that love kisskisskiss. And I have a supporting wife and nice friends. I certainly had my share of tsunamis in life, and who hasn’t, but on the whole, I don’t think I have a right to complain. Not in this country, where retired workers have to pile through the garbage to make a living.

That fact does make me angry ! In fact, that makes me MAD ! But, again, I understand there is nothing much I can do about it.

The best thing I could think of was to start my blog :-))).

And maybe it’s not for much good, “except maybe (for) fuelling your ego by number of visitors and entertaining your web public“.

Maybe you're right. I do have a counter on my blog, and I DO find it a pleasure to look at my visit numbers. My original post fulfilled this „ego-trip“ role perfectly :-).

But I also have some reservations about this. You see, I'm kind of annoyed with blog.hr editors and for a simple reason – I think I had much better posts recently than the one they showed a week ago on the front page.

I understand why they liked that one in particular– whiff of scandal these days is a boone (a must !?), no matter what kind of media we’re talking about, and „fight“ between teacher and a student is ... well, certainly not top of the list, but it has its charms :-).

And with this observation we are getting at the heart of the issue. To state it simply - I DESPISE TRASH-JOURNALISM !!!

If I had written that post differently, from „analyitical“ instead of „avenging“ point of view, you bet it wouldn't get so much attention ! And I intended to do just that with my second post, when your comment put me on another track :-). There's a lot of issues that I opened with my first post – relationship (and respect !) between teacher and student, should their interaction be public, how to respond to untruths about yourself on the internet ...

But that wouldn't get me far in the terms of „impact“...

And you know what's the most funny thing about all this – I MOSTLY WRITE STUFF THAT IS JUST LIKE THAT ON THIS BLOG :-)))). (you see I'm getting my CAPS-LOCK sickness again. Damn style ;-).

So when you say „I believe that there is nothing easier to do then what I'm doing right now - criticizing someone/something. It is much more difficult to tangle with the beast, and have positive results“, I can agree with you on that one :-).

But, do I have „positive results“ ?

I'm satisfied – and that is what counts the most. Even better, path to more of the „positive results“ is clear and well established. But it takes a lot of time and devotion, and I am just fine here where I am right now.

In your comment you also touch on some interesting/important issues regarding my work (and my workplace). Unfortunately, I have a deadline for a paper coming in a few days, and, to be honest, I have to give it some more thought, so it will have to wait.

By

Zvone
- 12:05 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 15.03.2008.

FAJT, FAJT, FAJT – verzija 2.0

Kašeta brukava ... to mi je danas cili dan na pameti ... Klasična Zvonina „uvaljotka“. Komentatori napadaju sa svih strana, javio se i Banderas osobno i što ti je činiti nego početi pisati novi post.

I došao sam dopola.

Sve sam objasio Banderasu (kako opet govori neistine jer na ispitu iz OOPa nikad nije bilo binarnog ocjenjivanja i uvijek je bilo 5 zadataka, a ne 3 – a o njegovom „iskustvu“, „projektima“ i „diplomskom“ da i ne počinjem) pa sam se onda uhvatio malo i ukoštac s onima kojima se čini da je to nekako „ispod nivoa“ da se profesor ide svađati sa studentom i raspravljati po blogovima i forumima ... i tu sam stigao dopola kad je na blog sletio komentar kolegice Nelle koji me je posve zaokupio i u Recycle bin lansirao prvu verziju posta.

U kojem ona kaže ovako:

Hi Zvone,

I had the "privilege" to go trough the undergrad system called FER. Comparing it to the N. American advanced education, that was a very unpleasant experience !
I remember studying for the exams that haven't been changed for over 20 years, not to mention usefulness of that knowledge I learned.
I remember bitterness of some professors and assistants, channeling their frustrations trough students. Some, on the other hand, used a division of FER as their private company - FER d.o.o. with free labour (paid by the government, of course). Others worked for the industry at the same time, while keeping the chair (and salary with benefits) worm at FER.
In one word, very unprofessional behaviour from people which main purpose should have been to educate new generations, and set an example. No wonder, that FER and Zagreb University is not even close to the top 100 universities in the Europe or that no one outside of Croatia has actually heard of it!

Zvone, to me it sounds like you inherited some of the features from the both "classes" of people and completely lost the focus in that process. Reading trough your blog, I can see how person like you would be angry and would take this student/exam situation so personally. You might have brain, but no tactics or strategy skills whatsoever. (Sorry, but that's my honest opinion)

Just look at your writing style:

* You SCREAM and use multiple exclamation and question marks – who likes to talk to or work with an angry and frustrated man?
* You swear or use slang to prove your point – there are other ways to prove your point, you should know better!
* You write 2 -3 pages long emails to the politicians – do you really think they are interested (and have time) to read all of that ?

Where did your brute force style take you so far ?

Where did your brute force style take you so far ?

After fifteen years of your advanced education you give an impression of an angry, frustrated and lost man.
Have you used your energy and knowledge to try to make FER a better educational institution instead of waisting your resources on meaningless arguments with former students and writing pointless political blogs ?
If you ask me, you would have given a greater contribution if you say, joined The Thunder from Down under (you would certainly qualify with a stage name Dr. C++Builder)

What I'm trying to tell you is that instead of entertaining web public with your frustrations - change your attitude and start actually doing something positive!

But hey, don't listen to me, what do I know...

I know one thing - continue on with your direction - one day we might read in newspaper something like:

“Doktor znanosti Z.V.(34) prebio bejzbol palicom doktora”

Cheers,

Nella



Dear Nella,

Thank you very much for your comment. I don't know for what reason you have written it in English (since you „passed trough the undergrad system called FER“ you should probably know Croatian) but I'll be kind enough to respond likewise :-).

In your comment you make some interesting points and there are things we can definitively agree on. Your characterisation of „classes“ of people at FER is absolutely brilliant and with your observations you have cut to the heart of the problem with Croatian higher education ! It is definitively a mess and it really makes me wonder if FER, as one of the best institutions of its kind in Croatia is like that, what the others look like !?

Also when you observe that I'm angry and frustrated, you are also right, 'cos - YOU BET I'M ANGRY AND FRUSTRATED !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Who wouldn't be (isn't !) angry and frustrated in this pitiful country where every night on TV you have to look at our politicians and endure examples of their stupidity, irresposibility and shorthsightedness !

I get angry on a DAILY basis !

You criticize my writing style, in all its „exclamation and question marks“ glory, and talk bad about my use of swearing and slang. Well, as I said multiple times before, this is A BLOG – it ain't a scientific paper, baby ;-) ! And one of these days I'm gonna write a post dedicated to explanation of my „writing rules“ for this blog, so in the future I hope to have a direct link to end discussions like this.

And there our agreement, unfortunately, stops ...

Beacuse, when you say „to me it sounds like you inherited some of the features from the both "classes" of people and completely lost the focus in that process ... You might have brain, but no tactics or strategy skills whatsoever.“ I must strongly disagree with you ;-)

I don't „use“ FER as a d.o.o. and nobody is working „for me“ there, altough I've seen plenty examples of this kind of behaviour (with related „staff turnover“ problems ;-). I do „work in industry“ and consider it as a personal achievement to have knowledge and skills that I can actually sell on the market. And I think it absolutely positively reflects on my ability to teach students computer science!

But when you say I've „lost the focus in that proces“ – that is most certainly not true !

And if we can combine „tactics or strategy skills“ under umbrella of „social intelligence“ ... I'll say I've come a long way since that distant day when my mentor told me: „Listen Zvone, you are this clever (spreading his arms as far as he could reach), but your social intelligence is like this (and then he closed his thumb and forefinger to the distance of few centimeters)“.

You see, nowadays I know when it is required of me to „bend over“ ;-). As I've said, I've improved in that department. Problem is that doing the bending was always a difficult thing for me to do (spine problems :-).

Getting back to „focus problems“ and you questioning whether I should have invested „energy and knowledge to try to make FER a better educational institution instead of waisting your resources on meaningless arguments with former students and writing pointless political blogs“ well ... I did try to do my „share of lifting“ at FER, but eventually, „formalities“ stopped me. I was eager, but I wasn't allowed. „It's not such a good idea at this time“. So time passed and I translated my eagerness elsewhere.

And I can say that I'm DAMN PROUD of my blog ! I didn't take lightly describing it as „pointless“ ...

When you complain about „wasting resources on pointless blogs“ and make jokes about my e-mails to politicians you're completely missing the point ! I'm very proud of my e-mail exchange with prof. Ivo Banac that I reported about on this blog, and similarly with the one I had with prof. Vesna Pusić. I received interesting replies from them and consider myself enriched with that experience and the exchange of ideas itself.

And, altough it is true that sometimes my blog becomes „entertainment for web public with my frustrations“, as happened with my previous post, I strongly believe that by writing this blog I'm doing some good.

But, to be truthful, in the end I am first and foremost doing it for myself. For my own peace of mind. I couldn't cut it as a politician, but I can write. Sometimes my ideas are good, sometimes they are bad, sometimes they are sketchy, sometimes they are thought through and detailed. But they are there and open for discussion.

It ain't gonna change the world, but I'm proud of it. Even more so because of my un-anonimity (I „adore“ anonymous types that are sooo „insightful“ in their ideas, but in the end don't have the spine to back it with their real name, yourself included ;-)

Is this blog the only idea of „actually doing something positive“ that I could think of ?

Of course not, but all in its due time ...

And, to end on a happy note, everyone in family is healthy, mother is now OK after radiation therapy, at least doctors say so ;-), so my baseball bat is safely retired in its closet. Hopefully, we'll never see that newspaper headline ...
- 00:57 - Komentari (40) - Isprintaj - #

srijeda, 12.03.2008.

FAJT, FAJT, FAJT !!!

Dobar je ovaj Google ... ništa mu ne promakne, ništa ne zaboravlja i svašta čovik pronađe :-)

Pa ipak, kad sam prije par dana, onako čisto iz radoznalosti, išao vidjeti što Google kaže kad u Search upišem svoje ime (da vidim kakva mi je „prisutnost na internetu“ ;-) baš i nisam očekivao neka velika iznenađenja.

I doista, ispočetka je manje više sve bilo očekivano. Malo linkovi na FER i predmete koje tamo držim, malo na MS Community, pa link na moju „poruku za Sukošance i Zadrane“ :-), pa malo na (pre)rijetke članke koje sam napisao :-( ... sve očekivano, sve pet, dok nisam na trećoj stranici rezultata naletio na post na portalu forum.hr u kojem jedan bivši student FERa (Banderas) o meni kaže ovako:

Pa, ok je kao predavač, dobro tumači, mlada je generacija pa je u toku, za razliku od dosta profesora. Ali, jao si ga tebi ako se posvađaš s njim zbog neslaganja njegovog bodovanja na pismenom ili slično. Meni se to desilo s predmetom na 4. godini, ja nisam htio popustiti i nastala je takva frka da mi je morao profesor i mentor intervenirati. Završilo je time da je profesor prekrižio njegovu ocjenu pismenog, povisio je za 2 ocjene i još mi na usmenom povisio za još jednu
Vanjak mi to "poniženje" nije oprostio i godinu dana kasnije smo se opet sreli na Objektnom programiranju. Rušio me na pismenom par dana prije obrane diplomskog (što bi značilo da se i diplomski pomiče). Naravno, opet reagirao mentor i nadležni profesor i opet je išlo za par ocjena gore. I to sve se dešava na zavodu na kojem sam imao 5,0 prosjek ocjena, a za moja tadašnja rješenja koja se baziraju i na objektnom programiranju sam već imao itekako jake međunarodne reference. Završilo je tako da me je Vanjak ispitivao pred profesorom i profesorova reakcija je bila "Pa dobro Zvone, nije baš da nema pojma kao što pričaš". Ocjena mi se opet povisila za nekoliko stupnjeva. Jednostavno, ne smiješ se posvađat s njim, život će ti zagorčat makar ti osobno daleko bolje baratao nekim područjem nego on. Sigurno snosim i ja svoj dio krivice za taj rat, ali jebem mu, ne možeš privatne odnose i mišljenja miješati s ocijenjivanjem.

No, godinu kasnije na magisteriju se susreli, ja imao usmeni iz predmeta koji on još nije položio, a on kuca i u sred mog ispita moli profesoricu da mu pomakne rok iz istog predmeta. Joj kako sam sretan tada bio.
Ni danas me ne pozdravlja kad se vidimo.
Vanjak i Krois su bila moja 2 rata na FERu.

Auuu ! Pročitavši gornje retke strefio me momentalni reset: „Što, kako, kada, tko, zašto – ma to mora da je neka greška !?“.

A onda sam se (pri)sjetio ...

Ukratko, ovo što „kolega“ tvrdi je (većinom ;-) čisti BULLSHIT !

Priča je iz davne 2000-te godine, a predmeti o kojima Banderas priča su Operacijska istraživanja (OPEIST) i Objektno orijentirano programiranje (OOP). Na OPEISTu sam kao asistent držao vježbe, te držao i ocjenjivao pismene ispite, dok sam na OOPu bio „glavni i odgovorni“ :-).

Kako sad to „glavni i odgovorni“ ?

Hm, mala digresija – 1998. kad je OOP kao predmet uveden na FER, Visual Basic je bio „rule of the day“, a objektno-orijentirana paradigma je bila daleko iza horizonta za većinu onih koji su na FERu (odnosno, bar na mom zavodu) imali veze s programiranjem. Džaba sam ja „propovijedao“ prednosti apstrakcije i enkapsulacije, nije se moglo protiv „VB rapid development“ principa – „napravi formu, dovuci konekciju, stavi DataGrid, poveži i gotovo“ :-).
Ali, kad je trebalo krenuti s OOPom, stvar je bila jasna – profesor mi je u ruke dao knjigu Gradya Boocha „Object-Oriented Analysis and Design with Applications“ i rekao „napravi po tome prezentacije za predavanja“. I ja napravio.
S obzirom da sam tad bio pravi mladac (dipl.ing zaposlen niti dvije godine na FERu) nije dolazilo u obzir da ja držim predavanja, pa je to odrađivao profesor, a ja sam držao ispite. Od određivanja zadataka za pismeni i ocjenjivanja studentskih rješenja do držanja usmenog ispita. Usmeni ispit se uglavnom svodio na diskusiju o seminaru koji su studenti morali napisati kao preduvjet izlaska na pismeni a u kojem su na (po svojoj volji) odabranom primjeru trebali posvjedočiti koliko su dobro usvojili principe OOPa.

Jest bilo malo „nekonvencionalno“, ali je relativno dobro funkcioniralo. I u svih tih sedam godina držanja ispita iz OOPa, nije bilo nikakvih pritužbi.

Pardon, bio je jedan ...

Suhonjavi, dugokosi ... njega sam zapamtio :-). Jer, ne događa se baš često da te nazovu FAŠISTOM !!!

Da, da, dobro ste čuli .. FAŠISTOM !!!

Ali, polako ... trčim pred rudo ... idemo ispočetka ... redom vidjeti što to „kolega“ Banderas priča.

Prvi naš susret se događa na 4. godini, na predmetu Operacijska istraživanja, kad, kako kaže
... ja nisam htio popustiti i nastala je takva frka da mi je morao profesor i mentor intervenirati. Završilo je time da je profesor prekrižio njegovu ocjenu pismenog, povisio je za 2 ocjene i još mi na usmenom povisio za još jednu

Ovdje moram priznati da osobno nemam ama baš nikakvih sjećanja na taj događaj :-). Ali, postoje zato precizni podaci u bazi podataka studentske službe koji kažu da je „kolega“ Banderas iz trećeg pokušaja doista položio OPEIST s ocjenom 3 na pismenom i 4 na usmenom, što se otprilike slaže s njegovom pričom.

S obzirom da sam se područjem operacijskih istraživanja počeo baviti tek kad sam se zaposlio na FERu, moguće je da sam u ocjenjivanju pismenog napravio pogrešku koju je profesor morao korigirati. Kao što rekoh, ne sjećam se ničega vezano uz taj događaj i s ovim dijelom Banderasovog komentara nemam nikakvih problema.

Ali, ono što slijedi spada u bullshit kategoriju:
Vanjak mi to "poniženje" nije oprostio i godinu dana kasnije smo se opet sreli na Objektnom programiranju. Rušio me na pismenom par dana prije obrane diplomskog (što bi značilo da se i diplomski pomiče). Naravno, opet reagirao mentor i nadležni profesor i opet je išlo za par ocjena gore. I to sve se dešava na zavodu na kojem sam imao 5,0 prosjek ocjena, a za moja tadašnja rješenja koja se baziraju i na objektnom programiranju sam već imao itekako jake međunarodne reference. Završilo je tako da me je Vanjak ispitivao pred profesorom i profesorova reakcija je bila "Pa dobro Zvone, nije baš da nema pojma kao što pričaš". Ocjena mi se opet povisila za nekoliko stupnjeva. Jednostavno, ne smiješ se posvađat s njim, život će ti zagorčat makar ti osobno daleko bolje baratao nekim područjem nego on. Sigurno snosim i ja svoj dio krivice za taj rat, ali jebem mu, ne možeš privatne odnose i mišljenja miješati s ocijenjivanjem.

Hau jes nou ... :-).

Jer, prava priča kod ispita iz OOPa za našeg Banderasa ipak ide „malo“ drugačije. I počinje sa dva neuspješna izlaska na pismeni ispit, na kojima je naš Banderas roknuo :). Nakon čega dolazimo do sudbonosnog trećeg izlaska na ispit, kad je, po mojoj ocjeni, Banderas također trebao pasti. Što se njemu jaaako nije svidjelo. Pa je došao na žalbe. A kad je ostao bez argumenata jer OOP je područje na kojem sam (za razliku od OPEISTa) JA GAZDA, ispalio je „kakav je to FAŠISTIČKI način ocjenjivanja“ !!!

Ja sam ga momentalno izbacio iz svog kabineta (i dobro je prošao !), a on se lijepo uputio profesoru žaliti se „višoj instanci“.

E sad, sve bi se ovo moglo svesti u kategoriju „kome ćemo vjerovati da više zna o OOPu“ da se ja točno ne sjećam u čemu je bila bit spora :-).

A bit spora je bila u seminaru koji je Banderas predao na svom ispitu. Evaluacija seminara je bila sastavni dio ocjene i vrijedilo je pravilo - ako seminar ne valja nema više priče. U tom seminaru se od studenata očekivalo da naprave objektni model sa 7-10 klasa (razreda ;-), da pokažu primjerom da su im jasni pojmovi nasljeđivanja i asocijacije i da cijela stvar ima smisla, odnosno da rezultira nekim izvršnim programom koji nešto radi.

Seminar „kolege“ Banderasa je imao tri-četiri praznjikave stranice i u njemu je bio definiran „objektni model“ koji se sastojao od tri klase: FER, ZPM, ZPF. FER znate što je a ZPM = Zavod za primjenjenu matematiku, ZPF = Zavod za primjenjenu fiziku. I za dobru mjeru, između tih klasa je uspostavljen odnos nasljeđivanja, pa su tako ZPF i ZPM izvedeni iz klase FER !!!

Dalo bi se sad nadugačko i naširoko raspravljati što je sve tu krivo sa stajališta OO paradigme, ali recimo to ovako – u zadnje tri četiri godine, ne sjećam se da je iti jedan student predao seminar koji bi svojom kvalitetom i izgledom bio upola loš koliko je loš bio taj seminar „kolege“ Banderasa.

Ali, to su bili počeci predmeta i zadnja stvar koja je profesoru trebala je bila da se nas dvojica tamo svađamo raspravljajući o C++u :-). Dobro se sjećam tog „ispitivanja“ kod profesora u kabinetu ... u stvari, moram se korigirati ... sjećam se uglavnom samo svog uzbuđenja, jer ne prozivaju te „fašistom“ baš svaki dan. I, da li je Banderas znao odgovoriti na tih par pitanja koja sam se u svom uzbuđenju ja sjetio postaviti je beyond point. Nebitno.

Seminar je bio sranje i Banderas je trebao roknuti.

Ali, na kraju je ispalo "Pa dobro Zvone, nije baš da nema pojma kao što pričaš" i naš Banderas je prošao na ispitu. Doduše, okarakterizirati dvojku koju je u konačnici dobio kao „povišenje za nekoliko stupnjeva“ mi se nekako i ne čini točno :-). Ali, dvica je dvica ...

Kako mi se to desilo ? Kako mi se Banderas „provukao“ ...

Mladost, neiskustvo, nisam se snašao ... a nekad moraš i izgubiti ... jebi ga, zato sam i zapamtio :-).

A da bi ovoj priči dali jedan dodatni štih i malo precizniju perspektivu na našeg Banderasa i njegova, kako sam kaže „tadašnja rješenja koja se baziraju i na objektnom programiranju ( za koja) sam već imao itekako jake međunarodne reference“ ispričati ću vam kako je naš Banderas izradio svoj diplomski.

Da ne bi zalazili previše u tehničke detalje, stvar je poprilično jednostavna - od studenata na FERu koji diplomiraju na računarstvu se u većini slučajeva očekuje da nešto isprogramiraju i onda u diplomskom opišu što su napravili. Pa se tako u diplomskom uz „teorijsku obradu domene“ nađe i nešto listinga programskog koda i screenshotova da se vidi kako stvar izgleda u praksi.

Ali, kod našeg Banderasa je to išlo malo drugačije. Da ne bi vi nešto loše pomislili o tom diplomskom radu, svega je u njemu bilo – i teksta, i programskog koda, i screenshotova. Jedini je problem bio u tome što to nisu bili screenshotovi već u nekom programu nacrtane slike. Dakle, diplomski (čitaj dokument u Wordu) je „izrađen“, ali iza toga nije stajalo ništa konkretno! Što bi stručno rekli, nije bilo implementacije. Vrlo perfidno, ako smijem primijetiti, i dobro se sjećam tračeva koji su zbog toga kružili po zavodu :-).

Ipak, naš Banderas jest diplomirao jer, valjda, tehnički gledano diplomski je „bio tu“ :-). Uostalom, to je bila 2000. godina a danas svakom studentu u diplomskom zadatku eksplicitno stoji da na CDu mora predati i programski kod ! Je li to bila praksa (i uvjet !) i tada, ne sjećam se. Ali, da zadovoljim svoju znatiželju, poći ću sutra u fakultetsku knjižnicu malo pogledati taj diplomski. Davno je bilo pa da provjerim. Iako, prilično sam siguran ...

I onda taj i takav Banderas kaže za mene „život će ti zagorčat makar ti osobno daleko bolje baratao nekim područjem nego on“ :-).

E moj malac ... ja u svom evo sad već desetogodišnjem radu na FERu jesam počinio svoju dozu grešaka u nastavi (a i u ocjenjivanju), ali ovakvo kakanje i iskrivljavanje činjenica ... no passaran !

A završetak mi se posebno sviđa:
No, godinu kasnije na magisteriju se susreli, ja imao usmeni iz predmeta koji on još nije položio, a on kuca i u sred mog ispita moli profesoricu da mu pomakne rok iz istog predmeta. Joj kako sam sretan tada bio.
Ni danas me ne pozdravlja kad se vidimo.

Dokle je Banderas dogurao sa svojim magisterijem ne znam, ali Zvone je svoje „odradio“ :-).

A što se tiče pozdravljanja, bolje mu je da bude kuco. Jer onog „fašistu“ mu još nisam zaboravio ...

UPDATE: objavljen je i nastavak "FAJT, FAJT, FAJT - verzija 2.0"
- 22:18 - Komentari (69) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.03.2008.

Kad „pravednik“ zamrči sa strane ...

Svakom se more dogoditi ! Ali da se desi Eliotu Spitzeru ...

Eh, eh, eh, kamo ide ovaj svit !

Što, ne znate ko je Eliot Spitzer ?

Bivši državni odvjetnik u New Yorku, trenutno na poziciji guvernera iste države, na koju je izabran 2006, scourge of Wall Street koji je tijekom svoje odvjetničke „vladavine“ po sudovima ganjao velike korporacije naplativši im milijarde dolara odštete zbog razno raznih prekršaja (najpoznatiji je slučaj kad se 2002. nagodio s deset investicijskih banaka da plate 1,4 mlrd dolara zbog zavaravanja malih investitora tijekom dot.com buma).

Jest da je odvjetnika nazvati „pravednikom“ možda malo off, ali zato su tu navodnici :-).

Elem, naš Eliot se nakon naganjanja Wall Streeta upustio u politiku, što i nije bio tako neočekivan potez, s obzirom da nema ništa što mali čovik (čitaj birač) voli više nego kad se stane na žulj velikim korporacijama :-).

Doduše, na poziciji guvernera mu baš i nisu cvjetale ruže (ili barem tako piše New York Times u svom članku u kojem izvještava o aferi) ali baš kad ga je malo kao krenulo stvari su krenule po zlu.

Toliko da mi je danas malo posli sedan uri doletio mail New York Times News Alerta:

Spitzer Is Linked to Prostitution Ring

Gov. Eliot Spitzer has informed his most senior administration officials that he had been involved in a prostitution ring, an administration official said this morning.

Zvuči grublje nego što je, a priča je stara koliko i svit – čovik je bija na putu, i malo se ka', eli, uzjogunija, znate kako je, dođe to nama muškima tu i tamo ;-). I što napravit u takvoj situaciji nego: „Ali Bing, jel se može što sredit“, a majstor odgovara „Ma kako ne guverneru, sve može“ :-).

Ali, avaj i kukulele, majstor je uskoro roknuo i Eliot Spitzer je u istrazi označen kao „Client-9“. New York Times je provalio priču i ... uslijedila je „standardna američka sapunica“: javna isprika familiji, prijateljima, znanima i neznanima, vjerojatno uz obećanja „Neću nikad više, majke mi“, jasno sve live na nacionalnoj televiziji jer „show must go on“.

Sam Eliot Spitzer je to jako lijepo sumirao (prenosim sa CNNovih stranica):
"I have acted in a way that violates my obligations to my family, that violates my or any sense of right and wrong," he said, as his wife, Silda Wall Spitzer, stood by his side.
"I am disappointed that I failed to live up to the standard I expected of myself," he said. "I must now dedicate some time to regain the trust of my family."

Republikanci već oštre noževe i traže ostavku, a što će biti vidjeti ćemo ...

A kako sam trenutno ostao bez inspiracije za daljnje elaboriranje teme, imam jedno pitanje za svoje čitatelje: što je veći grijeh za osobu iz javnog života – da te uhvate s ljubavnicom ili da te uhvate s prostitutkom ;-) ?

Update: da bolje dokučite "pravedničku platformu" Eliota Spitzera i zašto me ova vijest "ubola u oko", pogledajte ovaj video s njegovim oglasom iz kampanje za guvernera 2006.
- 23:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.03.2008.

Nije dugo tribalo ...

Ovaj post je danas (jučer) popodne imao radni naslov: „Hillary – svaka čast !“. Odradila je posao vrhunski u Texasu i Ohiou, napravila što je morala (pobijedila - iako i dalje zaostaje otprilike isto u broju delegata) i mislio sam malo „ublažiti svoju retoriku“.

Dok nisam pročitao sljedeće na Democracy of America:

In a live CNN interview just now, Sen. Clinton repeated, twice, the "Sen. McCain has a lifetime of experience, I have a lifetime of experience, Sen. Obama has one speech in 2002" line. By what logic, exactly, does a member of the Democratic party include the "Sen. McCain has a lifetime of experience" part of that sentence?...
I have reached the point of wanting to scream every time I hear about the primacy of "experience," knowing how skillfully the 46-year old Bill Clinton waved that argument away when it was used against him 16 years ago by a sitting President who simply dwarfed him in high-level experience. But to pose it in a form that is poison for the party should Obama be the nominee??? To produce a clip that the McCain campaign could run unedited every single day of a campaign against Obama? That is something special.

Počelo je ...

Doduše, na prvi pogled, nema ništa čudno u izjavi Hillary Clinton. Naprosto je iznijela dvije činjenice (da i ona i John McCain imaju ohoho iskustva u politici), i malo „podbola“ svog konkurenta za demokratsku nominaciju na račun njegovog neiskustva.

U fajtu su, što je tu loše !?

E sad zamislite da Barack Obama ipak na kraju osvoji nominaciju i da se na općim izborima sučeli sa Johnom McCainom. I onda u prime-timeu u cijeloj državi ide video clip S TOM IZJAVOM HILLARY CLINTON !!!

Bez editiranja, bez ikakvog diranja ...

I na kraju, još „samo“ standardni dodatak: „I am John McCain and I APPROVE this message“ !!!

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

I to je u jednoj rečenici ono o čemu Vam ja pričam :-)- To je razlog zbog kojega je ovo ipak „početak kraja“ za Demokratsku stranku (barem što se predsjedničkih izbora tiče – a s obzirom da je zadovoljstvo javnosti radom Kongresa čak na nižem nivou nego predsjednika Busha moglo bi i tamo biti rusvaja).

Hillary Clinton će svojom ustrajnom borbom svim sredstvima odraditi sav prljavi posao za Johna McCaina i to za Demokrate nikako neće biti dobro.

A neće biti dobro ni za Ameriku ...
- 00:17 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 05.03.2008.

Kraj ili „početak kraja“ za Demokratsku stranku nakon predizbora u Texasu i Ohiou?

Now this is not the end.
It is not even beginning of the end
But it is, prehaps, the end of the beginning.

Tako je govorio Winston Churchill kad se ratna plima konačno okrenula na stranu Saveznika, početkom 1943. nakon pobjeda u Staljingradu i El Alameinu. Prijelomna točka Drugog svjetskog rata koju je Churchill „ovjekovječio“ svojim neponovljivim retoričkim darom.

A kakve to veze ima s američkim predsjedničkim izborima, odnosno s odabirom predsjedničkog kandidata Demokratske stranke ?

Ima (ali ipak samo parcijalno-lingvističke ;-) !

Jer večeras ćemo vidjeti ili kraj bitke za predsjedničkog kandidata Demokrata, ili ćemo svjedočiti „početku kraja“ te iste Demokratske stranke. U današnjim (večerašnjim) predizborima koji se održavaju u dvije ključne (čitaj velike) države (Texas i Ohio) postoje TRI moguća scenarija (glasa se još u Rhode Islandu i Vermontu, ali to su „male“ države):

1) Hillary pobjeđuje i u Texasu i u Ohiou
2) Hillary nosi Ohio a Obama Texas
3) Obama nosi sve

A od ova tri scenarija, prva dva Demokrate vode u samodestrukciju !

Zašto ?

Zato što u ta dva slučaja nema šanse da će Hillary odustati od daljnje utrke, iako je Barack Obama nakon 11 pobjeda u nizu čisti front-runner, a što se odražava i u nacionalnim anketama ! Što znači da će se cijela stvar rastegnuti (barem !) do predizbora u Pennsylvaniji (još jedna veća država), 22. TRAVNJA (yap, još 7 tjedana !).

A što će Obama i Hillary raditi tih sedam tjedana ?

ČUPATI JEDNO DRUGOM JETRA, a što drugo ? I napadati se svim dopuštenim sredstvima (a u Americi free speech shvaćaju prilično ozbiljno, za razliku od nekih prčijica na Balkanu, tako da niti jedna izjava i govor neće proći bez seciranja ;-).

Neki će reći – odlično, što ima bolje za demokraciju nego da dva kandidata dugotrajnim fajtom odluče koji je „bolji“ !?

Problem je, naravno, u navodnicima :-). Jer, fajt će biti gadan (to je specijalnost Clintonovske političke mašinerije ;-) i u njemu se neće tražiti ko je bolji. A kad se s lanca puste force negative campaininga koji je u Americi doveden do savršenstva biti će gadarija na sve strane. John McCain će mirno primjenjivati tehniku sniping from the wings i navijati za Hillary kako bi je u (ipak malo vjerojatnom ;-) slučaju da ona bude Demokratski kandidat mogao temeljito rešetati zbog načina na koji se dokopala nominacije.

I, kako će to završiti ?

Ankete kažu (ako im je vjerovati, a bilo je „omašaka“ u ovoj kampanji ;-) da je Hillary vjerojatni pobjednik u Ohiou (5 % prednosti) a da je u Texasu „nula“ (čitaj, izjednačeno).

Zanimljivo je da se u Teksasu predizbori odvijaju u dvije faze. Najprije se nekih stotinjak i nešto delegata odabere na direktnim preizborima (klasičnom glasanju), a onda se određeni dio nakon toga bira u caucusu (ono kad se skupe u dvorani pa debatiraju i prebrojavaju ;-). Bottom line – koliko je tko delegata osvojio u Teksasu se neće znati još par dana (na Democracy in America se spominje čak i rok od tjedan dana).

Ono što se će znati relativno brzo je rezultat tzv. popular votea (iliti koliko je koji kandidat ukupno dobio glasova u kojoj državi).

A kad bolje pogledan na sat, evo već za koju uru će biti rezultati ... ostaviti ćemo otvoreno Firefox ovdje (rezultati za Ohio) i ovdje (rezultati za Texas) pa ćemo se lijepo ujutro probuditi 100 % informirani :-)

Prvi update (koji u stvari to nije) - CNN predviđa pobjedu Baracka Obame u Vermontu ! Čitaj - 12 in a row ...

Update II - na blogu Democracy in America izvješće njihovog korespodenta iz Texasa. Pa izvještava ovako sa Houston Livestock Show and Rodeo sajma o održanoj utrci svinja :-):

Even the pig races seemed to bode well for the Republicans today. Next to a trailer advertising “America’s cleanest and fastest swine”, there is a 150-foot track set up for pigs to race around every hour. The first two contests this afternoon were won by Shaquille O’Squeal and Britney Spareribs, respectively. Then came the finale, a race between four veteran porkers. Barack O’Ribs Obama, the fattest pig of the lot, initially refused to leave his cage when the door was opened. Hillary Rod Ham Clinton was also slow off the mark. In contrast Arnold Schwarzenhogger shot ahead and bested Al Boar, who came in second. Once they got moving, Obama edged Clinton by a snout to take third. “I think ol’ Barack and Hillary still have no idea what they’re doin’”, said the swine-meister as the crowd guffawed.
- 01:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.03.2008.

Katolička crkva u kontradikciji !?

Šetajući danas sa svojim slatkišima i uživajući u prekrasnom suncu, počeh nekim čudnim preusmjeravanjem „neuronskih potencijala“ razmišljati o Crkvi :-). Nije to razmišljanje trajalo dugo, ponajviše zato što sa dvoje male djece u šetnji čovik uvik mora biti na oprezu, ali imao sam taman dovoljno vremena da u svom razmišljanju dođem do zanimljivog pitanja – veze između AMERIČKIH kršćana i Vatikana !

Ili, konkretnije, koja je veza između Pape, kao vrhovnog poglavara Katoličke crkve, i svih onih raznoraznih (kršćanskih !) crkvi u SADu (prezbiterijanci, baptisti, episkopalisti, anglikanci ...).

U osnovi me zaintrigiralo sljedeće pitanje – je li Papa i njima GAZDA ???

U svom ograničenom znanju, a bez laptopa blizu da malo proguglam, ostao sam bez odgovora. Hm, sto mu debeljuškastih praščića, kad bolje razmislim, kakva je veza između Katoličke i Pravoslavne crkve u tom pogledu ? Ko je tu VRHOVNI GAZDA ? Ili su se dogovorili da se ne mogu dogovoriti ;-).

Bilo kako bilo, od tog mog „razmišljanja“ ne bi bilo puno vajde, da danas nisam naletio na zanimljiv post kod cijenjenog kolege Amerikanca. Tema posta – DNR („Do Not Resuscitate“ – ukratko = „postupci ozivljavanja (se na zahtjev bolesnika) ne smiju primjeniti ukoliko bolesnik dozivi zastoj srca ili prestanak disanja“) i različitost pristupa takvoj situaciji u SADu i Italiji.

Post priča zanimljivu priču, a završetak je U SRIDU:

Citajuci taj dokument (ie „Eticke i religiozne smjernice za Katolicke bolnice Americke biskupske konferencije", op Z.R.) dodjoh do sljedeceg poglavlja kojeg cu citirati u originalu:

" While every person is obliged to use ordinary means to preserve his or her health, no person should be obliged to submit to a health care procedure that the person has judged, with a free and informed conscience, not to provide a reasonable hope of benefit without imposing excessive risks and burdens on the patient or excessive expense to family or community."

Prevedeno:

Iako svatko ima dužnost iskoristiti uobičajena sredstva za očuvanje svoga zdravlja, nitko ne smije biti prisiljen da se podvrgne zdravstvenoj proceduri za koju je ta osoba ocijenila, pri slobodnoj i zdravoj svijesti, da ne daje razumnu nadu u poboljšanje bez nametanja pretjeranih rizika i tereta na pacijenta ili pretjeranih troškova za obitelj ili zajednicu.

Ukratko - DNR ide bez problema.

A ako ste propustili bit, evo još malo citiram Amerikanca (Dr.Q ;-):
Dr. Q radi u katolickoj bolnici Sv. Trojstva, ciji su vlasnici Sestre milosrdnice. I svakodnevno se susrece s brojnim zahtjevima pacijenata ili obitelji za DNR odredbom, a vrlo cesto i za pasivnom eutanazijom koji se uvijek odobravaju.

I da se vratimo malo na prvi citat, ako ste pri prvom čitanju propustili uočiti (još jednu ;-) bitnu stvar – dakle, citat je iz dokumenta : Eticke i religiozne smjernice za Katolicke bolnice Americke biskupske konferencije !!!

Dakle, ne radi se o prezbiterijancima, baptistima ili episkopalistima već katolicima !

Jel' zna Papa za to ? Javite mu brzo !!! Pa njih svih triba ekskomunicirati iz Katoličke crkve (kao što se dogodilo talijanskom liječniku zbog provođenja DNRa, o čemu Amerikanac u gorespomenutom postu također priča) !!!

Polako, polako ... :-)

Ništa se deće desiti tim američkim liječnicima i medicinskim sestrama (hej, pa sigurno više od pola njih i nisu katolici ;-). I Papa vrlo dobro zna kako stvari izgledaju u Americi. I nije mu drago, ooo, sigurno mu nije drago ;-)

Ali, bad luck for him ... jer, avaj, Amerika je booooogata zemlja i Amerikanci vole davati („donirati“) ... pa tako daju i crkvi. A s financijskom neovisnošću dolazi valjda i ona „spiritualna“ :-). Pa eutanazija u Americi može, a u Italiji ne može.

I tako se naš dragi Papa, Vrhovni poglavar Katoličke crkve – ispostava Zemlja – može „slikati“. Džaba dogme, džaba „autoritet“, džaba sve ...

A što je s odnosima Katoličke crkve i drugih kršćanskih vjeroispovijesti ? Paaa, reći ću samo ovo – kad te ne shvaćaju ozbiljno u „tvom dvorištu“, kako će te shvaćati ozbiljno oni „s druge strane žice“ zujo
- 22:23 - Komentari (33) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>