Najbolji nacin da se organizam ocisti od pretjerane degustacije hrane i pica je glumit turista i sumanuto zujat gradom u potrazi za .........!
Barcelona........napokon!!!
Ako ste mislili da san ja od onih sta obilaze katedrale,tvrdjave i ine znamenitosti,privarili ste se.
Vise volin stopit se s rijekom ljudi,promatrat ih,analizirat.........
Upijat zivot u novoj sredini.......jer nikad se ne zna kud vas zivot moze odvest i mozda upravo ta sredina jednom postane vas dom.
Gradjevine imaju povijest,a ljudi zivote.
U ljudima vidim buducnost,kazem ja (neinformirani optimista).
Dva dana sam hodala Barcelonom,uzduz i poprijeko.
Zaradila zuljeve na stopalima.
Zuljevi su doduse samo posljedica gubitka orjentacije,sta bas i nije moja mana,ali.........kad sam shvatila da po treci put hodam istom ulicom sitila san se one : "ko pita ne skita"!!!!
Teta narancaste kose me uputila u pravom smjeru.
I moran priznat na kraju da ipak nisam mogla odolit i usla u jedan muzej.
Picasso muzej.
Po ko zna koji put,opet se klanjam velicini njegovog talenta.
I to je sve sta cu o tome rec.
A ovo su ljudi Barcelone.
Domaci i oni usputni,kao ja,ali nikad se ne zna.......
|