ponedjeljak, 29.05.2017.

POSJETA OSCARU WILDEU U DUBLINU



Danas šetnja Dublinom, posebno sa namjerom da vidim kuću i spomenik Oscaru Wildeu.

Ah, ti čudesni ljudi, tako prefinjenu dušu, zbog svoje slobodne orijentacije i svojih manira, strpali u ksnim životnim godinama u zatvor, ODakle je pisao pisma svom prijatelju, ljubavniku, kako god, a sada su mu napravili spomenik, označili kuću gdje je živio, čak i kafić i restoran dobio njegovo ime, sve za turiste.

Mislim da se Oski još smije na sve to i odmahuje rukom, nema smisla objašnjavati dubine i površnost ljudskog karaktera.



Usput naiđoh na mali kafić "cafee angel", nisam mogla odoljeti i ne popiti kavicu s anđelima, mislim da su me pozvali malo, da odmorim nožice.

Dublin je lijep, ima dušu, ulice su prepune ljudi, uličnih svirača, čak je i jedan akrobat priredio svoju predstavu, sve u svemu, lijep đir, cijene neću spominjati..ne uklapaju se u ovu shemu.

Kćerki Leonori nekim čudnim putevima sam pronašla cd Ed Sheerana i tako, sve u svemu, deja-vu je bio opet, samo nebo zna detalje i moj sin Juraj.

Za moju Ivanu tražila nešto od Stepehena Kinga, ali mi se čini da ga Englezi više čitaju nego Irci, a za najmlađeg sina, šminkera moga, samo sam usput pogledala košulje.

Trebam malo više vremena za obići milijun trgovina, recimo, dva dana sretansretan

Volim Dublin, vibre su apsolutno pozitivne i opuštajuće.






















10:11 | Komentari (4) | Print | ^ |

srijeda, 24.05.2017.

disonance boli - od ukradenog bicikla do krika majke zbog izgubljenog djeteta



Čudne su to varijante života i boli kroz koje ponekad prolazimo, ovaj puta mislim samo na boli srca, duševne boli, kamo god smjestili dušu, ona pamti, bilo da je u srcu ili mozgu. Po mom vlastitom iskustvu, mislim da je ipak smještena negdje u predjelu srca.

Treća godina prolazi, dvije godine sam živjela u Engleskoj pa se prebacila u Irsku. Kad sam tek došla u Englesku, sve je za mene bilo novo, trebalo se prilagoditi i živjeti bez svojih najmilijih koji su mi bili dostupni i vidljivi tek preko skypa, nikad se razdvajali nismo i uvijek sam mislila, da ću biti blizu mojoj djeci kad god me zatrebaju, ali život je (s)krenuo u drugom smjeru.

Da još deset života živim, uvijek bih izabrala ovaj poziv - poziv majke, jer neraskidive spone ostaju, čak i kad sve nestane. Biti majka je najteži, ali i najdivniji put i odabir, jer uključuje bezuvjetnu ljubav, zato je i veliki dar i blagoslov.

Ali kakve sad veze ima bickl sa pozivom majke?

Prva stvar koju sam nabavila kad sam došla u Englesku, bio je bicikl. Posao mi nije bio blizu kuće, a u početku sam radila u dva doma za stare i nemoćne. U jednom sam držala aktivnosti, u drugom radila normalne poslove, uključujući njegu i sve drugo.

Sjećam se kako sam bila vezana za taj rabljeni bicikl, vozila često po kiši, vjetru, bilo je par puta i mraza ujutro pa obrišem inje sa sjedala i zaputim se prema odredištu.

Dok mi se bicikl nije pokvario, nešto sa brzinama,lancem ni sama ne znam, majstor mi odnese i ne vrati, ja uporna, kupim drugi bicikl od kolegice sa posla, ženska mi uvalila isto tako bicikl koji se za par dana pokvario.

Nisu vrijedile priče ni reklamacije, samo onaj čudan osjećaj iznutra, bio je nalik na bol, ali ne zbog pokvarenog bicikla, nego nepoštenog odnosa i prijevare.

U međuvremenu, majstor je ipak nekako popravio bicikl, no morala sam ga ostaviti na željezničkoj postaji u Plymouthu, jer sam imala previše drugih stvari, a u vlaku nije bilo mjesta za bicikle.

Naučila sam se da se uz stvari ne treba vezati previše, posebno uz one koje su zamjenjive.

I kad sam doselila u Irsku (nema dugo, možda mjesec dana), smjestila se, vidjela da bi bilo dobro opet imati bicikl, pošto ima dobrih pola sata pješačenja do posla..

Opet sam se snašla, nabavila bicikl, ali ga držala na terasi, zapravo u dvorištu, jer vlasnik kuće ne dozvoljava držanje bicikla unutra.

Ovdje u Irskoj rijetko ograđuju svoja dvorišta visokim zidovima, bar ovdje gdje živim, to su samo mali zidići od jednog metra, tek da se zna čije je dvorište, susjedi se preko zidića mogu pozdravljati, pričati i popiti kavu, ako im je volja.

I tako, odem po ostatak mojih stvari u Englesku, vratim se nakon dva dana, a dečki koji rade sa mnom u staračkom domu, a žive u istoj kući sa mnom, dočekaju me riječima: “Nema ti bicikla, netko ga je ukrao."

Mislila sam da se šale, no bili su ozbiljni. Što je bilo nekom preskočiti zidić i ukrasti bicikl?

Nisam bila čak ni iznenađena, a ni šokirana. Malo me zaboljelo, priznajem, jer dobro mi dođe ta vožnja za moje zdravlje. Problemi sa kralježnicom tu i tamo se pojave, zato sam bila radosna zbog tog bicikla

Zašto nisam bila previše tužna?

U domu gdje radim boravi jedna štićenica, reklo bi se, žena mojih godina, blizu šezdesete, po fotografijama vidim da je imala petero djece, bila sretna majka i živjela normalnim životom, dok joj se nije dogodila tragedija: izbio je požar i njena najmanja djevojčica, još beba, izgorjela je u požaru. Nije je mogla spasiti, umrla je pred njenim očima. Ta bol ju je slomila do kraja, vrlo često domom odjekuju njeni krikovi, jer čuje glasove, koji je optužuju da je ona kriva.

Postoji jedna divna mala staklena sobica, u okviru hodnika sa pogledom na vrt, knjigama, figuricama, televizijom, glazbom, gdje je smjestimo kad je takva kriza uhvati, nije odvojena od drugih, krikovi se čuju i kroz zatvorena vrata, ali dajemo joj prostor da ta bol prođe kroz nju, bar malo.

Ne može sama jesti, ruke joj drhte, tek ponekad može popiti sok ili čaj, ako joj pomognem. Jednom sam je vodila u taj sobičak i počela je plakati, govoreći: “Where is my little baby, my Lilie???“ "Gdje je moja mala Lillie moja beba?"

Nisam ništa rekla, samo sam je zagrlila, jer znam da veće boli nema, nego majčine posebno kad ti je dijete bolesno ili umre pa povlačim paralelu sa Manchesterom i pokoljem:

Koliko se krikova zaorilo i koliko će suza još biti?

Besmisao i surovost ispranog mozga, bez imalo samilosti..

Pa što je onda tuga zbog jednog ukradenog bicikla?

Život traži povlačenje paralela i postavljanje stvari na svoje mjesto

Pješačim do posla, pješačim do rijeke. Za sve dalje distance postoje autobusi.

I tu se zaustavljam..







16:18 | Komentari (3) | Print | ^ |

ponedjeljak, 22.05.2017.

SLOBODNI TRENUCI

Danas malo slobodnih trenutaka iskoristila za malo proljetno čišćenje sobe, pa onda otišla prošetati, jer treba se napuniti energijom prije sutrašnjeg radnog dana..

Opet sam pronašla divan, skriveni kutak, nedaleko od mene, u glavnoj ulici, kuća stara 350 godina, a isto toliko i čempres..Piše da je služila za služinčad, koji su živjeli tamo..

Ulaz je bio zatvoren, ali odmah pored..željezna starinska kapija, i širok mek travnjak, poput najmekšeg tepiha pod nogama..I gdje vodi? Ravno do obale rijeke Liffey, gdje je mir čaroban, i gdje samo šum rijeke i pjev ptica pokazuju ljepotu ovog skrivenog kutka..

Poslije toga, povratak u moju sobicu, pogled na moje prijatelje vile i elfe, koji brinu o mom cvjetnom kutu na prozoru..

Posadila sam sjemenku manga, počela je klijati.. Muškatl samo što nije procvao..A bonsai drvo se svidjelo maloj elfici, koja sjedi u podnožju i uživa..Sve na svom mjestu..Netko bi rekao..odrasla, pa tako djetinjast stav..Tko tako misli, nije postigao ravnotežu iznutra..A ravnoteža znači zdrav odnos sa sva četiri elementa- zemljom, vodom, zrakom i vatrom..

Kad treba raditi i biti čvrsto na zemlji, nema problema, zrak ne može odvući u visine..Kad treba osjećati, prilagođavati se svim stanjima, voda je fleksibilna, pomaže, liječi..Kad treba energije, vatra je tu.. A Ljubav, kao peti element zaokružuje sve..





































18:39 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 07.05.2017.

U IRSKOJ - POSLIJE POSLA

Poslije posla šteta je bilo zavući se u sobu, predivan sunčan dan (što je ovdje u Irskoj malo rjeđi slučaj) izmamio je mnoge šetače van.

Predjeli su predivni, može se šetati uz rijeku koja nije omeđena betonom, puštena je da teče slobodno uz sve divno raslinje i drveće uz obalu Pa onda duuugačka lijepa staza koja vodi do ljetnikovca gdje je Lady Louisa Connoly-grofica živjela i pomno uređivala okoliš, čak je osnovala i prvu školu za djecu u Celbridgeu... pa onda opet vožnja biciklom do divno uređenih dijelova za piknike i obitelji sa djecom, mala jezerca, pecaroši, netko roštilja, onako kratko, sve u svemu kao da sam u nekim nebeskim sferama gdje se sve kupa u suncu i zelenilu

Rijeka me podsjeća na moju Dravu.... Baterije su mi napunjene, preda mnom je tjedan napornijeg rada.
























17:56 | Komentari (5) | Print | ^ |

subota, 06.05.2017.

FILOZOFIJA VIRTUALNE PALANKE - MASE KROZ PRIZMU POJEDINCA

U posljednje vrijeme sve više smo okruženi zbijanjem u mase, na ulicama, na radnim mjestima, a pošto se sve moderniziralo, mase se sa ulica sele u virtualu..

Zanimljiva je ta psihologija zbijenosti i odvojenosti.

Nekako to uspoređujem sa mislima iz knjige "Filozofija palanke"- (R.Konstantinovića) - u kojoj on tu želju za grupiranjem, uspoređuje sa arhetipskim zovom plemena, gdje su se ljudi sigurnije osjećali, ako bi se okupili u masu-pleme. Nisu svi morali ložiti svoju vatru.Bila je jedna, zbili su se jedno oko drugog, pa im je bilo još toplije..

U grupi ne moraš razmišljati posebno za sebe..Ne moraš se bojati neprijatelja.

Gustave Le Bon u svojoj maestralnoj Psihologiji Gomile, baš navodi to nestajanje svih slabosti, kompleksa, u grupi, u kojoj će se činiti stvari, koje pojedinci-izdvojeni, nikad ne bi mogli napraviti.

Čak i da postoje simulacije i varijacije pojedinih članova, sve se to utapa u kolektivnom borgovskom mozgu, koji misli za sve..

Veliki učitelji nikad nisu okupljali oko sebe gomilu.. Čak su bježali od nje, no, gomila kao gomila, uvijek traži nekoga da razmišlja umjesto njih, jer tako gube odgovornost za svoje postupke.

Kada se desi propust, u najgorem slučaju linč- nitko ne može biti osuđen, jer svi su jedno.

Vođa se na vrijeme povuče u pozadinu, dok se prašina ne slegne.

Elias Canetti u svojoj knjizi "Masa i moć", daje genijalan opis djelovanja mase:

"Jedna od najuočljivijih značajki života masa jest ono što bi se moglo nazvati osjećajem progonjenosti, posebna, pretjerana osjetljivost i razdražljivost prema svima koji su jedanput obilježeni kao neprijatelji. Bez obzira na to što oni rade, da li postupaju nemilosrdno ili susretljivo, suosjećajno ili hladno, tvrdokorno ili blago—svaki će se njihov postupak objasniti kao rezultat uporne zlonamjernosti, neprijateljstva prema masi i namjere da se masa uništi, bilo na otvoren ili na podmukao način."

Čini se poznato?

Kada se izdvojimo iz gomile, sa strane možemo proučavati psihologiju grupiranja..Od gomila na ulicama, potaknutih baš na ovaj način, na koji Canetti piše, pa do manjih grupa, koje se protežu do virtualnog tla.

Zanimljivo, Canetti je zapazio još jedan detalj, o kojem se često u virtualama raspravljalo: O masi kao prstenu-ili ARENI:

"Dvostruku zatvorenu masu čovjek ima pred sobom u areni. Valja ispitati tu njezinu neobičnu karakteristiku.
Arena je jasno razgraničena od vanjskog prostora. Ona je obično vidljiva izdaleka. Njezin je položaj u gradu, prostor koji ona zauzima, općenito poznat. Čovjek uvijek osjeća gdje se ona nalazi, čak i kad na nju ne misli. Pozivi iz nje dopiru daleko. Ako je gore otvorena, velik dio života koji se u njoj odvija prenosi se u grad
koji je okružuje.

No, bez obzira na to kako uzbudljivi bili znaci tog života, ograničeno pritjecanje u arenu nije moguće. Ograničen je broj sjedišta koja obuhvaća. Njezinoj je gustoći postavljen određeni cilj. Sjedišta su postavljena tako da se ljudi previše ne guraju. Ljudima u arena treba biti udobno. Oni moraju dobro vidjeti, svaki sa svog mjesta, i ne smiju jedan drugom smetati.

Prema van, u odnosu na grad, arena pokazuje beživotan zid. Prema unutra ona gradi zid od ljudi. Svi prisutni okreću gradu leđa. Oni su se izdvojili iz sklopova grada, njegovih zidova, njegovih ulica. Za vrijeme njihova boravka u areni ne zanima ih ništa što se događa u gradu. Oni ostavljaju za sobom život svojih odnosa,
pravila i navika. Njihovo je zajedništvo u velikom broju stanovito vrijeme osigurano, obećano im je njihovo uzbuđenje — ali pod bitnim uvjetom: masa se mora rasteretiti prema unutra.

Redovi su postavljeni jedan iznad drugog, tako da svi vide što se dolje događa. No, posljedica je toga da masa sjedi nasuprot sama sebi. Svatko ima pred sobom tisuću ljudi i glava. Tako dugo dok je pojedinac tamo, tamo su i svi drugi. Ono što uzbuđuje njega, uzbuđuje i njih, i on to vidi. Oni sjede ponešto udaljeni od njega; brišu se pojedinosti koje ih inače razlikuju i čine individuama. Svi postaju vrlo slični, slično se ponašaju. On na njima zamjećuje samo ono što sada ispunjava i njega samog. Njihovo vidljivo uzbuđenje povećava i njegovo uzbuđenje.

Masa koja tako izlaže samu sebe nije nigdje prekinuta. Prsten koji ona tvori je zatvoren. Ne izmiče joj ništa. Prsten fasciniranih lica, postavljenih jedno iznad drugog, ima u sebi nešto neobično homogeno.

On obuhvaća d sadrži sve što se dolje događa. Ne ispuštanikog, a nitko ni ne želi otići. Svaka praznina u tom prstenu mogla bi upozoriti na raspadanje, na kasnije razilaženje. No, nikakve praznine nema: masa je zatvorena prema van i u sebi, dakle dvostruko zatvorena."

Pošto je masa dvostruko zatvorena, pojedinac, jedino što može učiniti je, da ne kupuje ulaznice za takve cirkuse-iliti gladijatorske igre.

Kad arena nema aktera koji će je zadovoljavati, igre će izgubiti čar i masa će se razočarana razići.

Ili proučavati psihologiju vlastite opčinjenosti grupiranjem.

Završavam ove misli citatom :

„Većina odlučuje!“ – To se može čuti među djecom kada odlučuju da li da se igraju žmurke ili šuge. I to je ono područje gdje demokracija možda ima pravo na postojanje." (Andraš Laslo)



Image and video hosting by TinyPic

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=103650


09:41 | Komentari (21) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se