the age of AQUARIUS - gt

na špahretu se krčka grah u svojoj prvoj vodi.
ja jedrim bloškim vodama i vatam niti babljeg ljeta u
jadikovkama mojih omiljenih blogera.
pri tom i paralelno s time,usavršavam sve aspekte svoje
urođene lijenosti,
pa stoga dok voda s grahom vri i zrna udaraju o stijenke lonca,
unaprijed mi je iritantna i depresivna pomisao da moram ustati
(fizički napor!)sa stolice, otvoriti frižider (opet fizički napor!),
izvaditi mrkvu i peršin (još jedan fn!), oguliti sve to (veliki fn!) i nasjeckati lukac u suzama lica svojega -fizičko emocionalni napor.
voljela bih da sam vrhunski talent za telekinezu,
pa da sjedim i blago mutnog pogleda izgubljenog u daljinama iluzija,
vizualiziram kako se mrkva sama guli i sjecka i uskače u lonac.
čak štoviše, da ne gubim vrijeme vizualiziram odjednom tri daske i mrkvu, perši i luk kako se takmiče tko će se brže oguliti i uskočiti u lonac.
podrazumjeva se da lonac sam diže poklopac, kuhača sve to promiješa,
a zatim daske i noževi odlebde do sudopera, operu se, osuše i odlože sebe na svoja mjesta.
ne tražim puno od života. mnogi si traže i vizualiziraju idealnu ljubav,
ja sam praktična - meni dovoljan i samozgotovljavajući grah. (smzgt grah).
a, ovaj prošli topli tjedan, dok je ravnicom šizila teška blitvarska južina
i dizala ovom mirnom slavonskom narodu tlak, zadavala glavobolju i kidala živce u froncle, pedalirajući lagano biciklom kući s posla u toplo jesenje veče, dok bi kišica neodlučno tu i tamo kapnila, pogled mi je uhvatio konačno jedan lijep prizor ove tako sive, isprane, prašnjave i nikakve jeseni. davno jesen nije bila tako nikakva, al gore u koršnjama drveća jedna upaljena lampa čarobno je osvjetlila već zlatno lišće mladog drveta....