zapisi starog šajzera
nedjelja, 30.03.2008.
Naš rashomon
Kako smo ono počeli? Nekim nespretnim upoznavanjem? Nervoznim pogledomu stranu? Nevoljkim pružanjem ruke? Predstavljanjem ispod glasa? Onako, nerazumljivo, s dubokom željom, da ime ostane nezapamćeno? Brzim povlačenjem u vlastitu školjku sigurnosti? Odkorakom na svoj sigurni teritorij? Uljudnim hinjenim smjeskom? Nervoznim, površnim odgovorima na pitanja vlastite nam intime u letećim pitanjima lepršavih nam prijatelja kroz smijeh? I, zar zaista misliš, ili mislim, da se više ne bi trebali vidjeti?
Ili smo se odmah složili u tomu koja jela ne volimo ili volimo? Koje nas stvari zanimaju u životu? Privlače? One koje nas ljute? Smetaju? Uljudno, naravno, ne dotičući se intimnih želja i stremljenja, vjere, politike? Da li smo, možda, prijateljima koji su nas upoznali bili dosadni u stavovima o nekim pojmovima njima stranim, onima o kojima smo mogli razgovarati samo nas dvoje u cijeloj birtiji? Onima koji dijele maštalice i čudake od običnih ljudi? Da li nas je spojilo ili odvojilo misljenje o smjestaju rasvjetnih tijela? Feng shui? Vole li svi ljudi iste životinje? Ti vjeruješ u čudotvorce, ja u čuda. Zašto su nam putevi toliko slični, a zapravo, toliko nesrazmjerno različiti? I, zar zaista misliš, ili mislim, da se više ne bi trebali vidjeti?
Možda smo zaista toliko različiti da je baš prva rečenica morala započeti s: « ali, je ne...». ima ljudi koji se brane od tuđih auri i nametanja time da prekriže ruke na prsima, ali zar smo to istovremeno morali učiniti oboje? Ja ne volim mačke. Ti ne voliš pse, a oboje obožavamo svoje ljubimce. Zašto smo ono dvoje jadnika koji su nas upoznali ostavili bez riječi, zbunjene u neugodnom neznanju, kad su nam počele izlijetati argumentirane misli o politici i ekonomiji, o tvojem poimanju svijeta koji postoji i mojeg koji bi trebao postojati, ili obrnuto? I, zar zaista misliš, ili mislim, da se više ne bi trebali vidjeti?
.....a,e......
