zajebanamala

13.03.2008., četvrtak

Napokon je dosao i taj trenutak kada sam uhvatila malo vremena da napisem neki novi post. Problem je vec u tome sto neznam o kojoj bi temi pisala. Obicno kada me uhvati nedostatak inspiracije kopiram neke pjesmice s neta, ili malo kopam po kompu u nadi da se nesto i tamo skriva.

Ali sada bi pisala malo i o sebi, u nadi da ce netko ipak procitati ove recenice i pomoci mi. Maturantica sam i krajnje vrijeme mi je da shvatim sto zelim u zivotu, sto da upisem dalje. Upisala sam pripreme za pravni fakultet koji zahtjeva velike zrtve i odricanja, a nisam sigurna mogu li za cijeli zivot samu sebe podrediti papirima, zakonima i slicnim meni nezanimljivim stvarima. Moja zelja je direktan rad s ljudima. Voljela bi upisati psihologiju na filozofskom fakultetu ili razrednu nastavu na pedagoskom, mada mi je ok i biti teta u vrticu. Kada razgovaram s ljudima uhvatim se u njihovom proucavanju, razmisljam o njima, o tome kakvi su, sto zapravo misle, svrstavam ih u neke svoje granice normale...mogu ih slusati, dijeliti savjete, staviti se u njihove glave i pokusat shvatiti na koji nacin razmisljaju. Opet, obozavam malu djecu. Nema mi nista ljepseg od igranja s njima, od poducavanja, pomaganja im oko skolskih obaveza (zasad se praksiram na sestricni i ostalim klincima)... nesto preslatko mi je bilo kada me malena nazvala jedno jutro da joj pomognem oko zadace preko telefona. "Joj Petra ja bi te nesto zamolila, ali nemoj nikome reci. Nisam napisala zadacu a moram ici u skolu." "Dobro Mia"- suzdrzavam se od smijanja "reci mi sto imas za zadacu." A ona ce uplaseno "Moram napisati jednu pricu u kojoj sam ja vila i imam puno zivotinjica." Nebitna stvar a meni je ostala u sjecanju jer sam se osjecala posebno kada sam joj mogla pomoci. Djeca su toliko neiskvarena, iskrena i upravo tada ih se treba voditi na pravi put, mozda je bas to moja buduca misija. Neznam. Primam savjete oko raznih zanimanja, mozda mi bas netko preporuci nesto o cemu nisam ni razmisljala a svidi mi se.

Sad na veseliju temu. Prije 2 dana smo moja ljubav i ja proslavili godinu dana veze. Nemogu vjerovat da je vec toliko proslo. Svakim danom nam je sve bolje, i svakim danom ga sve vise volim. Hvala Bogu na njemu. Kako bi to proslavili odlucili smo se pocastiti jednim putovanjem, pa cemo sljedeci mjesec otici na vikend u Bec. Kada uhvatimo vremena.
Kazu da kako udjes u godinu da ce ti tako biti narednih 12 mjeseci. Mi smo usli bolje nego ikada. Novogodisnju vecer smo proveli u Biogradu gdje smo otisli na par dana, bas u onaj prekrasan ljubicati hotel o kojem sam pisala na ljeto. Adriatic. Uzivali smo u morskom zraku, dugim setnjama kraj obale, i naravno u wellnesu koji se nalazio na samom vrhu susjednog hotela sa savrsenim pogledom na otoke, more... Morala sam se pohvaliti jer je zaista bilo savrseno.
Opet na samom kraju, kao i obicno, moje isprike sto me nije toliko bilo...i zaista ste mi svi falili...i sad kad napokon imam adsl obecajem da cu biti cesce tu!

Puse svima
kiss


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se