zajebanamala
09.10.2006., ponedjeljak
Moje misli...
Znam da je bilo već i vrijeme da vam nešto napišem, pa evo da to i napravim. Žao mi je što ne pišem više tako često kao prije, ali jednostavno nemam nikakve inspiracije.  Samo se osjećam jako usamljeno i tužno. Imam osjećaj kao da sam sama na svijetu. Kao da ništa što napravim nije dobro, kao da sam za sve ja kriva. Na ne(sreću) to je samo u mojoj glavi... Kad mi netko nešto priča, neznam šta bi rekla, ne znam šta bi komentirala, kao da na sve pazim da ne kažem nešto krivo. To je tako jadno. Ne znam šta me to sputava. I kad se poželim nekome otvoriti, opet me nešto spriječi. Često znam i burno reagirati na nepravde, to je kada ne znam držati jezik za zubima...  I uvijek, ali baš uvijek bi sve napravila samo da drugima udovoljim, samo da nekome pomognem. I tako u želji da pomognem sam odlučila okupiti učenike svoje srednje škole u jedan dobrotvorni program. Samo se nadam da će pedagogica i ostatak profesora to odobriti. Najviše me brine to što imam 17 god pa se bojim da me neće shvatiti ozbiljno ili da ću naići na probleme gdje neću znati kako se postaviti. Ali kad pomislim na to osjećam se ispunjeno, jer mogu pomoći nekome... Zato dragi moji, držite mi fige.   |
