zajebanamala

28.05.2006., nedjelja

mazi me.. razmazi me..

Pogledaj nebo iznad nas
Puno je zvijezda
Što nas požudno gledaju...
Tu su samo za nas
Prilaziš mi ...
Osjećam tvoje ruke na mom tijelu...
Tako su tople...
Tvoj dah na mom vratu
Tako si mi blizu
Tvoje tijelo na mojem
Tvoje usne na mojima
Ali ti ne shvaćaš da ja to ne želim
Ne poznaješ me ...
Želim samo jedno..
Da me pripitomiš...
Svojim mekim rukama...
Mazi me, razmazi me...
Pripitomi me...

Ovo je za moju Woolf...

25.05.2006., četvrtak

nešto o pobačajima...

U današnje vrijeme sve češća tema žestokih rasprava je upravo abortus, stoga sam odlučila posvetiti ovaj post upravo tome. Samo mala nepažnja moge dovesti do trudnoće. Što onda? Tada se parovi, a (često i same djevojke) nađu pred odlukom, možda i najvažnijom u svom životu. Da li zadržati dijete? Mišljenja se često razlikuju, ovisno o tome jeste li spremni u tom trenutku za dijete. Najčešće se pred takvim izazovom nađu teenagerice jer je sve veći broj takvih trudnoća. Kada djevojka još nije sposobna voditi brigu o sebi a kud još i o djetetu. Najveći strah je upravo od roditelja i okoline, kako će ih gledati? Zato se mnoge mlade cure odlučuju na taj čin. Čitav govor o pobačaju se svodi na govor o pravu na vlastito tijelo i pravu na izbor, a zaboravlja se da je veće pravo začetog djeteta na rođenje i život.
Mnoge žene na pobačaj prisiljavaju njihovi muževi, dečki, roditelji i dr. Takve žene često dožive traumu koja se kasnije javlja kao eksplozije bijesa i mržnje, agresivnost, noćne more o djetetu i abortusu, osjećaj depresije, a ponekad i izbjegavaju djecu, ljude koji su pridonijeli odluci o pobačaju, osoba nije sposobna u istoj mjeri više iskazivati ljubav, niti ne očekuje mnogo od života, a često su takve osobe sklone i samoubojstvu...
Pobačaj je jako riskantan, te unatoč jakoj anesteziji boli, i sve ovisi o doktorovoj « mekoj ruci» , jer je maternica u vrijeme trudnoće jako mekana i osjetljiva pa se i najmanjom nepažnjom i nestručnosti doktora može probušiti i dovesti do krvarenja, a ako ne dođe do hitne operacije djevojka umire. Dobar aborter imat će jedno puknuće na svakih 300-400 pobačaja, a neiskusnome se to dogodi na svakih par .
Dijete do 12 tjedana košta oko 1400 kn, a dijete od 4-5 mjeseci i do 37 000 kuna, a svake godine se oko 75 milijuna žena suočava s neželjenom trudnoćom...
Postoje različiti oblici pobačaja : prijeteći pobačaj, započeti pobačaj, pobačaj u toku, nepotpuni pobačaj, potpuni pobačaj, anembrionalna trudnoća, zadržani pobačaj.....
Simptomi pobačaja su: krvarenje iz rodnice, stezanje maternice koje uzrokuje bolove u donjem dijelu trbuha, istjecanje plodne vode, izlaženje dijelova posteljice i ploda iz rodnice. Ovi se simptomi mogu javljati u raznim kombinacijama i biti različite jačine. Zbog toga je svako krvarenje u trudnoći znak koji obavezno treba razjasniti posjetom ginekologu.
Ipak, prekida neželjene trudnoće i dalje ima mnogo, jer se neki naprosto ne mogu zamisliti sa djetetom.
Ljudski život najveći je dar a dijete koje donosimo na svijet potpuno ovisi o nama i zaslužuje svu našu ljubav i pažnju ali i uvjete za dostojan i normalan život a da bi našoj djeci pružili ono što zaslužuju prvo moramo uspostaviti kontrolu nad vlastitim životom. I preporučujem svima da pogledate film Nijemi krik… nešto strašno.. prikazan abortus..
Za sada sam još jako mlada, i koliko god to zvučalo plitko, ne mogu zamisliti da mi se tako nešto dogodi. Da me pitate što bi ja napravila? Zadržala bi dijete, jer je dio mene, i nikada si nebi oprostila da pobacim. A i zar nije slatko vidjeti lijepi zaobljen trbuh na mladoj ženi?
A kako je tema prilično tmurna, našla sam i jednu pjesmicu za nju:


PRVI ABORTUS..
kome bi samo palo na pamet,
da ce sve jednom tako da bude,
poslije one nevaljale noci,
poslije one noci lude,
izguzvan pokrivac na podu spava,
po jastuku rasula se kosa,
ogledalo pamti nasa tijela,
i jednu suzu dolje kod nosa..
usamljen sijedim u pustoj kavani,
jos malo pa sam pijan mortus,
glavom lete nejasne misli,
klinka sto place i prvi abortus..
htjela je samo naglo da odraste,
slobodna ljubav,provod i sminka,
sada je tuzna sto nije zena,
a,eto,vise nije ni klinka..
doktori sute,gledaju blijedo,
na mom stolu previse vina,
zelim vinom ubiti tugu,
jer mozda nocas izgubim sina..

23.05.2006., utorak

evo da nakon jedne tužne priče stavim i nešto da vas nasmijem... nadam se da ste svi gledali Prijatelje...

MATT LE BLANC PRAVILA...

Nikad nemojte dozvoliti da pred vama ispadne glup. Kad mi je bivša rekla da je pristojno da se na felatio odgovori cunnilingusom, odriješito sam joj rekao da ne govorim ni jedan od tih jezika, ali da znam nešto meksičkog : tacos...

Stvarno ne razumijem kako neki frajeri ne znaju šta da kažu djevojci da bi se osjećala posebnom. Ja obično kažem curi ono šta i sam volim čuti, npr. : « Stvarno mi se sviđaš, ali nisi baš materijal za ženidbu! «

Kad svom dečku govorite o osjećajima , primjetili ste da mu nakon nekog vremena pažnja popusti... To je lako riješiv problem. Pričajte mu o osjećajima u toplesu!

Shvatio sam da je u vezama najvažnije davanje i primanje. Npr. odvede li me cura na košarkašku utakmicu, rado ću joj dati pola svog hamburgera.

Tajnovitost u vezi je loša. Barem meni. Koliko god se trudio, sve « naše male tajne « uvijek zaboravim.

Ako vam dečko s kojim ste više od šest mjeseci još nije rekao one važne riječi, ostavite ga. Pa zar je tako teško reći : « A kako si mi ti? «

16.05.2006., utorak

tuga, patnja i bol...

Ušla sam u njegovu sobu, tiho baš kao na prstima. Da ga ne probudim. Sjela sam na stolicu pokraj njegova kreveta, i gledala oči anđela. Zaklopljene oči anđela koji se bori za život. Suze su mi krenule same od sebe, skrivala sam jecaj od njega, da ga ne probudim. Ali čuo me, otvorio je oči i lagano se nasmiješio. Nije me očekivao u to doba. Polagano se podigao na krevetu a ja sam mu prišla da ga poljubim u čelo. Pričao mi je o prolaznosti života, o tome kako bolest ne bira ljude, i kako sve počne iz jedne male točke koja se počne širiti... zar je to način na koji on to gleda? U glavi mi je toliko toga. Toliko pitanja. Zašto baš njemu? Zašto čovjeku koji je cijeli život pomagao drugima? Zašto dobrim ljudima? Kako se on sada osjeća? Kako on gleda na sve to? Kako moj anđeo osjeća? Šta osjeća? I on kao da je vidio što se mota po mojoj glavi, pa mi samo reče : « Ti moraš shvatiti da smo rođeni da bi proživjeli neki svoj vijek nakon čega odlazimo. Takav je život. Ali najgore je kada čovjek oboli, a voli da živi.. «
To me dotuklo. Suze su ponovno krenule, i tek što sam shvatila, prekrile su mi cijelo lice... Lice djevojčice koja bi dala sebe cijelu za njega. Samo da živi. Gledala sam ga, ali sam ovaj put vidjela. Vidjela sam izmučenog čovjeka koji više nema snage da se bori. Lice mu je odavalo patnju koju proživljava, tijelo mu je propalo, a stopala su postala suha... Ne znam šta mi je došlo, ali uzela sam kremu i počela mu masirati noge. Mislila sam u sebi šta bi sve dala da mogu ovako cijeli život, samo mu masirati noge. Pogladio me po kosi i rekao da budem dobra, da slušam, i da učim. Kao da se oprašta od mene. Pogledao je na sat i rekao da bi trebala krenuti, a ja sam ga molila da ostanem još malo. Rekao je da vrijeme odlazi, činilo mi se da misli doslovno tako. Ustao je iz kreveta, obukao ogrtač i ispratio me do kraja hodnika. Kraj vrata me zagrlio i poljubio, i ponovo ponovio da budem dobra. Sada se okrenuo i krenuo prema sobi. Još je jednom njegov pogled došao zalutao do mene. Pogled pun topline i ljubavi. Pogled pun nevjerice u to šta donosi sutra. Pogled pun olakšanja,a tuge. Stajala sam na vratima i gledala anđela kako odlazi... stajala sam i gledala... oči su mi se napunile suzama i više nisam ništa vidjela... a on je nestao..

14.05.2006., nedjelja

pa si vi sad mislite tko je najbolji čovjekov prijatelj...


Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?"
- ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh.
Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa.
Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest.
Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.
Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera.
Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio.
Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je.
Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke.
Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj.
Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos.
Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove,
a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu.
Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu.
Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene.
Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca.
Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj.
Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje.
Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe.
Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom".
Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled.
Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima.
Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!"
A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo.
Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac.
Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok.
Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?"
U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze.
Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit.
Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti.
Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala.
Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe.
Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem.
Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja.
Zatočeniku ljubavi istekli su dani.
Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju.
Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja.
Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz.
Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina.
Stručno je stavila iglu u moju venu.
Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?"
Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti".
Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog.
I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj.
Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu.
Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek.
Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti

11.05.2006., četvrtak

marihuana...

Možda je prošao život cijeli, od onoga dana kad sam je sreo, kad ugledah te oči plave i kosu boje pokošene trave.
Ah pomislih, divna li je ona i ne ćuh zvuke onog zvona što u smrt zove polako, a da sam znao vječno bi plakao.
Ruku pružih ruci što pita voliš li rijeke, polja i žita, ruku pružih ruci što moli, ruku pružih vapaju smrti.
I tada shvatih pred kime stojim, pred onime tko svoje mlade dane provodi u zanosu marihuane.
Htjedoh ljubav da pronađem drugu, ali što je Ana skrivila Bogu? Zvala je zvijezde i mjesec da joj sude, htjela je da voli i voljena da bude.
Uzalud bijahu sve molitve moje, usnuše oči plave boje. Proklinjem susret onoga dana i smrt što uze marihuana.
Ana je bila djevojka plavih očiju i kose kakvu mnoge djevojke nose, koje će jednoga dana završiti gdje i moja Ana.
Na njenom grobu zaplakao sam prvi, ispisao riječi kapima krvi : Umrla je u svitanju dana, bila je lijepa i zvala se Ana.
A znala je da narkomani dugo ne žive i da se kratkim snovima dive, voljela je da bode svoje vene, voljela je iglu, a možda i mene...

10.05.2006., srijeda

evo jedna malo tužnija pjesma...

Sad potoci pod ledom teku
U svoju rijeku
I čudno je da led na površini
Sakriva jedan život u dubini

Tišina. Kroz snijeg što pada
Kao kroz začarani veo
Ja gledam nekud u davninu

I u modrini prvog polumraka
Nazirem oči jednog dječaka
Jednog malog, mrtvog dječaka
I ovo dijete plavih očiju
U meni opet počinje da živi

To sada gleda on
To sada misli on
To sada sanja on

I slušam srcem kako negdje zvone
Ah, u daljini
Daleko u daljini
Djetinjstva moga radosne saone

Sad potoci pod ledom teku
U svoju rijeku
I čudno je da led na površini
Sakriva jedan život u dubini


Pjesma se zove Djetinjstvo, od Dobriše Cesarića
Iz zbirke « Pjesma mrtvog pjesnika «

Inače za ovu pjesmu sam saznala od prijateljice , i od tada je ne mogu izbacit iz glave..

09.05.2006., utorak

evo malo gluposti...

Šale i duhovitosti...

Previše prometa...


Sreo Mujo Hasu na ulici, pa mu kaže.
" Haso, jesi li čuo da je našega dimnjačara jučer pregazio neki auto?"
"Ma što mi kažeš?!" začudi se Haso, pa doda."Kakva su to vremena došla, pored tolikog prometa čovjek više nije siguran ni na krovu."
-----------------------------------------------------------

Pitanje pravilnost


Jedna plavuša je cijeli dan provela duboko zamišljena, kada se konačno odvažila upitati svoju kolegicu, također plavušu.
"Što je pravilnije - Irak ili Iran?

-----------------------------------------------------------

Studentske brige


Javlja se student svom ocu na selo:
"Dragi oče, ja sam ti vrlo dobro. Doduše upisao sam po drugi put prvu godinu, no sada mi jako dobro ide. Kod mene sve štima, osim zapravo jedne stvari: jedini ja od studenata na predavanje idem mercedesom, dok svi ostali idu tramvajem, zbog čega mi već postaje malo neugodno. Ta mi stvar nikako ne izlazi iz glave."
Nedugo zatim stiže od kuće odgovor; "Sine moj dragi. Ti samo vrijedno uči, polaži ispite i ništa ne brini, a tvoj stari će tebi za nagradu kupiti tramvaj!"
-----------------------------------------------------------

Stručnjaci za marketing


Ispred mjesne crkve sjede dva neugledna prosjaka. Pred jednim stoji ploča "katolik" i hrpa novca u kapi, dok pred drugim stoji ploča "nevjernik", a u kapi niti lipe. Neki čovjek to vidje, pa reče onom nevjerniku:" Što i ti nestaviš natpis "katolik" ; vidiš koliko je tvoj kolega skupio novca, a ti ništa?
I čovjek produži dalje, a "katolik" reče nevjerniku."Vidje li ti ovoga Bahrudine? On će nas učiti marketingu!"
-----------------------------------------------------------

O punici, pouka iz Biblije


Pita mali Ivica tatu, nakon što je na vjeronauku prvi put čuo za Adama i Evu:"Tata, je li Adam imao punicu?" A tata sjetno uzdahne i reče. "Ne sine, on je živio u raju."
-----------------------------------------------------------

Što koga zanima?


Sjede dvije otmjene bakice na klupici u parku, kada jedna zapazi." Je li Ružo, a tko je onaj gospodin koji nas stalno promatra?"
A Ruža odgovori pomalo ravnodušno: "Vjerojatno neki antikvar, draga moja!"
---------------------------------------------------------

Zakon je jedno, a provedba...


Za vrijeme obiteljskog objeda, upita mali Ivica: " Tata, je li u našoj kući tvoja riječ zakon."
"Naravno sine", odmah odgovori otac, no kada je vidio kako ga žena mrko gleda, skrušeno doda: " Ali nikako da stupi na snagu."
-----------------------------------------------------------

Evo jedne duhovitosti koja piše na zadnjoj stranici Veselog šalabahtera.

Učenik:"Profesore, postoji li nešto važnije od znanja?"
Profesor: "Naravno, šalabahter..."

06.05.2006., subota

da li ovo ima smisla...?

Smrt je kao točka na kraju rečenice. Nije važno koliko je duga, već da li je imala smisla...

04.05.2006., četvrtak

Doći češ , ali kasno, i reći : « Sada sam tu! »
Ljubit češ me sporo kao što si i nju
Reći češ : « Draga volim te! Zaboravi prošlost od prije, sad ću biti stalno s tobom. Ponovno ćemo sada početi sve.»
Reći ću : « Vrati joj se. Ona će ti dati sve. Ja više nisam ona prava ljubav, i nikad te više neću voljeti kao prije.»
Tada češ uzeti ruke moje. Tek tada će ti biti jasno da si došao kasno. Otići ćeš kao nekada, a ja ću plakati glasno. Vjetar će nositi moje riječi : « Kasno je, dragi, kasno...»



burninmad puknucu thumbup

smrt..

SMRT I JA

Smrt nije izvan mene. Ona je u meni
od najprvog početka: sa mnom raste
u svakom času
Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svršetak
njen pravi je početak:
kad kraljuje dalje sama



ovaj tekst nisu moje riječi, ali mi se sviđaju, zamisliš se nad njima... pa sam ih objavila...

01.05.2006., ponedjeljak

pamtit ću te po nećem...

Pamtit ću te po nećem
po dobru ili zlu
jednom zauvijek
pamtit ću te po nećem
pokretu, riječima, pogledu
ili po boli
ipak, pamtit ću te po nećem
po suncu, stepenicama na obali Kupe
po godinama
što ih je bilo malo
traga na usnama
osmjehu upućenom samo meni
pamtit ću te jednom
jednom zauvijek.....


mojoj ljubavi.....

nešto kratko, a jasno...

Život je vječno začaran vrt,
u kojem cvijetaju:
ljubav, bol i smrt...

Bio jedan mladić, hipi su ga zvali
svi su ga redom mrzili
a da ga ja volim ljudi to nisu znali
O njemu su pričali da je skitnica i ' tat'
a ja sam ga voljela koda mi je brat
Uvijek je bio sam u izlizanim trapericama
u blijedoj majci na kawasakiju
Pričao je o jednoj djevojci
zgodan je taj maldić, hipi su ga zvali
da me baš on voli ljudi to nisu znali
Slušao je Rollingstonese, svirao gitaru
imao je dugu kosu i ljubio jednu malu
A ta mala ja sam bila, od drugih sam ljubav krila
Ljubila sam njega kradom, da ne kruže priče gradom
Za sve je on bio ništa, najgori u školi
i nitko nije pomislio da me baš on voli!font>

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se