utorak, 29.06.2004.
zabava 24/7
evo me opet... i opet sam dobro raspoložena...i opet je lito...
dobro je počelo...štoviše, odlično...
nije ovaj grad tolika katastrofa... otvorila nam se Hacijenda u obližnjim Vodicama. Šta ne znači puno kad nemate para za upad. Ali, nije bed. Važan je duh. Važno je u 2 ure po noći otići u grad u kojem nema žive duše, pa onda ipak naći dvi takve i žicati ih prijevoz.
I onda doći na mjesto događaja s petnaest kuna u desnom džepu i užicat još 50... i onda ući i plesati naredne dvi ure.
Važno je, al po život, i ustopati nekog normalnog za siguran povratak kući. Preporučamo Mercedes iz 1764. godine. Em ćete biti sigurni da ste najsporiji na magistrali, em ćete imati prekrasan prizor Šibenika kako se budi ispred sebe.
A novci će doći s (radnim) vrimenon. Uostalom, samo šminkerima koji nemaju pojma su novci važni za dobru zabavu.
Nama ne triba više od prozora Muzeja i 2 kutije cigareta. I diktafona. *o, molin te, proradiiiiiii u skoroj budućnosti*
A ako imamo sriće, uletit će Rus koji ne govori ništa nego ruski. A ako nemamo, ročni vojnik iz purgerije.
Jebiga, protiv toga se ne može.
Nov@ tv bi nas tribala opako početi plaćati. Jebemu, u našem smo im kraju najbolja reklama u vrućim popodnevima, s onim prstićima dignutima u zrak. *ako vidite tri - četri prekrasne cure uz magistralu u Vodicama ili Brodarici, stanite im. Nemaju jadne para za bus.*
I eto. Napokon je vruće.
Ovo je jedan od mojih zadnjih postova prije ljetne stanke.
Al imat ću jedno grand finale prije posljednjeg pozdrava.
Idem jest................................................................................................................
- 12:39 -
pljuni... (0) - ...pa prilipi - #
petak, 18.06.2004.
2:2
jebeno, jebeno... trg pun ljudi koji gledaju Thierrija Henrija (ili nekog drugog) na ekranu velikom ko arapski ćilim, a posli koncert Crvene Jabuke.
I....bilo nam je lipo....I, bit je nam još lipše kad budemo dobili Engleze. Opet, na trgu.
Napokon sam počela osjećati lito u zraku. Pun kufer ljudi, a pokoji je i zgodan.
Jedan posebno...
Napokon san se riješila onog osjećaja da je ovaj grad izgubljen slučaj, al taj će me osjećaj držati još tri miseca i 17 dana i jebiga...sve ispočetka.
Sutra je gotovo...JUPIIIIIIIIIIIIIII.........
Uglavnom, tip... tip je... ono... KADA SE SMIJE IMA JAPANSKE OČI...koje neću brzo zaboraviti... jebiga, ima curu...
Iden spavati..............................................................................
- 01:50 -
pljuni... (0) - ...pa prilipi - #
ponedjeljak, 14.06.2004.
:))))
RELIGIONS OF THE WORLD:
THE DEFINITIVE GUIDE
Note: this document is in no way meant as a personal attack on your
religion
If you are easily offended, tough shit! ;-)Taoism - Shit happens.
Confucianism - Confucius say, "Shit happens" .
Calvinism - Shit happens because you don't work hard enough.
Buddhism - If shit happens, it isn't really shit.
Seventh Day Adventist - No shit on Saturdays.
Zen - What is the sound of shit happening?
Hedonism - There's nothing like good shit happening.
Hinduism - This shit happened before.
Mormon - This shit is going to happen again.
Islam - If shit happens, it is the will of Allah.
Moonies - Only happy shit really happens.
Stoicism - This shit is good for me.
Protestantism - Let shit happen to someone else.
Catholicism - If shit happens, I deserve it.
Hare Krishna - Shit happens rama rama ding ding.
Judaism - Why does this shit always happen to us?
Zoroastrianism - There's good shit and there's bad shit.
Christian Science - Shit is in your mind.
Atheism - I don't believe this shit.
Existentialism - What is shit anyway?
Nihilism - No shit!
Rastafarianism - Let's smoke this shit.
Church of England - Excrement occurs.
Wicca - Shit happens to be good fertilizer.
Branch Davidianism - This shit really burns me up.
Jim Jones - Drink shit and die.
Schroedingerism - Cat shit does and doesn't happen.
Scientology - Does shit happen? (see page 169)
Televangelism - Send all your money or shit will happen.
Unitarianism - Shit happens; discussion at 2:00 pm.
Apathist - I don't give a shit.
Agnosticism - I don't know shit.
- 23:37 -
pljuni... (1) - ...pa prilipi - #
nedjelja, 06.06.2004.
slobodni stil
Booooooliiiii glaaaavaaaaaa....... uf, jebote... sinoć je bija Radijski i bilo mi je fenomenalno - nisam išla na njega. No, pa ipak sam prerasla hrvatske kvazizvijezdice i gužvanje među 14-godišnjacima koji revu Badrićkin novi hit.
Umisto toga, kupila sam 2 litre vina i jedan Q-pack, 4 kutije duvana i pozvala žensku ekipu na neobavezan chit-chat. I kako to već jelte u svim normalnim društvima ide: red vina, red uspomena, red vina, red zajebancije, red vina, red ozbiljne konverzacije i tako u krug.
Pauzu bi uzimale samo za vrime reklame za Karlovačko (zbog crnca, naravno).
I malo po malo, opile smo se, onako zdravo, domaći.
U ponoć otišle na dvi partije biljara i opet se vratile nazad. A kad smo se vratile, upali smo u neki čudni paralelni svemir u kojem smo plivali prsno, leđno i kraul po podu dnevne sobe, tresli pepel u vlastitu patiku i igrali picigin napuhanim free-samplom kondoma.
A mogli smo proći i gore. Moj prijatelj Stipe i njegovi prijatelji su razbijali glave o plastiku (interpretacija ostavljena na maštu čitatelju). Tolko o tome.
I sad triba učiti. A ne mogu. Ne vidim dobro, noge su mi ledene i kiša opet pada.
Ništa od zemljopisa. Iden turpijat nokte. Od toga bar neke koristi.
Popodne moran definitivno popit neku kavu.
- 13:44 -
pljuni... (0) - ...pa prilipi - #
četvrtak, 03.06.2004.
bad day, very bad day
Nisam mislila da vrime može baš tako jako utjecati na raspoloženje ljudi.
Evo, ja danas, na primjer, sam ozbiljno razmišljala o tome da se samoubijem ili bar odem na neki vječno sunčani otok jer sam imala osjećaj da ću, čim dođem doma, počet kititi bor. Al onda sam, u jednom trenutku, počela zamjećivati sjene slučajnih prolaznika i bila sam nevjerojatno sritna.
Čudo jedno....
Ja obožavan lito... Evo ga stiže, iako se po već spomenutim vremenskim prilikama, to ne bi dalo zaključit...
To godišnje doba je nešto šta se ne može opisati ričima. Posebno ako ga provodite na Prviću, s nadasve šarolikom i zanimljivom ekipom od kojih svak ima svoje posebne interese. A ti... osjećaš se ko u tvornici čokolade, moraš isprobati sve, samo upoznaješ ljude, pa čiji ti se film najviše sviđa... a uvik možeš zabrijati na vlastiti i nitko te neće čudno pogledati ako, recimo kažeš, da ti je pun kurac bilo čega, života, njih, sunca, pive, žena, tipova, svega i da želiš otići u Kuala-lumpur. Pješke.
I jedva čekam da prođe još ovih misec dana i da mogu opet raditi sve ono o čemu sam razmišljala u hladnim, zimskim noćima...
Na primjer, siditi u tri ure na svom balkonu i upijati svaki detalj jer postajen svjesna da uskoro neću sidit na tom balkonu...
Fascinirano gledati onaj plavičasti dim s vrha cigarete kad se ispreplete s onim sivim koji izdišem...
Promatrati kako žar postaje sve manji, a cigareta postaje pepel i filozofirati kako je to u biti metafora života...
Totalno isprazniti mozak. Biti ono, TOTALNO prazna.
Ne znam znate li onaj osjećaj kao napravite nešto veliko, nešto za šta ste se masu, masu trudili.
I onda se osjećate sretno prvih pet minuta, a onda se ispuhujete ko balun od helija. I ostajete prazni i tupi.
To je to.
Ništa.
Nula.
Mrak.
Inače ne volin taj osjećaj, al baš mi te večeri baš taj osjećaj tako paše...
Jedva čekan baš TU večer...
- 00:17 -
pljuni... (1) - ...pa prilipi - #
srijeda, 02.06.2004.
inspiracija
U čemu je «THE» stvar???
Ako imalo pratite svjetske glazbene trendove, odnosno ako ste imalo upućeni u svjetsku glazbenu scenu, nema teorije da vam je promakla prava poplava bendova koje u svom nazivu nose engleski određeni član THE. Stvarno, ima ih «mali milijun»! I uglavnom su rockeri...
Znači li to da su sve to glazbeni klonovi koji prežvakavaju tri kultne stvari od recimo, THE Clasha ili THE Velvet Undergrounda? Ili još gore – glazbeni klonovi koji prežvakavaju svoja tri (apsolutno nekultna) komercijalna akorda u želji za brzim uspjehom i lakom zaradom? Uglavnom ne, ali uvijek postoje iznimke.
Ljubitelji rocka napokon su došli na svoje. U posljednjih nekoliko godina rock je, kao žanr, doživio revival. Baš kad smo pomislili da poslije Blura i nadaleko poznatog brit-popa nitko ne može izmisliti ništa novo, a kamoli da će išta više nakon Clasha postati kultno stigli su nam ONI. Glazbena THE čuda! A s njima, nažalost, i oni pohlepni glazbeni monstrumi.
THE Strokes, THE White Stripes, THE Thrills, THE Libertines, THE Coral, nećemo lagati, sviraju sličnu glazbu, ali zbog toga ih i svodimo na zajednički nazivnik – rock. Stvar je u tome što koliko god su slični, toliko su i različiti. Nisu jedan od onih instant proizvoda a la Britney, Christina ili neka treća glavno-da-je-plavuša. Umjetni smiješak, tri tona, četiri plesna pokreta, sve to pomnoženo sa beskonačno i – voila! Imamo novu zvijezdu??!!!
E lipi moji, ne ide to više tako. Pa morali ste primijetiti da su te curice iščeznule s vrhova top-ljestvica. A apsolutni vladari istih su već gore navedeni umjetnici. Ima nade za glazbenu budućnost...
Uzmimo za primjer THE Strokes. Pet mladih Njujorčana okupili su se zbog iste stvari zbog koje je i većina vas osnovala svoje bendove (ako ste ih osnovali) - ljubavi prema glazbi. Tko zna koliko godina su se muvali po garažama, pisali pjesme i usput konobarili i prali automobile na pumpi da bi zaradili za snimanje demo-snimke. A mogli su uspjeti i na lakši način. Oni upućeniji znaju da tata frontmena Juliana Casablancasa posjeduje modnu agenciju «Elite». Bila je potrebna samo jedna njegova riječ i već bi bili na naslovnicama svih važnijih muzičkih časopisa. Ali, THE Strokes su htjeli uspjeti sami, kvalitetom i talentom. I uspjeli su! A takvo što vrijedi mnogo više od plave kose i napamet naučenog besprijekornog scenskog nastupa.
Kad ih čujete, osjetit ćete sve to o čemu sam vam pričala. Tamo gdje očekujete energiju, dobivate bijes, a gdje očekujete melankoliju, pružaju vam gotovo opipljivu depresiju. Među njima vlada neka telepatska veza, kao da osjećaju što onaj drugi osjeća i te osjećaje svirkom prenose na slušatelja. Zato sve to skupa zvuči besprijekorno. A to su rekle i puno veće kritičarske face od mene koje znaju o čemu pričaju!
Ok, ok, reći ćete, ako su ti THE Strokes ili THE Libertines tako dobri, zašto devedeset posto ljudi nema pojma tko su oni?
Dragi moji, zato što oni nisu bendovi čiji će se spotovi vrtjeti po tri-četiri puta dnevno u elitnom terminu na MTV-u. Oni su više ona vrsta bendova koje ćete čuti slučajno, dok navečer ležite u krevetu, čitate neku fenomenalnu knjigu i na pola uha slušate «ljigu» od tzv. rocka (sa ili bez THE, zar je bitno???). Uletjet će tu slučajno, kao s Marsa, i poremetiti sve. Prvo u vama. Onda u vašim prijateljima (koji će ih na vaš nagovor poslušati). A evo, fala dragom nam Bogu, počeli su tresti i dobro ustoličeno mjesto popu u današnjem glazbenom svijetu.
hvala na pažnji----
- 00:22 -
pljuni... (0) - ...pa prilipi - #
)