Nemre vam Nova bez mene!;)
Znam smiješno je za čuti, s obzirom na to tko govori, da sam zadovoljna proteklom godinom. Uz mnoge uspone i padove, mogu se pohvaliti cijelo ljetnim zaposlenjem u ljetnim igrama u dbk-u, dvije do tri propale zaljubljenosti(ali ipak je to lijep osjećaj), prolaz prvog razreda(dostignuće-nisam opet pala), nekakva pojava svijesti tko sam i što bih mogla postati… hrpa toga… izgubila sam neke stare prijatelje, našla neke nove… valjda to tako ide… nekima ne znam što sam skrivila… ali nema veze… eto dobila sam svijest barem o sebi… postala sam svjesna da se s nekim stvarima treba pomiriti… i podići bijelu zastavu… ne znam… eto opet ja počela filozofirati… sada bih toliko riječi izlila, a opet ne mogu… sada čekam večeras taj prijelaz iz stare u novu godinu, stvar je samo principa, želim postati novi čovjek, točnije žena;)… ne želim više živjeti u sjeni ljudi koji su kao bolji od mene… trebam reći stop i staviti stvar u svoje ruke… glupa sam kada se uzme u obzir da sam uvijek slijepo vjerovala da sam lijepa, pametna, uzmimo i samo ugodno popunjena… to su mi ljudi govorili… te stvari, ali ja sam totalna suprotnost- ružna sam, glupa, i priznajmo užasno debela… ali zato dolazi nova i bez zavaravanja ću reći čao nekim stvarima… jednostavno… odlepršat će kako su dolepršale… a to ipak neće biti lako… ugl… želim vam SRETNU NOVU 2008. GODINU!! Želim vam to i da vas konstantno prati moj smijeh(ok-e ne baš uvijek) i želim vam ono što se inače želi-ljubav, prijateljstvo, zdravlje, ajaj lova(nemojte mi reći da vam ne treba) … ugl… pozdraf i do sljedećeg čitanja… Zauvijek zaljubljena u tamu!!!
Za zaborav neprijateljstava, za prisjećanje ljubavi, za življenje života!!
13:27 ,
Komentiraj { 4 }
Print
Ahoj!!!
Uff… dakle ne znam kaj da napišem… eto za početaka želim vam Sretan Božić i Novu godinu… da imate što više ljubavi, sreće, zdravlja, i ostaloga, te naravno ajd iako materijalno i love u životu… inače eto kod mene ništa novo…umjesto da svu lovu čuvam koju dobijem, ja sam glupača svima ljudima kupovala darove, ok-e barem većini ljudi koji mi znače nešto u životu… nekako eto sam u zadnje vrijeme malodušna,… jest cerim se ja i to… i nemam suicidalne pomisli, ali ipak nekako me ovaj Božić razočarao… nema onog nekog duha… obožavam onaj osjećaj iščekivanja darova… ono uzbuđenje u iščekivanju maloga Isuseka… mislim znam ja da su tu roditelji u pitanju… ali ipak obožavam taj osjećaj… da ću dobiti dar, gdje me moji roditelji neće gledati poprijeko jer je dar bio skup ili nešto tog tipa… ove godine prvo me majka pitala što želim za Božić… rekla sam joj što želim, ali ono glup je osjećaj taj da ne znam kažeš majci da želiš to, to i to… a ugl…ona je poslala moju mlađu sestru po dar za mene i onda mi je sestra s time mahala ispred nosa i rekla eto ti tvog božićnog poklona… i naravno trebalo je sljedeće jutro odglumiti ogromnu sreću i veselje zbog iznenađenja… a iskreno hvala… ali tako sam htjela dobiti marte,… no ne ja ne mogu dobiti marte…a moji buraz i sisterka su u zadnjih mjesec dana oboje dobili po dva para tena ili cipela svejedno a ja ništa… to nije pravedno…aaaaaaaaa…. Mma dobro nije važno… a ugl… i tako… nemam pojma kaj još…maja napokon došla na svoje…. Fran joj je rekao da mu se sviđa… a sada je na njoj red jer je on sramežljiv;)… išla sam se grudati s burazom danas… i mali me zgrudo a tek su mu 4godine…šmrc… a dobro dala sam mu malo…mislim popuštala sam mu… moš si mislit…;)…danas možda pođem u zvuka ali samo možda…a sutra sigurno u tri pod konjem, a onda dalje tulumarka;) i dijeljenje darova s vkt-om…hehe… (kratica za vranu, kacu, tinu… a ne za veslački klub trešnjevka)… i to je to… ne znam što bih pisala… mislim da ću uskoro poći na dulje odvajanje od ovoga bloga…jer mi je stara na veliko počela čitati blog… da mama znam da mi ga čitaš…a kada već čitaš možeš i komentar ostaviti;)… ajaj neću se više glupirati… to je to aj papa;) Zauvijek zaljubljena u tamu
tinin uzor;)
17:04 ,
Komentiraj { 4 }
Print
A boze moj!!!!
Hmmm… ne nisam se razočarala, čak mi je i drago, napokon sam shvatila ako ne zbog mene onda sigurno zbog nje… glupo bi bilo živjeti u nekom svijetu tko zna gdje i sanjati… ipak ovdje postojim i u ovom sam trenutku…ne vrijedi plakati za nečim što nikada nećeš imati… jučer sam se vraćala pješice doma i imala sam puno toga za razmisliti… sredila sam neke stvari u glavi… pomirila sam se s nekim činjenicama… i naravno smrzla se… shvatila sam da trebam uvesti neke promjene… kao npr. učiti… znam glupo zvuči ali stvarno kada pogledam što ću ja imati s ovim izlascima…ja vjerojatno kasnije neću uspjeti upisati faks koji želim, nego ću upisati nešto što ću cijeli život mrziti samo da upišem… a inače gledano s moje perspektive… sada je vrijeme za zabavu…kad završim faks gdje ću biti… počet ću možda raditi… tada ću biti u godinama kada većina ženskog spola počinje tražiti mužjake;)… i osnuju familije… dobro tu sam ja izuzetak mene nitko neće tražiti niti ću ja ikoga tražiti… a ne znam zbunjuje me sve to… jednostavno smeta me to da ne mogu normalno prosuđivati… ne znam u zadnje vrijeme se iako okružena ljudima osjećam totalno usamljeno… jedna djevojka mi je pokušala pomoći… i nije uspjela… ustvari iako nismo povezane ona je jedina osoba koja je to osjetila i koja mi je pokušala pomoći… to me malo vratilo… kako je takva osoba uspjela to skužiti… ne znam… ja sam inače ona koja diže ljude u zrak, koja pomaže, koja je rame za plakanje… ja živim da bi drugi bili sretni… i tako živim i kada sam ja tužna… vjerujte takav život mi kadkada pomaže… ali teško se uvijek smijati… stvarno teško… dođe ti da se rasplačeš… ali ne smiješ jer ti trebaš biti jak da drugi ne plaču… jučer me Maja pitala jesam li dobro… rekla sam joj da jesam… međutim nisam bila… sada jesam dobro kada mi se sve sleglo i kada sam o svemu dobro razmislila… no tada mi je došlo da se rasplačem, a ja sam imala smajl na fejsu…lol… a nisam smjela ona je isto imala smajl na fejsu iako mislim da nije bila dobro zato kaj nije bilo još frana… a opet s druge strane a ne znam… došle su mi suze dok smo tamo u zvuka sjedili… i pošla sam na wc… imala sam šminku na očima pa nisam smjela tuliti u javnosti… kada sam ušla… sve je presušilo… nisu htjele van…mislim na suze…lol…htjela sam plakati a nisam mogla… a dobro očito sam se navikla… jednostavno neće po danu… hehe… da… ma neću vas više daviti… eto uskoro je Božić… i Nova godina… ovaj je drukčiji po mnogočemu… ustvari po svemu… a opet ne znam po čemu… još nisam osjetila onaj duh koji bi me prije obuzeo… još nisam uhvatila onu nit iščekivanja Božića i ajd priznajem darova…trenutačno sam totalna flegma… šmrc… a dobro… ne znam… Novu godinu ću provesti s Tinom ,Kacom i Vranom,… ne znam kako će to izgledati… jer čini mi se da smo se totalno raspale… ali očito nam nema spasa… nekim ljudima… stvar je u tome da jedna vuče jedno druga drugo treća treće… a kada se posvađaju ja glumim posrednika koji pomiruje… ne sviđa mi se to mjesto… moram ih slušati kako pljuvaju jedna po drugoj… i onda me još ispituju kaj je ona jedna rekla o o onoj drugoj ili trećoj… užasssssssss… aaaaa… ma nema veze… samo me interesira… kako će to izgledati… koma… ma dobro… ajd… ja vas pozzzzzzam… Pufa….Zauvijek zaljubljena u tamu…
12:00 ,
Komentiraj { 27 }
Print
Ištite i dobit će te...
Dakle... kako su neki nazvali moje zadnje postove nešto... duhovno...i da ne razumiju općenito su plavushe;)... eto još samo jedan dan i gotovo...neki dan sam išla kiki kupovati dar... i kupila joj presjatku ogrlicu s črlenim perlama... a maji neću reći... zato da nebi slučajno svratila ođe...pa virnula... bila je neki dan u mene...strusila vodku pred mojom starom.. što me začudilo.... ali ok... danas smo bile u zvuka... vidih ja svoje, a ona svoje nije(rekla sam joj)... cure me potiču da nešto poduzmem...mislim na kacu, tinu i vranu... vele da bih trebala nešto poduzeti... ali nemam ja šanse u njega... nikakve... ima previše zgodnih cura za razliku od mene... glupo je to samo što kada se meni netko tako svidi... a to je rijetko...to traje duže vremena onda... a glupo je... jednostavno znam da ću opet biti tužna zbog toga što nemam šanse u njega.... a neću ništa postići nego će tp biti još jedno od mnogih razočaranja u mome životu... nije vrijedno spomena... ma eto... gluposti pišem samo da nekaj napišem... nemoj te obadati... Zauvijek zaljubljena u tamu...
22:24 ,
Komentiraj { 19 }
Print
Osjećam... na trenutak
Povratak smijeha!
Evo, kao što sam rekla... prošlo me... tako se znam osjećati jednom mjesečno i tada sve izlazi preuveličano iz mene... Neke stvari jesu istinite i neke nisu ni preuveličane... ali ipak...ispričavam se zbog prošloga posta morate se naviknuti... na komentar jedne blogerice koju se dojmla rečenica "Mislim da su snovi nešto što nemamo i nešto što želimo" tada nisam napisala i ostatak... oni su i nešto što bi se moglo ispuniti... barem ja vjerujem u to... dosta stvari koje sam sanjala su se često i ispunile... inače jučer sam išla van... slaviti jedan rođendan... bilo je smijeha i svega ostaloga... Eto rekla mi tarantula dođi u 4.30 na trg(tko je tu lud-nitko tako rano neide van)... dobro ja ko poslušni peso, došla čak i 10min ranije... pošla kupiti žvake i lizalice... i tako čekam ja... 4.50 nema njih... 5.10 napokon eto ih... sada aj čekamo mi neke... nema nikoga osim jednog malog zaboravih mu ime nešto sa s E, Emilio, Emil, Enešto... i aj pođemo mi u Zvuka... prazno, tišina, koma... i sada aj idemo ja i tarantula pustiti nešto na đuboksu... i sada tražimo mi nešto ok... nema ničega... i na kraju pustila ja Irone i ono klasiku... međtim... prije nas neko naručio kak se taj zove Kitića(valjda) i Thompsona... i pokupili se mi... došli na trg... a tamo se eto polako počela skupljati ekipa... i aj sada nešto nas se skupilo i odlučili su poći u čvaru... dobro idemo mi i sada oni pošli kupiti nešto za piti... a ja i maja do mc-a i ona kupila čizeve a ja mekfleri... i trčimo na bus... došli tamo... malo palili... počeli se zafrkavati... ja ko svetica neću ni da čujem za alkohol... mislim držim se obećanja... nekaj se opet zafrkavali... iskreno mislim da će vam to bolje opisati tarnatula ako bude pisala... zasr4ala sam nove hlače kada sam išla tražiti sigurno mjesto da obavim pipi... jer stala sam pazite sada u mokri krtičnjak...ugl... bilo smijeha... sada bilo malo razbijanja glava... i nešto u vezi dinama... i vraćamo se na trg... nešto,nešto... ja sva hepi... i sada čekamo neke tipove i dočekali ih... i još uvijek čekamo sdaa neke durge tipove... i dočekali ih... i sada čekamo te druge tipove opet jer su negdje pošli... i oni se vrate i idu doma... i pošli opet do importanea ovi opet kupili nešto za piti... i sjeli se iznad mc-a na glavnom... meni eto počelo biti dosadno, počela me glava bolit, počela sam se smrzavati... i tako malo šetah jer se tarantula ukočila... i mislim ništa nije bilo posebno... i onda sam išla doma... ISKRENO znam da ništa ne shvaćate od ovoga posta but, ni ja isto ako vas to tješi... nije mi se dalo danas davati detaljniji izvještaj, a i znam da mi neke špije provjeravaju blog... pa bolje što se tiče nekih stvari da šutim(a nije ništa posebno ali ipak;)... a inače ima puno razloga zašto sam ja bila hepi... pa si vi mislite... Pozzzi i pufe od Zauvijek zaljubljene u tamu!
Ufff... tako mi je svit slikica...;)
17:06 ,
Komentiraj { 3 }
Print
Tama, suze i snovi...
Eto, pjesma je prohujala u mojoj glavi… čula sam je na tv-u… nekakve riječi iz cijele pjesme su mi se zalijepile za mozak… ne boj se, jer nećeš biti sama iako oko nas caruje tama… uff moćno… svidjelo mi se… a kako sam u jednom neugodnom ženskom periodu umjesto da sam se kao inače nasmijala na stvari koje me brinu… ja sam se rasplakala… ne znam… fali mi to nešto što svi su imali ili imaju… ne znam… da me vidite na ulici ne biste pomislili da imam problema… ne biste ni da porazgovarate sa mnom shvatili da me nešto muči jer moj nezaobilazni smiješak ne silazi s usana… jedino kada u noći oko mene caruje tama ja se usudim pustiti suze… koje nitko nikada neće vidjeti… koje zvuče patnički, koje nisu sladunjave, koje nemaju veze sa mojim životom… one koje ocrtavaju mene, one koje ocrtavaju ono što me muči, ono što se ne usuđujem reći svijetu… i onda kada pustim te suze i kada su mi ljudi najpotrebniji nikoga nema… jer se sjetim plakati samo u moje doba, samo kada ja dobivam moć, kada ja carujem skup sa tamom… moji snovi su također zastrašujući… vrištim po noći… mama mi veli… neke zapamtim, ali rijetki su… mislim da snovi odražavaju ono što želimo što nemamo ono nešto… moji neki snovi su predivni, ali jednako tako su i užasni… jer kada se probudim shvatim da to nikada neće biti stvarnost… poljubac, zagrljaj, prijateljstvo, iskrenost, ljubav, sreća, prava ja, sve to se uvijek nađe u mojim snovima… stvarno smatram da je istina da snovi ocrtavaju ono što nemamo i ono što želimo… neki su mi rekli i da sanjamo ono što će se dogoditi ali ne, kod mene realno ništa od onoga što sanjam neće se dogoditi… u nekim snovima sam kraljica, princeza iz bajke, sa super odgovarajućim joj princem… u nekom drugom sam pjevačica nekoga banda… u nekom trećem sam čak miss svijeta(e to je stvarno apsurd)… ne mogu izdržati… stvarno mi se sviđa… ali nisam taj tip da bih skočila na njega… nisam taj tip čak ni da se ja njemu sviđam… jednostavno ja sam samo jadna Magdalena, izgledom podsjećam na sjevernog medvjeda, moje lice se još može nazvati ljudskim, moja kosa nije neka predivna nego neke dlake na glavi, moje oči su različitih nijansi prokleto smeđe, moji zubi su razdvojeni, jednostavno se mrzim od glave do pete, možda ne bih da se nešto dogodi, nešto za čime patim, jer primjećujem da me ljudi koji me znaju uvijek mi govore riječi potpore, ali ipak nije to isto, želim to čuti od osobe za kojom patim… znam skačem iz teme u temu… Rijetki ljudi su vidjeli pravu mene… stvarno rijetki… Tina me većinom vidi onakvu kakva jesam… ona me i kritizira ali jednostavno to od nje mogu prihvatiti… ne znam ona prava ja sam i kad idem van, i kada sam s Tarantulom i Kikom na kavi… ustvari ne znam dali sam to prava ja… ali osjećam se dobro… samo mi fali još netko… Kika zna… rekla sam joj… pita me zašto mu ne kažem… a to stvarno ne bi bilo dobro… ne nadam se nečemu velikome s njime… ne nadam se ni prijateljstvu, jer kao što kaže jedna blogerica muško-ženska prijateljstva ne postoje… a ipak ako mu kažem… opet imam sranje… uopće ga neću vidjeti, neću ništa više moći, jednostavno momak će pobjeći od mene… A ne kažem li mu potajno ću patiti… razmišljala sam… možda da se na godinu dana pritajim… da se posvetim sebi i svome izgledu… razvijanju talenata… jednostavno možda smršavim… naraste mi kosa… do savršenstva naučim pjevati… narastu mi gornji umnjaci pa mi se spoje zubi… a mislim ako sve to ispravim da moje oči neće biti važne… one su ipak ogledala duše… tada ću biti sretna pa će isijavati… znam podugačak post… i nadam se da ako je netko došao do kraja neće zamjerati… imam stvari i dosta sam depresivna pa… znam da će za par dana biti sve uredu za sada se mogu samo veseliti sutrašnjem izlasku i pokušati nešto pozitivno naći na sebi što će meni učiniti mene pozitivnom… dobro ta je neshvatljiva… Pozdravi i puno suznih pusa od PRAVE MENE- Zauvijek zaljubljena u tamu…
Is it wrong???
Slika je super... opisuje me;)
19:35 ,
Komentiraj { 9 }
Print
Kakav je to skup gospodo...