Marketing
Tama, suze i snovi...
Eto, pjesma je prohujala u mojoj glavi… čula sam je na tv-u… nekakve riječi iz cijele pjesme su mi se zalijepile za mozak… ne boj se, jer nećeš biti sama iako oko nas caruje tama… uff moćno… svidjelo mi se… a kako sam u jednom neugodnom ženskom periodu umjesto da sam se kao inače nasmijala na stvari koje me brinu… ja sam se rasplakala… ne znam… fali mi to nešto što svi su imali ili imaju… ne znam… da me vidite na ulici ne biste pomislili da imam problema… ne biste ni da porazgovarate sa mnom shvatili da me nešto muči jer moj nezaobilazni smiješak ne silazi s usana… jedino kada u noći oko mene caruje tama ja se usudim pustiti suze… koje nitko nikada neće vidjeti… koje zvuče patnički, koje nisu sladunjave, koje nemaju veze sa mojim životom… one koje ocrtavaju mene, one koje ocrtavaju ono što me muči, ono što se ne usuđujem reći svijetu… i onda kada pustim te suze i kada su mi ljudi najpotrebniji nikoga nema… jer se sjetim plakati samo u moje doba, samo kada ja dobivam moć, kada ja carujem skup sa tamom… moji snovi su također zastrašujući… vrištim po noći… mama mi veli… neke zapamtim, ali rijetki su… mislim da snovi odražavaju ono što želimo što nemamo ono nešto… moji neki snovi su predivni, ali jednako tako su i užasni… jer kada se probudim shvatim da to nikada neće biti stvarnost… poljubac, zagrljaj, prijateljstvo, iskrenost, ljubav, sreća, prava ja, sve to se uvijek nađe u mojim snovima… stvarno smatram da je istina da snovi ocrtavaju ono što nemamo i ono što želimo… neki su mi rekli i da sanjamo ono što će se dogoditi ali ne, kod mene realno ništa od onoga što sanjam neće se dogoditi… u nekim snovima sam kraljica, princeza iz bajke, sa super odgovarajućim joj princem… u nekom drugom sam pjevačica nekoga banda… u nekom trećem sam čak miss svijeta(e to je stvarno apsurd)… ne mogu izdržati… stvarno mi se sviđa… ali nisam taj tip da bih skočila na njega… nisam taj tip čak ni da se ja njemu sviđam… jednostavno ja sam samo jadna Magdalena, izgledom podsjećam na sjevernog medvjeda, moje lice se još može nazvati ljudskim, moja kosa nije neka predivna nego neke dlake na glavi, moje oči su različitih nijansi prokleto smeđe, moji zubi su razdvojeni, jednostavno se mrzim od glave do pete, možda ne bih da se nešto dogodi, nešto za čime patim, jer primjećujem da me ljudi koji me znaju uvijek mi govore riječi potpore, ali ipak nije to isto, želim to čuti od osobe za kojom patim… znam skačem iz teme u temu… Rijetki ljudi su vidjeli pravu mene… stvarno rijetki… Tina me većinom vidi onakvu kakva jesam… ona me i kritizira ali jednostavno to od nje mogu prihvatiti… ne znam ona prava ja sam i kad idem van, i kada sam s Tarantulom i Kikom na kavi… ustvari ne znam dali sam to prava ja… ali osjećam se dobro… samo mi fali još netko… Kika zna… rekla sam joj… pita me zašto mu ne kažem… a to stvarno ne bi bilo dobro… ne nadam se nečemu velikome s njime… ne nadam se ni prijateljstvu, jer kao što kaže jedna blogerica muško-ženska prijateljstva ne postoje… a ipak ako mu kažem… opet imam sranje… uopće ga neću vidjeti, neću ništa više moći, jednostavno momak će pobjeći od mene… A ne kažem li mu potajno ću patiti… razmišljala sam… možda da se na godinu dana pritajim… da se posvetim sebi i svome izgledu… razvijanju talenata… jednostavno možda smršavim… naraste mi kosa… do savršenstva naučim pjevati… narastu mi gornji umnjaci pa mi se spoje zubi… a mislim ako sve to ispravim da moje oči neće biti važne… one su ipak ogledala duše… tada ću biti sretna pa će isijavati… znam podugačak post… i nadam se da ako je netko došao do kraja neće zamjerati… imam stvari i dosta sam depresivna pa… znam da će za par dana biti sve uredu za sada se mogu samo veseliti sutrašnjem izlasku i pokušati nešto pozitivno naći na sebi što će meni učiniti mene pozitivnom… dobro ta je neshvatljiva… Pozdravi i puno suznih pusa od PRAVE MENE- Zauvijek zaljubljena u tamu…
Is it wrong???
Slika je super... opisuje me;)
Post je objavljen 07.12.2007. u 19:35 sati.