Kolateralne žrtve vlastitih ljubavnih očekivanja

Kao što sam naslov blago opisuje ono o čemu mislim pisati, vjerujem da se svaka žena našla u ulozi žrtve svojih vlastitih ljubavnih očekivanja – tj. prevelikih očekivanja uopće. Čudno je kako zapravo nitko to ne gleda kao problem loših i propalih veza.

U prirodi je svakog čovjeka da svoje misli i želje projecira na ljude sa kojim je blizak, no velika je razlika u željama i mislima koje je moguće ostvariti i onima koje nemaju šanse za realizacijom. Ženama su očekivanja, zaista, važna sastavnica bez koje ne bi mogle u životu. Očekivamo princa na bijelom konju, očekivamo savršenog muškarca. Što žena uopće želi od svog savršenog muškarca? Ta duga-nikad-ne-završena lista kao što joj i naziv govori – nema kraja. Savršen muškarac osim što odgovara svim fizičkim aspektima – mora ujedno biti nježan i grub u isto vrijeme, znati što reći i što ne reći u određenom trenutku, želimo da bude uz nas konstantno ali da nam i daje prostora, mora biti dobar poslovan čovjek jednako onoliko koliko mora biti i obiteljski čovjek. Po tom opisu, muškarac koji želi da bude savršen svojoj ženi treba pronaći način da zaustavi vrijeme, jer biti na dva mjesta u isto vrijeme trenutno nije moguće. Dal' žene to razumiju? Ponekad mislim da ne. To su samo mrvice očekivanja koje žene stavljaju pred sebe.

Očekivanja su većinom nerealistična, nejasna – i negativno utječu na odnose. Očekivanja proizlaze ili iz obiteljskih vrijednosti koje smo stekli, prošlih veza ili prošlih iskustva, očekivanja da će partner ispuniti naš život, te iz kobne želje da naš partner postane ono što mi želimo biti.

 photo cab1718e-1e97-418a-a3ba-b507bae3f47c.jpg

Jeste li se zapravo ikada pronašli u situaciji u kojoj ste ili rekli ili pomisli „Ako me voliš, to sigurno ne bi napravio..“ ili „To nisi trebao“ ili „Ti trebaš“ i jeste li se ikada našli s druge strane, kao osoba kojoj su upućene takve rečenice. Da bi uvidjeli pogrešku u prvoj situaciji, trebate se samo prisjetiti kako ste se osjećali ukoliko su vam takve rečenice bile upućene.

Najgore je kada se nalazimo u poziciji da vjerujemo kako naš partner razmišlja jednako kao i mi, da se ponaša jednako kao i mi – i što zapravo arogantno očekujemo da će upravo tako biti. Zaboravljamo na činjenicu da nam nitko ne može pročitati misli i da ako neke određene želje i potrebe ne izrečemo naglas da ih zapravo nitko neće ni čuti. Očekivanje da će naš partner znati sve što mi želimo, i sve što nama treba je lupanje u prazno. I baš u besmislu takvih očekivanja naše veze propadaju, pucaju i nestaju.

Kada dođe do situacije da partner ne ispuni naša očekivanja, dolazi i do pojavljivanja osjećaja razočarenosti, izdaje i ljutnje. „Ti si zadnja osoba od koje sam to očekivala...“ – jel' vam poznata ta rečnica možda? A tko je kriv? Vi! I vaša očekivanja.

Prevelika očekivanja su jednaka nerealnim očekivanjima i jedni način da to prestanete raditi je da shvatiti kako je to zapravo problem. Slušajte druge, upoznajte njihove potrebe i njihove želje – možda to smanji vaša očekivanja o njihovom ponašanju i poziciji u vašem životu. I najvažnije – razgovarajte. Komunikacija je najvažnija, nitko ne zna što točno želite ukoliko to ne kažete.

Svaka žena odrasla je s jednim teškim očekivanjem. Da budu sretne i voljene. Nismo mi za to krive, okružene smo savršenim happy endom i same smo stvorile očekivanje da i mi takvo što zaslužujemo. Istina. Zaslužujemo. Svi jednako zaslužujemo da budemo i sretni i voljeni. No, kombinacija očekivanja nečijeg ponašanja i jednostavne potrebe i želje da budete sretne, zaljubljene i voljene žene je velika odskočna daska da to baš i ne budete.

Do sada sam pričala o nerealnim očekivanjima koje štete vezama – no, što je sa onim očekivanjem prije veze. Koliko to spriječava jedan odnos da se razvije do neke određene veze? Mnogo.

Koliko žene u svojoj glavi ima već ispisan scenarij svog života? Taj scenarij uključuje romantične šetnje, držanje za rukicu, buđenje kraj najljepšeg muškarca koji nas vole prirodne baš takve kakve jesmo, obitelj, muškarca koji će biti dobar otac djeci. Osim tako globalnog scenarija, imamo scenarij kako bi se naš pravi muškarac trebao ponašati prema nama.

Jel' vama to zvuči problematično u startu. Nismo ni upoznale svog pravog muškarca a već smo stvorile očekivanje od muškarca koji nam se sviđa. Nije još ni došlo do veze, a ukoliko nam se određeni muškarac sviditi, mi ćemo već vizualizirati naš mogući odnos u glavi i stvoriti si očekivanja. I naravno – očekivanje se ne ispune, i završimo plačući najboljoj prijateljici u krilu i prejedamo se čokoladom kako bi nam bilo bolje.

Vrijeme je da sva očekivanja, i svako očekivanje kako će muškarac koji vam se svidi na prvu – jednostavno pristajati odijelu kojeg ste za njega skrojile (čitaj; ne očekuj da će muškarac odgovarati kalupu tvojih očekivanja), bacite u vjetar, more, najdublju rupu, nije bitno gdje, samo ih jednostavno odbacite od sebe. Što manje očekujete, manja je vjerojatno kako ćete biti povrijeđeni, i manje kalorija u svakom slučaju (radi čokolade).

„Sreća je živjeti život bez očekivanja“ (P. Cajander)


U tome ima istine. Samo preokrenite film unatrag i prisjetite se koliko ste puta bili povrijeđeni, tužni, ljuti, očajani jer se netko nije ponašao jednako sa vašim očekivanjem. Takvo što se ne treba više ponavljati, ne trebate se osjećati niti povrijeđeno, ni tužno, ni ljuto ni očajno jer je netko svoj na unikatan način i jer se ne ponaša onako kako ste vi očekivali. Kad manje očekujete od nekoga više prihvaćete posebnost te osobe i tek onda možete stvoriti prave, čvrste temelje za nešto konretnije. Još, najbolje od svega, uvijek ćete biti iznenađeni količinom novih stvari koje upoznajete od ljudi, partnera ili bilo koga ukoliko smanjite svoja vlastita očekivanja.

No, očekujte da budete sretne. To je vaše pravo i jedino vaše realno očekivanje. I neka ono bude poticaj da nepotrebna, besmislena očekivanja odbacite od sebe. Smanjiti očekivanja o nekome ne treba značiti da trebate i smanjiti standarde. Očekujte od sebe – no, odbacite vlastita očekivanja kakva bi ljubav trebala biti, kakav bi vaš partner trebao biti – samo pustite da to budu. Let it be.

 photo 94ce7111-29e1-47f5-83e9-beb4b2497d95.jpg

Wo :)



Oznake: očekivanja, vlastita očekivanja, kako očekivanja štete vezama, žrtve vlastiti očekivanja

08.11.2013. u 03:49 | 53 Komentara | Print | # | ^ | Like |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Veljača 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (1)

XOXO (Wo)

 photo f24c275c-159d-4fe0-979a-8c05d1dff84d.jpg

The thing women have yet to learn is nobody gives you power. You just take it. ”
― Roseanne Barr

Dragi čitatelju;

spisateljica ovog bloga ne broji puno koraka,
na određenom križanju ih je i prestala brojati jer je shvatila
da koraci ne određuju težinu puta.
Pišem o muškarcima, pišem o ženama, pišem o simbiozi,
svađi, ljubavi, seksu, romantici. Tema je puno; tema je bezbroj.
Ideju nalazim u ljudima oko sebe, u njihovim lijepim trenutcima
u njihovim lošim trenutcima, u njihovim usponima i padovima.
Ne kritiziram, ne hvalim. Samo dijelim mišljenja da ih i vi podijelite sa mnom.
Ovdje se priča o svima i o nikome, netko će se pronaći - netko neće.
Kao i ja, svatko od vas gazi po svome putu, neki čak i broje korake.
U svakom slučaju; sretan Vam put i hvala na trenutku koji ste podijelili sa mnom
dok ste čitali moje komentare.

(wo)man's world






Trenutno...

Čitam: Noćni vlak za Lisabon (Pascal Mercier)

Slušam: Yiruma - First Love (2001.)

Gledam: The Oscars movies

Trenutni citat: ..Svatko od nas je više njih, mnogo njih, preobilje vlastitosti. Stoga onaj koji prezire okolinu nije isti kao i onaj koji joj se raduje ili nje pati. U prostranoj koloniji našeg bitka ljudi različitih vrsta, koji na različite načine misle i osjećaju. (Fernando Pessoa, Livro Do Desassossego)

Trenutni tok misli: (21.01.2014. 20:54)

Bitke su iza mene, no, rat još prijeti.
Uzeti knjigu i barem na trenutak nestati.
Mrzim pogledati na datum i sat,
i uvjeriti se kako svakim novim trenom
gubi doticaj sa sobom. Ponekad imam osjećaj
da svakim novim trenom i pronalazim sebe.
Zbog toga i traje rat,
čas se izgubim, čas se pronađem.


Trenutno: promatram sliku i divim se savršenstvu linije koja kao putokaz pokazuje put zalutaloj strasti, koja prstima pokušava dodirnuti dubine koju krije. Jeste se ikada zapitala koje dubine krije žena?
Nitko ih nije otkrio - toliko su misteriozne i tajanstvene, no stvaraju nemir. Ona nosi bol i sreću u istom mahu. Njezina leđa su njezino ogledalo,
jer sve nosi na njima. Nosi ih bez žaljenja i bez pomoći. No, u jednom trenutku skidaju taj teret sa leđa i podijele ga. S njim. S onim jednim koji
joj oduzme tlo pod nogama i dopusti mu da zaroni u njezine dubine.
Budi taj. Smiri moj duh i moje nemire. Otkrij moje savršenstvo, putuj mojom linijom, mojim putokazom, otkrij prstima sve zalutale strasti i dodirni prstima dubine koje krijem.

Zahvaljujem se fotografkinji i mojoj prijateljici Ivani Pejnović i modelu N.N na prelijepoj fotografiji.

 photo 3f4cc64e-9b53-489e-918b-483c2cbefdf3.jpg

“Besramna" Ivana Pejnović 2013. Lovran

Službena stranica Ivana Pejnović photography

Blog se rodio
29.04.2013. u 18:40 h

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se