Marketing
Kolateralne žrtve vlastitih ljubavnih očekivanja
Kao što sam naslov blago opisuje ono o čemu mislim pisati, vjerujem da se svaka žena našla u ulozi žrtve svojih vlastitih ljubavnih očekivanja – tj. prevelikih očekivanja uopće. Čudno je kako zapravo nitko to ne gleda kao problem loših i propalih veza.
U prirodi je svakog čovjeka da svoje misli i želje projecira na ljude sa kojim je blizak, no velika je razlika u željama i mislima koje je moguće ostvariti i onima koje nemaju šanse za realizacijom. Ženama su očekivanja, zaista, važna sastavnica bez koje ne bi mogle u životu. Očekivamo princa na bijelom konju, očekivamo savršenog muškarca. Što žena uopće želi od svog savršenog muškarca? Ta duga-nikad-ne-završena lista kao što joj i naziv govori – nema kraja. Savršen muškarac osim što odgovara svim fizičkim aspektima – mora ujedno biti nježan i grub u isto vrijeme, znati što reći i što ne reći u određenom trenutku, želimo da bude uz nas konstantno ali da nam i daje prostora, mora biti dobar poslovan čovjek jednako onoliko koliko mora biti i obiteljski čovjek. Po tom opisu, muškarac koji želi da bude savršen svojoj ženi treba pronaći način da zaustavi vrijeme, jer biti na dva mjesta u isto vrijeme trenutno nije moguće. Dal' žene to razumiju? Ponekad mislim da ne. To su samo mrvice očekivanja koje žene stavljaju pred sebe.
Očekivanja su većinom nerealistična, nejasna – i negativno utječu na odnose. Očekivanja proizlaze ili iz obiteljskih vrijednosti koje smo stekli, prošlih veza ili prošlih iskustva, očekivanja da će partner ispuniti naš život, te iz kobne želje da naš partner postane ono što mi želimo biti.
Jeste li se zapravo ikada pronašli u situaciji u kojoj ste ili rekli ili pomisli „Ako me voliš, to sigurno ne bi napravio..“ ili „To nisi trebao“ ili „Ti trebaš“ i jeste li se ikada našli s druge strane, kao osoba kojoj su upućene takve rečenice. Da bi uvidjeli pogrešku u prvoj situaciji, trebate se samo prisjetiti kako ste se osjećali ukoliko su vam takve rečenice bile upućene.
Najgore je kada se nalazimo u poziciji da vjerujemo kako naš partner razmišlja jednako kao i mi, da se ponaša jednako kao i mi – i što zapravo arogantno očekujemo da će upravo tako biti. Zaboravljamo na činjenicu da nam nitko ne može pročitati misli i da ako neke određene želje i potrebe ne izrečemo naglas da ih zapravo nitko neće ni čuti. Očekivanje da će naš partner znati sve što mi želimo, i sve što nama treba je lupanje u prazno. I baš u besmislu takvih očekivanja naše veze propadaju, pucaju i nestaju.
Kada dođe do situacije da partner ne ispuni naša očekivanja, dolazi i do pojavljivanja osjećaja razočarenosti, izdaje i ljutnje. „Ti si zadnja osoba od koje sam to očekivala...“ – jel' vam poznata ta rečnica možda? A tko je kriv? Vi! I vaša očekivanja.
Prevelika očekivanja su jednaka nerealnim očekivanjima i jedni način da to prestanete raditi je da shvatiti kako je to zapravo problem. Slušajte druge, upoznajte njihove potrebe i njihove želje – možda to smanji vaša očekivanja o njihovom ponašanju i poziciji u vašem životu. I najvažnije – razgovarajte. Komunikacija je najvažnija, nitko ne zna što točno želite ukoliko to ne kažete.
Svaka žena odrasla je s jednim teškim očekivanjem. Da budu sretne i voljene. Nismo mi za to krive, okružene smo savršenim happy endom i same smo stvorile očekivanje da i mi takvo što zaslužujemo. Istina. Zaslužujemo. Svi jednako zaslužujemo da budemo i sretni i voljeni. No, kombinacija očekivanja nečijeg ponašanja i jednostavne potrebe i želje da budete sretne, zaljubljene i voljene žene je velika odskočna daska da to baš i ne budete.
Do sada sam pričala o nerealnim očekivanjima koje štete vezama – no, što je sa onim očekivanjem prije veze. Koliko to spriječava jedan odnos da se razvije do neke određene veze? Mnogo.
Koliko žene u svojoj glavi ima već ispisan scenarij svog života? Taj scenarij uključuje romantične šetnje, držanje za rukicu, buđenje kraj najljepšeg muškarca koji nas vole prirodne baš takve kakve jesmo, obitelj, muškarca koji će biti dobar otac djeci. Osim tako globalnog scenarija, imamo scenarij kako bi se naš pravi muškarac trebao ponašati prema nama.
Jel' vama to zvuči problematično u startu. Nismo ni upoznale svog pravog muškarca a već smo stvorile očekivanje od muškarca koji nam se sviđa. Nije još ni došlo do veze, a ukoliko nam se određeni muškarac sviditi, mi ćemo već vizualizirati naš mogući odnos u glavi i stvoriti si očekivanja. I naravno – očekivanje se ne ispune, i završimo plačući najboljoj prijateljici u krilu i prejedamo se čokoladom kako bi nam bilo bolje.
Vrijeme je da sva očekivanja, i svako očekivanje kako će muškarac koji vam se svidi na prvu – jednostavno pristajati odijelu kojeg ste za njega skrojile (čitaj; ne očekuj da će muškarac odgovarati kalupu tvojih očekivanja), bacite u vjetar, more, najdublju rupu, nije bitno gdje, samo ih jednostavno odbacite od sebe. Što manje očekujete, manja je vjerojatno kako ćete biti povrijeđeni, i manje kalorija u svakom slučaju (radi čokolade).
U tome ima istine. Samo preokrenite film unatrag i prisjetite se koliko ste puta bili povrijeđeni, tužni, ljuti, očajani jer se netko nije ponašao jednako sa vašim očekivanjem. Takvo što se ne treba više ponavljati, ne trebate se osjećati niti povrijeđeno, ni tužno, ni ljuto ni očajno jer je netko svoj na unikatan način i jer se ne ponaša onako kako ste vi očekivali. Kad manje očekujete od nekoga više prihvaćete posebnost te osobe i tek onda možete stvoriti prave, čvrste temelje za nešto konretnije. Još, najbolje od svega, uvijek ćete biti iznenađeni količinom novih stvari koje upoznajete od ljudi, partnera ili bilo koga ukoliko smanjite svoja vlastita očekivanja.
No, očekujte da budete sretne. To je vaše pravo i jedino vaše realno očekivanje. I neka ono bude poticaj da nepotrebna, besmislena očekivanja odbacite od sebe. Smanjiti očekivanja o nekome ne treba značiti da trebate i smanjiti standarde. Očekujte od sebe – no, odbacite vlastita očekivanja kakva bi ljubav trebala biti, kakav bi vaš partner trebao biti – samo pustite da to budu. Let it be.
Wo :)
Post je objavljen 08.11.2013. u 03:49 sati.