<body> Welcome to my truth.... <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
Don't damn me when I speak
a piece of my mind
'Cause silence isn't golden
when I'm holding it inside
'Cause I've been where I have been
An I've seen what I have seen
I put the pen to the paper
'Cause it's all a part of me...
Sumnjam
da postoji
mjesto na svijetu
na kojem ljudi
ne bi primjetili
tamnu stranu mog pogleda.
Da mogu izabrati dan,trenutak kad ću te sresti to ne bi bilo ništa posebno.Ne tražim savršen tren u vremenu,savršen sumrak,vjetar koji dira kosu na savršen način,ne tražim ni savršene riječi,savršen pogled,savršenog tebe....
Ne tražim savršenstvo...ono ne postoji.
Meni je sasvim dovoljan jedan pogled,koji bi bio samo moj,tih glas koji nitko drugi ne bi čuo,šapat pokraj uha....
Ne trebam izmišljene priče,ne trebaš se praviti da si netko drugi,ja ne tražim tvoje prazne riječi,draža mi je tišina...
Tišina, koja ima značenje, dopire tamo gdje nikakve riječi ne mogu taknuti...
Da mogu izabrati tren kada ću te sresti,tebe...nekog novog i mog...bilo bi to u tišini...
Šaptom bi me dotakao i nitko ne bi znao....
Volio bi me snažno i divlje...u tišini naravno....
Ja bi bila sretna a nitko ne bi znao...
I ne bi bilo savršeno...ali bi bilo naše...
don't paly with me 'cause you are playing with fire
Iza zvukova gitare
Umorna sam od svega,
htjela bih pobjeći,
skriti se od ovog svijeta,
od ljudi koji ne razumiju
odgovornost prolaznosti ovog života,
htjela bih pobjeći,skriti se u zvukovima gitare.
Ne podnosim njihovu površnost,
bolesnu opsjednutost materijalnim!
Uzmi moju ruku,otiđimo daleko,
zaplovimo valovima glazbe,
osjeti ritam kako ti kola žilama,
obuzima ti misli i ti nestaješ!
Gubiš se u drugom svijetu,
gruba stvarnost nestaje daleko
iza zvukova gitare,
napokon sve je moguće,
nema lanaca,nema pravila ni zabrana,
vike ni rana,samo sloboda ritma.
Samo u glazbi,
tamo iza zvukova gitare,
ritam liječi moj umor,
i ja mogu letjeti:
Samo tamo iza zvukova gitare!
Uzmi moju ruku,nađimo dom
...iza zvukova gitare!
Ovo je tvoj sat, o dušo, tvoj slobodni let u stanje bez
riječi,
daleko od knjiga, daleko od umjetnosti, pošto je dan
ugašen, rad svršen. Te se ti potpuno uzdižeš,
šutljiva, zadubljena, misleći o predmetima koje najviše voliš:
a to su: noć, spavanje, more i glazba.
You're free to close your eyes and fall,you can trust me, this is real
Oh if you could see my heart
The way I feel inside...
Dan se polako gubi,tamo iza onih brda.Tama polagano pokriva plavu pučinu.
Usklađenost noćnih zvukova obgrljuje zemlju.Smiruje iznemogle duše.Prima ih u svoj zagrljaj.Sve je tako toplo i spokojno.Nadasve tiho.Moje tijelo i vanjski svijet postaju jedno.I u meni sve je tako tiho,tužno,samo.
Ne želim nikakvu buku.Ne želim puno riječi.Bježim.Skrivam se iza tamnih zastora.Lagano dišem i šutim.
Šutim o dobrom.
Šutim o lošem.
Šutim o životu.
Šutim o snovima.
Šutim o sebi.
Šutim o tebi.
Oči Ratnika Svjetlosti nikada ne gube sjaj.Oni žive među ljudima,dijele tuđe sudbine,a na svoj su put krenuli bez ičega.Upoznali su strah i kukavličuk.Toliko su puta pogriješili.Pate zbog besmislica,ponašaju se uskogrudno i katkad im se čini da nikad neće sazrijeti.Nisu uvijek sigurni koja je njihova uloga.Mnoge noći probdiju u mislima o besmislu vlastita života.
Zto i jesu Ratnici Svjetlosti.Jer griješe.Jer se proispitkuju.Jer traže smisao-i nema sumnje da će ga pronaći.
Ratnik Svjetlosti ne laže.Vjeruje u čuda.Siguran je da način razmišljanja može promijeniti život.Uzda se da će pronaći ljubav.Tu i tamo se razočara,biva povrijeđen.I tada čuje primjedbe:"Kako je naivan!"
No Ratnik zna da sve ima svoju cijenu.Na svaki poraz bilježi dvije pobjede.
Za njega ne postoji nemoguća ljubav,zna da se,iza ledene maske koju ljudi navlače,krije vatreno srce.Zbog toga Ratnik stavlja na kocku više nego drugi.
Ratnik Svjetlosti donosi odluke.Njegova duša je slobodna poput oblaka na nebu,ali je vjeran svome snu.
On uvijek daje najbolje od sebe i očekuje najbolje od drugih.Neki ga suborci opominju:"Ima nehrabrih ljudi."
Ratnika to nemože uzdrmati.On i dalje potiče svoga bližnjega,jer na taj način potiče i sam sebe.
Isto tako svaki je ratnik svjetlosti iskušao pogrešan put.Svaki je Ratnik Svjetlosti katkad rekao da kad je trebalo reći ne.Svaki je Ratnik Svjetlosti povrijedio nekoga koga je volio.Svaki je Ratnik Svjetlosti mislio da nije ratnik svjetlosti.
Zato i jest Ratnik Svjetlosti-jer je sve to iskusio,a nikad nije izgubio nadu da može biti bolji!
Ako ste čitali Priručnik za Ratnike Svjetlosti onda van je ovo poznato,ja san one djelove koji su me posjetili na me spojila,skratila i malo preuredila,nadan se da se Paulo Coelho ne ljuti.
All I ever wanted was you to know that everything I do I give my heart and my soul
Radije ne razmišljam
Destruktivna sam …
Radije osijećam
I sve je ok.
Budućnost i stvari razuma …
Trčim i ne ostaje ništa
Nikakav trag iza …
Nema dodira i nema topline
Tu, blizu budućnosti.
Nikakva prošlost više ništa ne znači
Kao da ničeg nije ni bilo
Budućnost, pomisao na nju
… zaudara.
Ostavi sve po strani …
Mene nema iza
Niti sam ispred.
Ja sam po strani …
Meni ostavi sve.
Neću.
Vodi me...
Vodi me negdje gdje me ne poznaju
I gdje će mi se
Obraćati sa smiješkom
Umorna sam jer me osuđuju
Na svakom koraku koji uzmem
I svakim pogledom koji mi upute
Ne znam što želim
Jer u glavi imam samo dobre stvari
Koje ne odlaze kao što to ljudi čine
Vodi me negdje gdje je tiho
I gdje ima mjesta za nas
U sjeni drveta
I pored jezera
U smiraj ćemo dana spojiti ruke
Prozirne poput zraka
I potražiti u daljini one rijetke luke
Koje će primiti ove lutalice
Bez postavljena pitanja
Pssst...Odat ću ti tajnu.
Nešto što ni sebi nisam priznala,
kad sam te prvi put srela.
Da postoji cijeli jedan svijet iza ova oka dva.
Sagrađen na tugama i beskrajnim lutanjima.
Vješto skriven u usamljenim svitanjima.
Nikad otkriven,miruje i diše.
Veoma tmuran kad padaju kiše,
u staklenom kutu srca mog.
Al' pored tebe,on je nešto sasvim više.
Drugi osmjeh,drugo lice,
drugi oblik duše skitnice.
Jednako snažan i lomljiv,
toliko pitom a neukrotiv.
Things you are afraid of are the only things that will make you happy
It"s so wird this world of mine,everything I"m not seems to be me in others eyes.
And I can"t explain no one how very wrong they are,
because no one belives no one...
It"s so wird this world of mine
where everyone knows me better then I know my self.
And you think you are so perfect
and I"m a real bitch...
But the truth is that you are only to lazy to think,
because if you would look back,
you would realize who really did something wrong...
and maybe you are afraid of that.
...*Sometimes people play hard to get because they need to know the other person's feelings are real...*
Evo me opet...prvi dan škole je proša...i to neloše.Informatika me spasila,već su mi se ruke lagano počele tresti..ka ono..rad na kompjutru,odahnila san..glad je zadovoljena.
Sa san malo prčkala po blogovima pa se odlučih javiti.Vidila san da svaka ženska osoba,dobro...većina...da ne uvridimo koga...ima srceparajući blog o nekom kretenu.
Pa žene,koji van je...da je on iti malo vridan,sigurno van ne bi da razloga da patite.Istina je okrutna,znan.
Dugo san ja u glavi razvijala tu teoriju o razlikan između muških i ženskih.Ženske su jadne,glupe,varaju...glumu...muški su prevaranti...glumu dok dobiju ono što oće...a to je samo jedno.
Ali,skužila san,nije to tako crno-bilo.Postoju razlike između spolova,ali one ne određivaju osobu.Možda i jesu prije 100 godin ka se skroz drugačije živilo...zatucanije.Danas su stvari puno drugačije,spol te ne određiva ko osobu nego tvoj stav koji proizlazi iz odgoja.Oto kako češ se ti poniti u nekoj situaciji ne ovisi o tome jesi li muško ili žensko,nego kakva si osoba.
Nije u redu,ako ti se nešto dogodilo u prošlosti,na primjer,netko te prevario,razočarao,izdao,nije važno muško ili žensko,zbog toga osuditi njihov cijeli spol.Mogla bi ja reći svi su muški kreteni,ali to ne bi bila istina,nitko nije kreten zato što je muško,nego zato jer ne valja kao osoba.
...ne pametujen ništa niti van oću soliti pamet,što ja znan iman samo 17 godin,radite kako oćete...ipak smo svi različiti i fala Bogu na tome,jer da ni toga umrli bi od dosade.Ma sve je to rock n roll...je li tako...
P.S.
Još bi tila reći samo jedno...Ništa me tako ne ljuti nego ka vidin u onin glupin časopisima kojima ispiru glavu ljudima kako pišu o ženskima i muškima ko da su strojevi a ne ljudi,dadu ti naputke di pritisniti i onda je tvoj/tvoja...aha...je...je...
I još najbolje...kako se ponašati da bi nekoga osvojili...jer najbolje je glumiti,ne smiš slučajno biti loše volje i ne daj Bože živčena,jer...ajme tebi...ko zna što će misliti o tebi?!Da upravo tako...neka se zaljubi u masku...a ti onda posli kukaj...jok...
Vridni su žaljenja ljudi koji tako žive i oni koji to traže u osoban...osjećaji i postupci uvik moraju biti povezani...je da postoji velika šansa da te neko zajebe...ali bar znaš da ti nisi ništa loše napravia.Tako van je to u mojoj glavi...a vi kako znate...
Nisam ni znala što propuštam dok te nisam našla.
U moj život kad si ušetao,promijenio si sve.
Svaki tren si mi u mislima,kad izađem jedva čekam da se tebi vratim,
ti si sada jedina ljubav u mom životu,moj prijatelj,moj suputnik.
Zbog tebe ne spavam noćima,ne jedem,ne viđam nikog drugog.
Nikad se ne želim odvojiti od tebe jer ti si sve što mi treba.
Nikad me nećeš povrijediti,ni razočarati i znam da ti uvijek mogu vjerovati.
Sve drugo je manje važno kad sam s tobom,
sve kao da nestaje.
Jednim klikom ti mi pružaš svijet,
mjesta za koja nisam ni znala da postoje.
Samo tebe sanjam noćima,
vidim te uvijek pred očima.
Umaraš me kao nitko,
ali mi te i dalje nije dosta.
Kažu za nas to je početnička euforija,
ali ja znam da tu ima još nešto!
Oni ne shvaćaju što nas to veže,
ovo naše će trajati vječno,
jer ja ne trebam nikog drugog
dok imam tebe i ovih 5 GB mjesečno!
...moj Internetu...
Napisati ću roman,znam da ja to mogu,
napisati ću baladu o životu jedne djevojke-žene koja je mogla,
a nije htjela da voli,
o djevojci koja je znala kako da pati,
koja je znala da plače,
a nikoga da ne dira svojom šutnjom.
Napisati ću roman materijala imam,
napisati ću ga na stećenom iskustvu.
Napisat ću ga i svi će da se dive,
svi će da plaču nad njim,
i svi će da se smiju.
I poželjet će ljudi da se upoznaju s njom,
da i oni budu dio romana tog.
Dont say we aren't right for each other, cause the way i see it .. we aren't right for anyone else
Danas san nakon dugo vrimena gledala film a da su mi se oči zasuzile...i to je još bia na televiziji.Priča o ljudskoj trgovini i onako dok san to gledala osjećala san se stvarno glupo...dok se ja mučin s nekin problemima u svojoj glavi i cili
mi se svit sebično vrti oko toga...nisan ni promislila koliko se puno gore stvari događaju van moje glave.Čisto mi je glupo više i misliti o ičemu i razbijati glavu s nečin glupin.Ali isto tako...iako bi sa tribala biti sritna jer su moji problemi mali i nikakvi u usporedbi s tin...zapravo nije ništa lakše...samo se osjećan glupo.
A opet je kasno...a ja nikako da pojden leći...sa ću gledati Zvjezdane staze...tamo bar sve ima logike i sve je objašnjeno.
Ja bi volila da ljudi mogu čitati misli ali ne zato da ja drugima čitan misli nego da drugi meni čitaju misli,puno toga bi in bilo jasnije,puno toga što ja nikad nis rekla ni objasnila,a vjerojatno ni neću,jer san pretvrdoglava i ponosna.A ka pojden nešto objasniti to prijde u svađu jer se ne znan obuzdati pa rečen miljun stvari koje ne mislin,i koje ja onda zaboravin,jer san se tako već jako dobro istrenirala...ali drugi ne...jesan li ja napomenila da ja iman jako teški karakter,koji je jako teško ukrotiti...a bar mi neće biti dosadno kroz život...možda naporno...a i drugima...
...uglavnon volin govoriti ružne stvari o sebi...mane...a ono dobro čuvan...ko zna dokle ću tako.
O Bože,da mi te prominit ili tebe ili sebe isto je...
Svi mi imamo ono nešto u namin što nas sputava ali nas čini različitin od drugih-u mom slučaju to je moj ponos,koji za sebon vuče tvrdoglavost.
I ja mislin da niko ko ja ne zna koliko to more čoviku smetati.Kad bi dobila priliku nešto na sebi minjati,to bi bilo to,bez razmišljanja.Ne mogu uopće nabrojiti situacije u životu ka san ja iz ponosa i tvrdoglavosti napravila glupost.E da mogu zarađivati na njima,bila bi bogata.Ali isto tako bilo je prilik ka san ja,borac,to pobijedila.To uglavnon niko ne bi zamijetia,niti bi se kome to učinilo važnin,ali za me to su bile najveće pobjede u mom životu.One male gluposti koje su nekome skroz normalne,dio svakodnevnice za me predstavljaju problem godine.Na primjer evo:nešto što se smatra općeprihvaćenin,reći oprosti,hvala,sviđaš mi se,dati nekome kompliment,primiti kompliment,reći nekome ako ti je teško,čestitati,primiti dar...meni je ka to moran napraviti neugodno.A što je najgore znan da radin dobro.Uglavnon nastojin što više to govoriti,davati komplimente i tako,osim onoga reći nekome da mi se sviđa,na tome još triba puno raditi(morete viti da još izbjegavan onu rič na v... ili bilo što slično)jer ne dopuštan da me išta pobijedi,i to je opet ponos.
Oh Bože, da mi te prominit
Ili tebe ili sebe; isto je
Moglo bi bit da je lakše umrit
Nego ljudima reć': "Oprosti!"
I sad mi reci zašto mi je tako teško zatvoriti prozor i ugasiti svjetlo... leći, ne misleći ni na što i zaspati.
Jesam li se dala obuzeti mislima kako stojiš s one strane ulice na koju svjetlost ulične lampe ne dopire... zagledan u moje prozore...
I jesam li loša, reci mi... jesam li loša, ako za tebe iako i ne znam da si tu, ali te osjećam nekako... jesam li loša, lošija od drugih ako se započnem skidati s namjerom, pred prozorom, za prozračnom zavjesom...
Ili nam to oboma treba!? Tako, i uspaljeno i čisto istovremeno... i bludno i sveto zajedno?
Šapni mi...
-ovo san našla na jednon blogu Don"t worry be bodul-zakon je
Danas san čitala svoj stari dnevnik,tamo nedi sa kraja osnovne.Mislin naser do nasera...ismijala san se i zato jer san skužila da ću se jednog dana svemu ovome tako smijati.Zapravo jedva čekan...
Ja san van pametnica još u osnovnoj školi počela pisati dnevnik...ali u obliku pisma...koji gredu mom najboljen prijatelju...muškon.Čudno znan,ali eto uvik san više virovala muškima.Čak san smislila kako on izgleda...sve...iman nedi i sliku što san našla u novinan.Jadno...znan...ni da ja nis imala prijatelja s kojima bi pričala ali jednostavno nis s njima pričala o tome,nis ni znala kako.
Sada stvari nisu puno drugačije i dalje tako pišen dnevnik,čak san svom ton prijatelju dala ime.Prominija mu se izgled,ali samo to...sve je drugo ostalo isto.To nis nikome rekla jer bi me vjerojatno strpali u ludnicu,znate ono...zamišljeni prijatelji nisu dobri...do sad...
Pa ako ko misli da me triba strpati u ludnicu samo čekaj da te rečen svom prijatelju...opasan je on i zgodan!
Ako van je moj smušeni život smišan nema veze..niste jedini i ja se nekad dobro nasmijen sama sebi.Kako neću pisati o muško-ženskim odnosima(možda ste skužili da na sve moguće načine nastojin izbjeći riječi kao što su ljubav,onda one dvi..je li...što počinju sa v... to je zato što san sebi rekla da nema šanse da ja više te riči trošin na gluposti i osobe koje to ne zasluživaju) onda mi ne prostaje ništa nego pisati o "glupostima" iz moje glave.Ni da nisan ono kao rom...čna,ali ne pokazivan to javno,samo puknen s vrimene na vrime...
EMBRIO-jedna od najboljih hrvatskih goth metal grupa
Ne znan kako san ja uopće na internetu našla nešto o ovoj grupi,znan da san samo prvo naletila na vijest o njihovon tragično preminulon pivaču Branimiru Vugdeliji,ali jedno znan ka san ih čula to je bilo to...
Ne lažen ako kažen da su jedna od najboljih hrvatskih goth metal grupa.Dolazu iz Sinja i postoju već nekoliko godina.
Osnovani 2000. u Sinju pod imenom Embryo koje se 2005. mijenja u Embrio zbog
postojanja 2 benda van granica s istim imenom.
Sadašnju postavu tvore:
Damir Samardžic-gitara
Petar Radović-klavijature
Rino Vugdelija-bubanj
Denis Brkic-bas gitara
Branimir Vugdelija-vokal,gitara(smrtno je stradao u Sinju kad je svojim motorom marke Suzuki izletio sa ceste).
Postava je ostala više manje ista s obzirom da smo samo 2005. promijenili
basista (Vlado Marinovic) te smo jedan kratak period imali zamjenskog bubnjara (Antuca Ugrin).Glazba im se temelji na goth metalu,kao bazi,ali ima tu još puno toga.Za sebe kažu da glazbu ne rade mehanički,niti se trude kopirati.Svaka pjesma ima osnovu u stvarnom životu i svako može naći dio sebe u njoj.Imaju novi neobjavljeni album "Gabriel's Grief" na kojem imaju 12 pjesama.Tražu label.
Od glazbe prate sve od gothic-metala i gothica preko melodic deatha, progressiva, rocka pa
sve do stare thrash scene.
Od početka za sebe kažu da su nailazili na otpor i neshvaćanje njihove glazbe od starijih,za nju kažu da je premračna i malo više "za sprovode".
Na www.embriosite.com dostupan je kompletan "Gabriel's Grief" za download, tu se
mogu naći i neke najnovije informacije o bendu.
...to je ukratko o njima,u blogosferi možete naći blog posvećen Branimiru od njegove prijateljice.
Ja neman običaj pisati o grupan ovako na blogu jer smatran da to sve možete sami najti na netu,ali ovo san morala napisati.Dati in podršku,jer su odlični.Svaka čast,nije mene lako zadiviti!
Ovo je Branimir,ka ga pogledan ovako stvarno se čovik zapita,pa zašto...
Čudne mi misli danas prolaze glavom,znam da i ovo jutro što dolazi kao i svako drugo ne donosi baš nikakvo čudo.Osim što novi dan nosi,još jedan što će proći.I sutra će kao uvijek sati se mukon vući,a moje strpljenje neće i nesmije puknuti.I glupe i čudne su misli što mi ne daju mira,ali davno sam se naučila nositi sa njima.
Iznesene one gube svoju snagu i vrijednost....
....Majko rodila si čudno biće koje sve bi htjelo ali ne može i neće zora da mu sviće.Rodila si majko čudno dijete koje sve može ali muče ga čudne sjete.Majko rodila si dijete žensko što te voli,ali ne želi da znaš da mu je teško.Majko i ime si mi dala i puno ti majko hvala.Rodila si majko čudno stvorenje mene,rodila si i sad ti je zbog toga teško,i meni sad je gore nego tebi jer majko ne mogu pomoći sebi.
Čudno je to kako mnogo toga osjećam, puno toga želim,
a tako malo dajem,
govorim...
Ne čini se loše,je li?
I nije ako ste navikli na život pod povećalom,ali vjerojatno je tako na svin otocima.
Znate,boduli su od malena odgojeni da budu prave medijske zvijezde,navikli su na to da se o njima priča na svakon kantunu i da se javno iznosu i kritiziraju sve pogreške.
Vjerojatno meni zato i nije teško otvoreno pisati o sebi,više mi se živo jebe ko što misli.
Ali ima i dobrih stran život na otoku,postoji to neko jedinstvo i kako loše more biti okružen s moren sa sve četiri strane.
More i rock koji je našla utočište na otocima,su moj život.
I dobro vino,karlovačka,trava(travarica,da ne bi bilo zabune),itd., to su i krivci za sve rupe u mom sićanju.
Kun broji nedi oko 700-800 ljudi,liti se taj broj normalno utrostruči.
A što još...
A da... evo jedna „veoma važna“ informacija imamo na nas 750-ak stanovnika 7 ili 8 kafićov i uvik su puni,ironično,je li?
Ali slušajte,koliko god nekad naporno bilo živiti tako vode,virujte mi niti jedno drugo misto na svitu ne volin više,svaku valu i krč.Vode san prvi put prohodila,proplivala,propričala...I je da mi neki put dojde pobigniti odvode,ali isto tako znan da ću se uvik vratiti,jer to je jednostavno tako i protiv toga ne mogu ni neću.
Vode san se izgradila ko osoba kroz sve što mi se dogodilo,i najviše kroz muziku.
Mislin da muzika koju neko sluša ima veliki utjecaj na čovjekov karakter ,ja van slušan rock i metal jer se u toj muziki najbolje pripoznajen.
Jedanput nisan tila pobigniti sa nekog sata pa mi je jedna mala rekla nešto kao: „Kakva si ti to rokerica?“
I onda san skužila da svi imaju skroz krivu sliku o rokerima,svi zinu ka in ja rečen da san prošla sa pet samozato što ne izgledan tako,jer se nosin kako bi se reklo-rokerski.
To je čista glupost,sa vrston muzike koju ja slušan uvik povezivaju neke odrpance,u najmanju ruku alkoholičare,teške osobe,ljude koji se zaobilazu u velikom krugu,na koje mame upozoravaju dicu,a to je čisto sranje!
Rock muzika ti daje slobodu,tira te da sam razmisliš o svemu,da izgradiš svoj stav i da iza njega i stojiš,čvrsto.
Čovik koji živi tu muziku,ili rocker je osoba,koja se drži svojih stavova,koja stoji iza svojih uvjerenja i misli svojon glavon,ne da se.Koja radi ono što zacrta,i koja ni zbog koga ne skreće sa svog puta.
Da se vrati na početak,to što ja nisan pobigla sa tog sata,je bilo zato što cijenin profesoricu koja nan je tribala održati taj sat,i ponosa san na to što san ostala.
Ja san počela istinski živiti tek kad san se upoznala s ovon muzikon,ona je zauvik obilježila moje mlade dane,kriva je na neki način i za moja pijanstva i gluposti,ali mi je pružila slobodu i samopouzdanje do kojeg moreš dojti samo kroz neke situacije koje sobon ne nosu uvik lipo.
Često se rokere poveziva sa alkoholon,to je istina,ja alkohol nisan ni probala dok se nis navukla na ovu muziku,i to je krivo i to zapravo ne mogu opravdati.Ali znate kad rano dok ste još praktički dite počnete misliti svojon glavon i prolaziti neke stvari,u sebi,kojim još niste dorasli a vi želite to sve shvatiti,to stvara osjećaj tjeskobe,bar u mom slučaju.
A alkohol je onda tu kao ispušni ventil,daje van priliku da sve zaboravite i jednostavno se opustite.
Evo ja i sada razmišljam,kako bi bilo zapiti se i samo se pustiti svemu,zaplivati u glasnoj muziki,jednostavno se pustiti...
Nekad samu sebe pristrašin ovakvin razmišljanjem,jer ovo postaje ovisnost...
U sebi je imala nešto od instinkta vučice.
Vučice, izopćene iz čopora... u koji se ni po kojoj temi nije uklapala. Slobodni strijelac, dakle. Zanimljivo je da se u slučaju takvih jedinki, uvijek ponavlja ona stara pjesma: svi znaju sve o njoj.
A ne zna ni ona sama.
Vučica ne srlja nikuda, ali oku promatrača, izgleda lagano nervozna, dok trčkara uokolo njušeći tlo, zastajkujući s vremena na vrijeme, njušeći zrak... pa se odjednom zatrči u nekom pravcu i ubrzo je izgubiš iz vida... savršen opis žene!
Čitavog života u lovu.
Čitavog života njuši zrak. Ne bi li onjušila negdje miris mužjaka.
Ne bilo kojeg.
Jačeg od sebe.
usput...ja san vjerojatno najdosadnija blogerica...pola dana proveden za ovin kašunon,ne da mi se ništa pa mogu samo pisati blog...
a bolje to nego da gren vani...izgledan ko oni iz etiopije...prvi put u životu iman blidu facu...u pidžami san već jedno tri ili dva dana...neman pojma...ne sićan se ka san zadnji put ila...prsti su mi se zalipili za ovu tipkovnicu...iman oči ko sova...znan na pamet cili tv program...ali krenilo je nabolje....jedino zbog čega sumnjan u svoju prisebnost..je to jer mi se upravo pisma od karme vrti u glavi....
Da jedino...
ma gren se tuširati...dosadilo mi je ovo...
Još jedna u nizu je prošla,bar će projti za jedno 7 sati.
To mi je dalo razloga da razmislin o tome kako je prošla ova godina.Mogu samo reći DA JE BILO GORE ZA DOBRO.Bilo je loših stvari ali i dobrih,više loših.Ali neka,to čovika samo jača.
Dosta san se prominila kroz ovu godinu,složila san neke stvari u glavi,sazrila,osjetin to.Drugačije sa gledan na neke stvari.Postala san zbog toga sigurnija u se,jer znan koliko vridin ko osoba.Najponosnija san na to što san pripoznala i prihvatila svoje mane,i tek se sada znan boriti protiv njih.
Ostvarila san neke ciljeve,ronila san sa bocon,a to san oduvik tila,bila san sama na Kornatima di nis još nikad bila iako živin blizu.To mi je jedan od najlipših dan u ovoj godini.Cili dan sama,upoznala san neke male,mlađe od mene koje su bile tamo.Jedna nije imala jednu ruku,tj. dlan,ali je mala ODLIČNA!!!!Tako je vesela,smišna,dugo nis upoznala tako pozitivnu osobu.Bila je i njezina prijateljica tamo,i ona je ODLIČNA!!!Ja,onako starija od njih,san skakala s njima,zafrkavala se,pričala o svemu,bilo mi je super.Dogovorile smo se da ćemo se opet viti dogodine,na istom mjestu,u isto vrime...
Plesale smo gori na brodu,pivale i bilo mi je super.
One su se čudile kako to da san ja s njima,jer obično neko mojih godin gleda na njih s visoka,a i tamo su bile još dvi male mojih godin s kojima san mogla biti.Družila san se i s njima ali san između njih izabrala ove mlađe.Bolje su 100 puti,iskrenije i zabavnije.Ka san bila s onin dvima,pričale su o tome kako ih glupi dečki čekaju doma,i kako je to lipo ka imaš nekog takvog,ko slini za tebon.Onda su in još slale sladunjave poruke i pričale o tome kako će nagovoriti budale da in kupu bonove.Bome čin san to čula san pobigla od njih!Nema mi ništa gore od toga,mrzin ka se neko tako hvali dečkima i onda ih ocrnjivaju njima iza leđa.To mi je odvratno jer kao prvo mislin da veza ne bi tribala biti ništa javno,i onda još takvo što govoriti o nekome s kin si.Pobigla san od njih jer san skužila da ja tote neman što raditi,očito je da nan se mišljenja razilazu.Ali one dvi male,svaka in čast.Yo man...to nan je bila glavna poštapalica...vikneš to i skočiš što gluplje u more...One su iz Vodic i tila bi ih pozdraviti!!!!
To mi je jedna od najlipših uspomena od ove godine,nije jedina ali nju san izdvojila.
