nedjelja, 30.12.2007.
da ne duljin...u ovon postu ću van napisati dva svoja pjesmuljaka,pa ako vam se sviđa,ili imate kakve primjedbe svakako ostavite komentar...
TAJNA DNA
Ispod dimne zastave tamnoplavog mora,
duboko ispod mirne površine,
leži,obavijena tajanstvom dna,
čeka da je pronađeš,da je prepoznaš,
da joj vratiš radost novog dana,
sada je samo tijelo koje ništa ne osijeća,
posuda praznih snova,
jedino što je izdaje su otkucaji izdajničkog srca,
koji prave kružnice na površini,
dimna zastava tamnoplavog mora,
koju udišete ne znajući da pušite
dim njenog srca.
Ova je nastala kao i većina u mojin crnin raspoloženjima koji na sriću...ili nesriću...ne fali.
Evo još jedna za sve prodanike alkoholu.
ODA ALKOHOLU
Božansko je iskustvo zamagljenja uma
koje pružaš ti,
sloboda pokreta i nemar.
Ti si gorak lijek za one vječno proklete,
za one koje je sreća za vječnost zaobišla
za one kojima ne ostaje ništa,
ništa u prošlosti,
ništa u sadšnjosti,
ništa u budućnosti.
Ništa za vječnost.
Za one koji sami kroz život idu,
hrabro,
za one koje sam prije zaobilazila,
a sada ih braćom u boli zovem.
nedjelja, 30.12.2007.
Noćas stavljam točku na još jednu moju promašenu ljubav.točku stavljam na moje uzaludne nade.Noćas se opraštam od tabe djevojčiće luda u meni.
Još samo noćas preletjet ću još jednom kroz svoju prošlost.
Iako ti kažem ti ludo u meni „Zbogom“ želim da znaš da te volim i divim se tvojoj snazi,volji i tvom smješku bezazlenom.
Osmjehu koji nakon svega je ostao isti.
Noćas stavljam točku na moju prošlost.
Noćas te ostavljam,nado,tebe koja živjela si si u meni i predajem se samoj sebi.
Nisam znala da ovako je bolno kad shvatiš tko si,što želiš o što je tvoj život,tvoja stvarnost,mislila sam ovaj čas je nešto,a nisam ni slutila da sve počinje prazninom.
Da ti ostaje praznina nakon zablude.
Da ti ostaje borba nakon nakon života,da ti ostaje samoća uz prijatelje,da ti ostaje tupa bol nakon sreće ma kakva ona bila,da ti se učini da je prošlost samo sanjana.
Zbogom sve moje ljubavi promašene i napuštene.
Zbogom sve moje noći lude i puste.
nedjelja, 30.12.2007.
Naziv posta nema velike veze s ovin što pišen.Odlučila san tako nazvati prvi post jer mi je to jedna od najdraživ ljubavnih pisam,muzika je točno opisala ono što ja mislin da ljubav triba izgledati.
Evo ovo je još jedan blog,po ničemu poseban a isto tako skroz drugačiji,kao i ja.
Vjerojatno se podrazumijeva da ka netko otvori blog zna o čemu će pisati...ali eto ja ionako uvik prvo skočin pa onda promislin...mislin da je tako...spontano...sve nekako istinitije.Pa uvik inproviziran,ali moglo bi se isto tako reći da san jednostavno lina...ma...bolje je virovati u ovo...
ako van se ne dadu čitati ove nebuljoze (je li ovo uopće rič) ne morate...
Ok,nadan se da niko od mojih prijatelja neće najti ovaj blog...jer ritki su trenuci ka ja njima pričan o svojin problemima...jedino ka baš zagusti...pa bi ih ovo iznenadilo...jedna nova ja...ali samo za njih...
uvik san za se mislila da san društvena osoba...pa uvik se zajebavan i tako,smijen...a tako izgleda društvena osoba...je li??
Ali san isto tako prilično zatvorena...teško ću reći ono što baš osjećan...probala san ali ni bajno ispalo...i sa san opreznija nego ikad...zato mi je ovaj blog odlično doša,vode me ionako niko ne pozniva...a ako se sazna za nj...brzo će nestati...virujte mi!
Mogla bi van napisati sastav koji gre na natjecanje..prof. kaže da je dobar...a ja san mislila a joj se neće sviditi jer nije ulizivački..ali eto ljudi znadu i iznenaditi u dobrom smislu...čudno,ali eto.
Slobodna sam da...
Sjedim tu i kao uvijek muči me koncentracija,bar sam do sada mislila da je problem u koncentraciji.Sada kao malo starija više mislim da je to zbunjenost koja već neko vrijeme caruje mojim svijetom.
Ispod ovog plavog neba gdje se sve čini tako simetrično i svrhovito,osjećam se krivom ako nisam takva.Krivim sebe zbog ove oluje misli i osjećaja u sebi,borim se protiv toga,ne dopuštam sebi da pokleknem,ali usprkost svim mojim naporima,čini mi se da gubim.
Ne znam zašto,ali kad pogledam druge ljude činu mi se sretniji,ali onda se zapitam nije li to sve samo gluma,gluma kako bi se uklopili.
Za slobodu kažu da je ograničena tuđom slobodom.Sloboda drugog čovjeka je da mu se svidiš,a to se često krivo shvaća.Moji vršnjaci,pa i ja, prilično smo nesigurni,sa manjkom samopoštovanja,pa strah od neprihvaćanja prevladava.Bojimo se pokazati onu istinu u nama,često ne shvaćamo da je u redu biti tužan,ne slagati se s nekim pa glumimo,a samim time zarobljavamo sebe.
Ja mislim da ja sama najviše ograničavam svoju slobodu popuštajući društvu.Divim se izravnim ljudima,ljudima koji ne glume da bi se svidjeli okolini,koji su slobodni od utjecaja medija i društva,ali naravno,lošega.
U mojoj generaciji koja se još bavi pubertetskim mušicama takvih ima malo.
To dolazi s godinama i životnim iskustvom.Moja majka je takva i zato je volim premda joj to u zadnje vrijeme nisam rekla.Zahvalna sam joj na odgoju da budem slobodna i samim time svoja.Za mene ona je pramac,putokaz koji me usmjerava k pravom putu.Samo ona uvijek ima vremena i razumijevanja za moje mušice.
Što je sloboda?Za mene je sloboda mogućnost da kažem ono što mislim,da budem ono što jesam bez straha.
Mediji su često oni koji nam nameću određeni stil žiota,pa i osobne stavove,a mnogi ljudi to prihvaćaju tako olako.Ja smatram da je to čisto lijenost.O svemu trebaš promisliti svojom glavom i stvoriti svoj stav.Taj stav ne mora biti konačan,pa nitko nije uvijek u pravu.Mogućnost pogreške uvijek postoji,ali onda kada se dogodi tu istu pogrešku treba i priznati.
Medije ipak ne možemo kriviti za sve,jer kao i mi oni imaju svoju slobodu.Najvažnije je poštivati tuđu slobodu,ne smijemo osuđivati ljude .Ja sam slobodna da kažem što mislim,da mi bude teško kad mi je teško,da budem sretna,da volim i budem voljena.Isto tako ostali ljudi su slobodni da im se ne svidim,da se ne slažu sa mnom i ja to poštujem.
Ali također zauzvrat tražim poštovanje ako se oni ne slažu sa mnom.Uvijek sam spremna prihvatiti savjet i kritiku,pa čak i ako mi teško padne.Samo tako slobodno društvo može funkcionirati-razgovorom.
Prije nisam ovako razmišljala,bojala sam se toga da se ne svidim drugima,ali isto tako sam mislila da sam ja loša osoba ako mi se netko ne sviđa ili mi ne odgovara kao osoba.Sada znam da to nije istina.
Sloboda je divna stvar!Ona nam omogućava da budemo ono što jesmo.
Problem je što se ona često krivo shvaća.Biti slobodan ne znači raditi sve što hoćemo,da je to tako,svijetom bi vladao kaos.
Slobodu treba poštovati i upravo o tome govori ovaj sastav,o poštovanju svoje i tuđe slobode.
Bez nje nema ničega,a ponajmanje ljubavi.Ako ljubav zatvorimo u šaci,oduzimamo joj slobodu i tako ćemo je samo izgubiti,ali ako je pustimo slobodno na dlanu naša je za vječnost.
Sloboda je jedina stvar za koju vrijedi položiti život.
Meni ona mnogo znači,toliko da joj čak tvrdoglavo težim,pogotovo sada u ovom razdoblju zbunjenosti.Zahvalna sam iz sveg srca svima koji me pomažu svojim savjetima i djelima,možda čak ne čineći to svjesno, mojim roditeljima i učiteljima.
Oni su dijelom zaslužni za moj pomalo prkosan,tvrdoglav pogled na svijet.Zbog njih sam stekla samopouzdanje,ne bojim se ničega i imam dovoljno snage za suočiti se sa svime.Svaki dan je moj dan,loš ili dobar,moj je.Neću reći da jednog dana želim postati snažna žena koja poznaje prave vrijednosti i onda to ostaviti za sutra,pa prekosutra, jer će to potom i ostati samo na tome,maštanju i čekanju da mi to netko ostvari.Ne!Dosta je bilo čekanja u mome životu,to mi ionako nikada nije išlo.Ja živim danas i sada,i upravo zato sada odlažem olovku te odlazim vani u svijet pokazati snagu koju nosim u sebi.Prihvaćam dobro i loše samo da mogu slobodno i u miru disati ispod ovoga plavog neba bez maske,lažnih osmijeha i susprezanja osjećaja.
