ponedjeljak, 13.04.2009.
možda
|
ponekad pomislim da bih trebala pustiti sve.
stati, umiriti se, samo disati i ne činiti ništa. ni ono što trebam činiti, ni ono što nisam i ne bih smjela. prestati govoriti više od najneophodnijeg, prestati bilo što željeti ili pokušavati. pustiti se, prepustiti, pa neka to nazvali bilo kako i odveli me bilo gdje. zvalo bi se to odustajanje od života, nesposobnost suočavanja s životom, bijeg od problema. mogla bih lako tako prepustiti se, tako malo nedostaje, još malo prostora ima i želje za ostati tu. mogla bih samo beskrajno dugo slušati samo jedan cd i ponavljati iste misli pritom. mogla bih samo čitati istu knjigu satima i danima i tražiti odgovore na uvijek ista pitanja. željela bih da mogu prestati izgovarati sve lako izgovorene riječi, a koje nisu bitne i važne i ništa ne mogu promijeniti. željela bih da mogu prestati misliti o nečemu na što ne mogu svojim mislima utjecati. željela bih da mogu prestati razmišljati o nekom ili nečem i pri tom beskrajno mnogo umišljati i zamišljati. željela bih da mogu odrediti što je to bitno u mom životu i za što se vrijedi boriti. možda bi tada bilo lakše živjeti.  foto bonifačić bojan |
