svismoisti

kaže ouspensky. "when a man begins to know himself a little he will see in himself many things
that are bound to horrify him. so long as a man is not horrified at himself he knows nothing about himself".

znam o sebi i sudim o sebi po djelima koje činim i to sam ja kakvu me vide drugi. tko sam ja u svom
unutarnjem svijetu i sve ono što znam i o čemu mislim kao da je netko sasvim drugi. jesam li ono što
činim ili ono što znam? kad ću to znati i hoću li ikad sa sobom pomiriti ta dva bića u sebi?

dogodilo se da u jednom trenutku progledaš i vidiš da je stvarnost sasvim drugačija od sna u kojem već
dulje vrijeme boraviš, koji je potpuno dominirao unutar tebe i upravljao svim tvojim postupcima.
tvoje se misaono biće dugo borilo i dokazivalo da radiš krivo, ali u zanosu koji je vladao tobom nestao je
sav oprez i mudrost. emocije su te odvele u maštu i fantaziju.
naravno da se u određenom trenutku dogodi otrežnjenje.
i kako je moguće da se sad sve tako jasno vidi i sve se može svesti na nekoliko stereotipa, sad kad s
odmakom promatraš sve. kako se to nije vidjelo dok te ta vizija i slika potpuno obuzimala, dok je bila
zrak, kruh, voda. dok se činilo da nikad više neće ništa biti isto, da je to jedini, pravi, neponovljiv i jedinstven
osjećaj.
i sad se treba povući u sebe, poslušati što govori razum, što instinkt, ušutkati još tinjajuće
emocije i naći izlaz iz one druge sebe koja sada ne zna što da radi.