otkud ta potreba da svako malo navratim na ovu stranicu, da čitam što drugi pišu. ljudi pišu svašta, izabrala sam poneke zanimljive i pratim ih. ponekad i prokomentiram. čovjek je zaista društveno biće, jer i u trenucima osame, a sjedeći uz kompjuter i moraš biti sam, ljudi se obraćaju drugima. žele biti čitani, žele pažnju, žele imati krug ljudi s kojima će iz dana u dan (doslovce) izmjenjivati pozdrave, pričice, slikice, pjesme i probleme. kad stignu? pa svi oni negdje valjda rade, imaju familiju, obaveze i sl. gledam sebe, i vidim kako hvatam trenutke kad mi je ta sprava dostupna, i kako kao pravi mali ovisnik se bacam na nju. znam da ću uskoro morati prekinuti, pa je je još uzbudljivije.
čudna su ta nestvarna prijateljstva, razgovori, komunikacije. jesu, a nisu. sve se može reći i osjetiti, a opet to nije stvarnost, to nije život. to je privid odnosa, nadomještaj onog što nedostaje, pražnjene nakupljenog naboja. ali ima tu naravno i onih koji imaju što za reći ali u stvarnom životu ih možda ne slušaju ili ne čuju. što ja tu radim, u koje spadam, pojma nemam. |
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (8)
Svibanj 2009 (6)
Travanj 2009 (6)
Ožujak 2009 (14)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (7)
Prosinac 2008 (10)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv