blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
15.11.2007., četvrtak
Puškinova "Mećava" u Gavelli

Jedne kišne večeri našli smo se u Gavelli. Na repertoaru: Puškinova Mećava. Ono što sam ja prvenstveno htjela vidjeti jest kako je moguće napraviti trosatnu predstavu na temelju teksta od desetak stranica, koliko ima Puškinov rukopis. Ubrzo sam shvatila.


Radnja ide nekako ovako:
Gavrila Gavrilovič (Darko Milas) i Praskovjna Petrovna (Slavica Knežević) žive sretnim životom sa svojom kćeri Marijom Gavrilovnom sve dok se ona ne zaljubi u Vladimira (Franjo Dijak). Gavrila svojoj kćeri zabranjuje vjenčanje jer Vladimir nije plemić, nego vojnik. Dvoje mladih sastaju se u tajnosti te isplaniraju i tajno vjenčanje.


Dogovaraju se da će pobjeći noću u obližnje selo i tamo se vjenčati. Međutim, u noći bijega diže se velika mećava te Vladimir zaluta. U crkvu slučajno naiđe oficir koji prolazi tim krajem te se oženi Marijom iz čiste šale. Nakon spoznaje da se udala za krivog čovjeka, ona pada u groznicu.


Slijedi niz događaja koje neću ispričati jer se nadam da ste dovoljno zaintrigirani da pogledate ovu predstavu i vidite kako se završila ova vrlo zakomplicirana situacija.


Što se tiče same Gavelline izvedbe, moram reći da je scenografija bila fenomanalna, kao i glazbena pozadina. Scena je osmišljena gotovo nadnaravno stvarno s produžetkom u obliku drvenog mostića koji se protezao u prostor gledališta što daje publici osjećaj gotovo kao da je na pozornici.
Druga stvar koju moram reći odnosi se na to kako su predstavu doživjeli glumci te kako su je odigrali, a to je za moj ukus malo preekstatično. Dobro, okej, to je romantizam i to je Puškin, ali to ne znači da dvadeset glumaca mora simultano hiperventilirati samo zato jer oh, gle sreće, poslužen je doručak. U nekim aspektima su reakcije sasvim neporavdano pretjerane.
Ono što je predstavu uzdiglo, barem u mojim očima, je pojava Burmina kojeg glumi Mladen Vulić što smo Boris i ja popratili slijedećim dijalogom:
D: Jel to...?
B: Majstor!


Mladen Vulić je, naime, kazališnoj publici poznat po ulozi u Majstoru i Margariti. Njegovom pojavom predstava dobiva jedan staloženiji karakter koji vodi do sretnog završetka.

Ukratko, ovo je predstava koju valja gledati da bi se okusilo duh vremena i nahranilo dušu, vizualnom i auditivnom hranom.

Do idućeg kazališnog posjeta, mahmah od darksoul!
komentari (3) :: ispis :: link :: 18:17

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
15.11.2007., četvrtak
Puškinova "Mećava" u Gavelli

Jedne kišne večeri našli smo se u Gavelli. Na repertoaru: Puškinova Mećava. Ono što sam ja prvenstveno htjela vidjeti jest kako je moguće napraviti trosatnu predstavu na temelju teksta od desetak stranica, koliko ima Puškinov rukopis. Ubrzo sam shvatila.


Radnja ide nekako ovako:
Gavrila Gavrilovič (Darko Milas) i Praskovjna Petrovna (Slavica Knežević) žive sretnim životom sa svojom kćeri Marijom Gavrilovnom sve dok se ona ne zaljubi u Vladimira (Franjo Dijak). Gavrila svojoj kćeri zabranjuje vjenčanje jer Vladimir nije plemić, nego vojnik. Dvoje mladih sastaju se u tajnosti te isplaniraju i tajno vjenčanje.


Dogovaraju se da će pobjeći noću u obližnje selo i tamo se vjenčati. Međutim, u noći bijega diže se velika mećava te Vladimir zaluta. U crkvu slučajno naiđe oficir koji prolazi tim krajem te se oženi Marijom iz čiste šale. Nakon spoznaje da se udala za krivog čovjeka, ona pada u groznicu.


Slijedi niz događaja koje neću ispričati jer se nadam da ste dovoljno zaintrigirani da pogledate ovu predstavu i vidite kako se završila ova vrlo zakomplicirana situacija.


Što se tiče same Gavelline izvedbe, moram reći da je scenografija bila fenomanalna, kao i glazbena pozadina. Scena je osmišljena gotovo nadnaravno stvarno s produžetkom u obliku drvenog mostića koji se protezao u prostor gledališta što daje publici osjećaj gotovo kao da je na pozornici.
Druga stvar koju moram reći odnosi se na to kako su predstavu doživjeli glumci te kako su je odigrali, a to je za moj ukus malo preekstatično. Dobro, okej, to je romantizam i to je Puškin, ali to ne znači da dvadeset glumaca mora simultano hiperventilirati samo zato jer oh, gle sreće, poslužen je doručak. U nekim aspektima su reakcije sasvim neporavdano pretjerane.
Ono što je predstavu uzdiglo, barem u mojim očima, je pojava Burmina kojeg glumi Mladen Vulić što smo Boris i ja popratili slijedećim dijalogom:
D: Jel to...?
B: Majstor!


Mladen Vulić je, naime, kazališnoj publici poznat po ulozi u Majstoru i Margariti. Njegovom pojavom predstava dobiva jedan staloženiji karakter koji vodi do sretnog završetka.

Ukratko, ovo je predstava koju valja gledati da bi se okusilo duh vremena i nahranilo dušu, vizualnom i auditivnom hranom.

Do idućeg kazališnog posjeta, mahmah od darksoul!
komentari (3) :: ispis :: link :: 18:17

<< Arhiva >>