Marketing
Puškinova "Mećava" u Gavelli
Jedne kišne večeri našli smo se u Gavelli. Na repertoaru: Puškinova Mećava. Ono što sam ja prvenstveno htjela vidjeti jest kako je moguće napraviti trosatnu predstavu na temelju teksta od desetak stranica, koliko ima Puškinov rukopis. Ubrzo sam shvatila.
Radnja ide nekako ovako:
Gavrila Gavrilovič (Darko Milas) i Praskovjna Petrovna (Slavica Knežević) žive sretnim životom sa svojom kćeri Marijom Gavrilovnom sve dok se ona ne zaljubi u Vladimira (Franjo Dijak). Gavrila svojoj kćeri zabranjuje vjenčanje jer Vladimir nije plemić, nego vojnik. Dvoje mladih sastaju se u tajnosti te isplaniraju i tajno vjenčanje.
Dogovaraju se da će pobjeći noću u obližnje selo i tamo se vjenčati. Međutim, u noći bijega diže se velika mećava te Vladimir zaluta. U crkvu slučajno naiđe oficir koji prolazi tim krajem te se oženi Marijom iz čiste šale. Nakon spoznaje da se udala za krivog čovjeka, ona pada u groznicu.
Slijedi niz događaja koje neću ispričati jer se nadam da ste dovoljno zaintrigirani da pogledate ovu predstavu i vidite kako se završila ova vrlo zakomplicirana situacija.
Što se tiče same Gavelline izvedbe, moram reći da je scenografija bila fenomanalna, kao i glazbena pozadina. Scena je osmišljena gotovo nadnaravno stvarno s produžetkom u obliku drvenog mostića koji se protezao u prostor gledališta što daje publici osjećaj gotovo kao da je na pozornici.
Druga stvar koju moram reći odnosi se na to kako su predstavu doživjeli glumci te kako su je odigrali, a to je za moj ukus malo preekstatično. Dobro, okej, to je romantizam i to je Puškin, ali to ne znači da dvadeset glumaca mora simultano hiperventilirati samo zato jer oh, gle sreće, poslužen je doručak. U nekim aspektima su reakcije sasvim neporavdano pretjerane.
Ono što je predstavu uzdiglo, barem u mojim očima, je pojava Burmina kojeg glumi Mladen Vulić što smo Boris i ja popratili slijedećim dijalogom:
D: Jel to...?
B: Majstor!
Mladen Vulić je, naime, kazališnoj publici poznat po ulozi u Majstoru i Margariti. Njegovom pojavom predstava dobiva jedan staloženiji karakter koji vodi do sretnog završetka.
Ukratko, ovo je predstava koju valja gledati da bi se okusilo duh vremena i nahranilo dušu, vizualnom i auditivnom hranom.
Do idućeg kazališnog posjeta, mahmah od darksoul!
Post je objavljen 15.11.2007. u 18:17 sati.