Kako naslov kaže, hokej, kava i Maple sirup...to su 3 stvari koje kanađani vole vise od bilo čega.


Pisat cu svakako, malo o poslu, malo o gradu malo o treninzima i utrkama, neda mi se slagati to kao neko dobro štivo jer nemam vremena


Evo, prošlo je 3 mjeseca od zadnjeg posta, i 7 mjeseci sveukupno mog boravka u ovoj ledenoj divnoj zemlji


Toronto kao Toronto trenutno cvijeta od zelenila, nadolazeceg ljeta i ljudi. Grad je krcat ljudi i kad malo uspored zimu i sad pitam se, pa gdje su ti ljudi bili do sada :-)
Imam osjećaj da sam ja bio jedan od luđaka koji je cijelu zimu hodao gradom, da ljudi ovdje doslovce za sve koriste javni prijevoz, npr. ekipa u subway usred zime ide na posao u japankama, jer ni ne izlaze van na ulicu, sve poslovne zgrade u centru su povezane podzemnim putevima koji se zove PATH i ukupna dužina cijelog Path-a sustava je 26 km
Otići u nedjelju ujutro na Queen i King st west je ludilo..milion ljudi, kafića i vjeverica lutaju ulicama. Pravo proljetno/ljetno ludilo ovdje vlada i osjecam ogromnu pozitivnu energiju u svemu tome.


Moja osobna rutina je ostala manje vise ista. Radim, treniram , spavam i to je to. Kad uhvatim vremena odem malo zujati novim dijelovima grada,ali iskreno nezanima me previse Metropola, vise me zanima prirodni svijet Ontaria.
Otkrio sam brdo parkova i trail staza za trcanje, bicikliranje i vecinu vremena provdim tamo trenirajući. Lijepo je, mirno je i nema nikoga tijekom tjedna, vikendom ekipa rostilja, igra nogomet, i jos koje kakve sportove po parkovima.

Malo o poslu:

Uvijek radim u istom restoranu jer mi je super tamo, ok je lova a sefovi su legende. Trenutno sam busser(pomocni konobar) A od proslog tjedna sam poceo raditi i kao Bartender( barmen)
Prije 2 tjedna šef i šefica me zvali da moraju nesto pricati samnom, rekoh ajd nije frka. Mislio sam da ce mozda opet trebati odraditi koji dan duplu smjenu kao busser sto mi je ok jer dobijem super napojnicu. ugl. zvali oni mene u ured, i poceli me hvaliti i kaže šefica koja je menađer restorana i floor-a da zeli da ja budem nova osoba koja ce raditi na baru. wuuuuhhhuuuuuu...odmah mi je kroz glavu prošlo: work hard and you`ll get there...i eto dokaza za to. Radio sam puno, vise nego sam mislio da mogu, i na kraju isplatilo se. Raditi na baru u jednom od top 100 restorana u Sjevernoj Americi je vise nego odlicno za mene.( da, magazin Food and Wines) nas je stavio na 3. mjesto u top 100 restorana u Sj.Americi
Eto, opet sam unaprijeđen i sretan sam zbog toga



Zadnja 3 mjeseca sam dosta trenirao jer sam recimo uspio zalijeciti ozljedu i mogao sam poceti normalno trenirati. Trenutno imam i trenera( trenericu) s kojom treniram i zadovoljan sam. Trenerica se zove Cindy Lewis, radi kao terener, fizioterapeut u Absolute Endurance centru, tamo gdje sam lijecio nogu. Odlučio sam se na trenera jer mi je potreban. Nestignem sve sam planirati jer dosta radim,a i mogu si trenutno priuštiti trenera koji ce mi planirati treninge i natjecanja.
Imali smo super meeting na pocetku da raspravimo sve, ciljeve, mogucnosti i detaljno smo sve isplanirali, jer se dosta toga promjenilo zbog ozljede ahilove tetive i morao sam otkazati dosta utrka.
Plan za ovu sezonu je odraditi 4 utrke i povecati moj volumen sto se tiče izdrzljivosti i snage.

prva utrka: Sulphur Springs, 25 k ( vec sam ju odradio )
druga utrka: Limberlost trail race, 56 km
treca utrka: Squamish 50, 50 miles ( prva utrka preko 50 km,)
cetvrta utrka: Haliburton trail race, 50 miles

Glavni cilj ove sezone je odraditi kvalitetno Squamish 50 utrku, jer utrka je jedna od težih u Kanadi, ima 5000 metara uspona i isto toliko spuštanja. Dobro sam proučio kartu staze i usporedio visinske razlike od početka do kraja. Jedan dio utrke ima 21 km downhill-a sto ce biti vise nego izazov za moje kvadricepseali jedva cekam otići na utrku i odraditi to kako treba.

Dok ovo pišem sjedim doma s nogom u kanti punoj leda jer sam jučer uganuo zglob
Nije strasno, ali ce me drzati van treninga tjedan dana.

Evo mali report s prve utrke :

Sulphur Springs 25 k...

Petak 24.05 odrađujem jutarnju smjenu u restoranu i trčim da uhvatim bus za Hamilton. Utrka se odrzavala u malo mjestu zvanom Ancaster. Odsjeo sam u Hamiltonu u Guesthousu, do Hamiltona je bilo nekih 2 h voznje busom. Uživao sam u vožnji do tamo jer je bus bio super a i napokon sam vidio prirodu van Toronta
Hamilton je čudan grad, ustvari jako čudan...velike je površine, sami centar je krcat frikovima i nisam se osjecao sigurno. Brdo ovisnika, beskučnika a policije nigdje( mora da je negdje bila intervencija)

Nisam htio previse gubiti vrijeme po nepoznatim ulicama vec se vratio u guesthouse i odmoriti se za utrku.
Tjedan prije utrke sam manje trenirao i pokusao je dobro napuniti jer je plan bio BRZO trcati tu utrku.
Narucio sam taxi za 6 ujutro da me odveze do Ancaster-a jer je udaljen 17 km od Hamiltona.

Start utrke je predviđen za 7.30 am. Organizacija super, veliki broj ljudi , što natjecatelja što gledatelja.
Sudjelovati na utrci je mogao svatko, u 6 disciplina: 10k, 25k ,50k, 50 mile, 100 k i za kraj 100 mile.
Ja sam osobno htio odraditi 50 k ali nije vise bilo mjesta u 50 k pa sam odlucio juriti na 25 k utrci
Sve je bilo super, osjecao sam se super, nogr spremne, oprema spremna, ali vrijeme...jao jao...25.5 a vani 3 stupnja.
Presvukao sam se u školskom centru gdje se utrka odrzavala jer je bilo toplo i tamo sam bio zadnjih 20 minuta prije utrke.
izašao van zagrijat se 15 minuta joggirajuci i kratkim sprintevima da dignem puls i budem spreman za start, inace uvijek imam previsok puls na startu utrke.
Dolazak na start, opusteno, zagrijano i s jednim ciljem za ovu utrku. otrcati utrku za 2 h ili manje, vise od 2h nema smisla jer znam da po cesti odradim polumaraton za 1h i 20 m. Znam dobro gdje mogu dobiti na vremene a gdje izgubiti, downhill mi je najaca strana a uzbrdo najslabija. Nisam smio trenirati uphills previse zbog tetive koja je bila gadno ozljeđena i nezelim ju opet ozljediti. plan je bio lagano trcati uzbrdice, ali downhill i ravnicu odraditi sto brze, naravno pametno brzo :-D

BUUUMMM!!!

Kkkkrecemo, 400 trkača na jednoj cesti se stislo i krenula u nepoznato, meni barem nepoznato jer nikad nisam ovdje trcao. Startao sam među prvih 50-70 trkača jer je guzva bila ogromna i probiti se u prve redove nisam imao prilike. Iskreno, nisam ni htio jer nema smisla gurati se među tu ekipu koja ganja srusiti rekord staze ( 1:32:57 sec) to je rekord staze i postavio ga je bivsi olimpijac na 10000 metara. koji je pobjedio i ove godine sa novim rekordom
Ugl. prvih 1km utrke je bio downhill i onda kroz lijepu šumu dalje. Morali smo odraditi krug od 5km pa natrag prema cilju, uzbrdo , kroz cilj i onda bovi krug od 25km, malo glupo ali sta je tu je. Prvi downhill odrađujem lagano i taj krug 5km odrađujem sa 5:00/km cisto da se zagrijem kako treba i dam petama vjetra, zavrsava krug kroz cilj i gas, downhill dionica i stizem jedno 15 njih koji se bori sa nizbrdicom, neadekvatne tenisice i slabost u nogama su razlog tome. Prvih 15-20 trkaca su vec daleko odjurili i nema smisla ih loviti. Dolazim na dionicu koja ide kroz šumu i pace mi je 4.20-4,30/km...odlicno. To mi je i bio cilj, dobro se osjecam, HR je normalan manje vise i mogu uzivati.

Staza je predivna za trcanje, hodanje i bicikliranje. Tokom utrke smo sreli dosta njih koji su trcali ostale discipline, ali 100 miles ekipa je zakon. Predivno je gledati kako trce, s kojom lakoćom se krecu po uzbrdicama i doslovce je ponizavajuce kad te trkač na 100 milja prestigne ali to je tako u sportu i iskreno divim se svima njima jer su pravi sportaši i vole to što rade. Na nekim dionicama uzbrdice bi popricao s njima minutu da vidim sta ima prolazi kroz glavu i kako se osjecaju. Nesto predivno je trcati uz njih i biti rame uz rame sa takvim atletama.

Vratimo se mojoj utrci i mojim mukama, da mukama
Sve do 20 k sam se osjecao odlicno, dobro se hidrirao, ponio sam sa sobom 2 gela i 600ml energetskom napitka. Aid stations su bile svakih 5 km i bile su opskrbljene.
od gelova do slatkiša, vode, coca-cole, i drugih enegertskih pića. Mislim da je moje enegetsko piće teško palo mom trbuhu i poceo sam dobivati grčeve( uzrok je previse ugljikohidrata, pricao sam o tome sa par trkača) i ritam mi je pao 5-5.20min /km i svaki put kad bi pokusao ubrzati trbuh bi mi se poceo grčiti. 20km sam odradio za 1h 25 min sto vise nego dobro za sad ali zadnjih 5 km sam izgubio toliko vremena zbog grčeva.
Zadnja uzbrdica i lagano pičim gore i kroz cilj ...vrijeme 2h...sto i nije lose, ali sam bio ljut zbog grčeva zadnjih 5 km...osječao sam se super poslije utrke, nisam bio umoran, ustvari bio sam zagrijan da odradim sljedecih 25 k..ali do toga tek za 6 tjedana.
Zadovoljan sam svojim volumenom, snagom i na kraju izdržljivošču za ovu utrku. Noge su odradile super posao, tetiva je super reagirala na sva opterecenja, i sad mogu nastaviti dalje sa treninzima. Sljedio je tjedan laksih treninga i onda povratak na staro, naravno kad zalijecim zglob koji sam uganuo jučer

Evo par slikica sa utrke :


Uploaded with ImageShack.us


Uploaded with ImageShack.us


Uploaded with ImageShack.us

Uploaded with ImageShack.us


Uploaded with ImageShack.us

Uploaded with ImageShack.us

Nedjelju poslije utrke smo išli na izlet sa restoranom. Plan je bio obići dvije vinarije, probati vina i saznati sve o tome i onda ručak u jednom od vinarija.
Skupili se u 10.00 u restoranu i ukrcali školski bus. Pravac Niagara area. prva vinarija je bila Pearl Morissette, super vina rade, i rade vina poseban nacin. Kako oni kažu, vino se samo radi, jer nestavljaju nikakve kemikalije tokom fermentacije,vec daju vinu izbor da se samo napravi kako treba. Vrlo riskantan postupak i svaki put su im vina drugacija/bolja jer sve ovisi o vremenskim uvijetima vani gdje je grožđe
Druga vinarija je bila Tawse. Oni su malo veći proizvođaci i naravno imaju isto super vina, ali meni osobno ni priblizno dobra kao Pearl Morissette.
Imali super setnju po vinariji, vinskim podrumima koji nisu vinski podrumi i onda ručak.

Evo isto par sličica:

Tjedan prije utrke smo imali fundraiser event u malom gradu zvan Creemore. Taman je bio dugi vikend ovdje i proveo sam super 3 dana sa super ekipom van Toronta.

U petak sam odradio popodnevnu smjenu do 22.00 i onda se uputio u Creemore sa šefovima. Plan je bio ispeći teleći but od 50-60 kg za taj event. Reci cu samo jedno, taj teleći but je ogroman, vidjet cete na slikama
krenuli u 22.30 i stigli u Creemore oko 00.30...trebali smo prespavati u tom nekom centru koji smo spasavali sa tim fundraiser eventom ali na kraju su nam zaboravili otkljucati vrata. Ugl. stigli mi, ogroman BBQ na je dočekao sa drvima. Vadimo stvari i idemo smontirati sve to i upaliti vatru..oko 2.00 am smo stavili beef hip peći nastavili pricati i zajebanciju do 5 ujutro. Pocelo je svitati vec lagano pa smo odlucili ubiti oko u šatorima. buđenje u 9 ujutro, rastezanje, zajebancija, pregledati kako napreduje beef hip pecenje i pravac na rijeku. Super cool rijeka tece kroz blizu creemore-a i odlucili smo se malo osvjeziti sefovi i ja. Da nas je netko vidio iz HR bi rekao, evo bosanci dosli na more
Osvjezili se, pravac u auto i u grad na doručak. Cool grad sa cool ljudima, mali gradić, predivne trgovinice i Creemore Springs tvorinca pive

Ubili doručak, kupili neke sitnice, ja upalio alarm na autu i probudio pola grada
Vraćamo se natrag pregledati pečenku, rastežem slackline, i zajebancija pocinje,
Piva, slackline, frisby, baseball i cekamo ostatak ekipe da stigne. Dosao ostatak ekipe i pridruzio se narodnom veselju u Creemore-u.
Event je počeo oko 18.00. Puno ljudi, puno hrane i pive

Nakon eventa, slozili stvari , ja i Sergej nalozili vatru ( skoro zapalio Creemore) i sjedili do kasno u noc sa ekipom i ispijali pivo uz priču.
Buđenje drugi dan i pravac New Farm. Tamo gdje smo bili ovu zimu. Farma je predivna, sve zeleno, hrpa povrća, organic povrća koje smo kasnije jeli. Rastegnuo slackline i ekipa se nije kasnije skidala s njega. Predivna 3 dana van metropole u drustvu prijatelja i prirode,savrsen vikend prije utrke

Evo par slikica:




Evo vam jos neke radnom slikice iz Canade:
Kad kazem random onda to i mislim, obozavam rakune i umirem od smijeha kad nadjem cipele i tenisice na stanicama troleja, naravno i nađe se koji joint



Toliko od mene za sada...sljedeci post bi treba biti kroz sljedecih tjedan -dva

Eto kako naslov kaze, proslo je 4 mjeseca i 3 dana od moga dolaska u Toronto, i samo cu reci da je ZAKON ovdje. Proslo je 2 mjeseca od moga zadnje posta ovdje na blogu pa se ispricavam citateljima, ali bio sam u guzvi a i htio sam malo pustiti vremena da imam sto vise za pisati u ovom postu.


Pa krenimo od početka, a to je...praznici za Božic. Imali smo slobodno 7 dana pa sam to malo iskoristio za shoping jer je bio Boxing week tada i stvarno se moglo kupiti jeftinih stvari, npr. Jakna od Columbia-e na snizenju od 70 %...platio sam je 80 dolara sa porezom, to je ovdje mala varka jer je vecina cijena bez takozvanih taxes pa treba paziti kad se kupuje. Uglavnom, malo sam kupovao, trenirao i lutao gradom. Nisam htio nikamo dalje ici jer je hladno ali mozda sam i trebao otici na 2 dana u Montreal jer sam novce potrosio i ovdje

31.12 smo otvorili restoran i imali organizirani doček u Restoranu, taj sam dan odradio na suđu, pa smo svi malo pili šampanjac u ponoc i lupali kuhačama u padele...hahahaha kako je to bilo smijesno

Kad smo zavrsili, smo se skupili i nastavili feštati, vino, piva, whisky i dobro drustvo do nekih 3 ujutro smo se zabavljali i onda doma.
Nova godina smo bili slobodni, i drugi dan opet povratak u stvarnost. U međuvremenu saznajem da mi je cimer nasao bedbugs-e u svojoj sobi, e pa to nije dobro, ma sta nije dobro, bjezi Vedran iz tog apartmana.

Drugi dan odlazim kod gazdarice, i kazemo joj cijelu situaciju, a situacija nije bila dobra, pa cimer mi je spavao 2 dana u tuš kadi zbof tih jebenih buba pakiram stvari isti dan, naravno pola stvari sam pobacao, pola sam oprao 5 puta u vrucoj vodi da eliminiram i posljednju mogucnost da su te bube dosle i do mene, ali na srecu nisu

Ni sam nisam znao kamo da idem, jer naci smjestaj u 2 dana je nemoguce ovdje, kasnije cete i procitati zasto

Na kraju sam otisao zivjeti na mjeseca dana kod kolege Sergeja s posla, kojeg sam upoznao u hostelu i drugi radni dan uzeo ga sa sobom neka pita za posao u restoranu,i eto sad radi samnom
Sergej je dečko iz Poreča koji zivi u novom condu udaljenom 40 minuta voznjom podzemnom zeljeznicom, ali nisam se zalio jer je stan predivan, pogled prekrasan i renta na mjesec je bila jeftina. Sergej , Adi i Zoki su dečki iz Poreča s kojima sam proveo ludih mjeseca dana u tom Condu i dečki Hvala vam jos jednom za sve, Voli vas vaš Veco

Evo vam slika kako izgleda to kad se pojave bedbugs-i u apartmanu

Prtljaga i pola tih stvari je naravno zavrsilo u smeču, jer nisam htio riskirati da mi te bube dodju u sobu i na robu. Oprao sve 5 puta i ajd bok China town i Kensigton market, jesi zanimljiv i lijep ali ne Hvala!!!

3.01 sam uselio kod Sergeja. Ali paranoja od bedbugs-a je bila uvijek pristuna pa sam doslovce pregledaovao svaki cm gdje sam stao i ostavio svoje stvari. Stvari na poslu sam stavljao u duple vrece od smeča da nebi slucajno nesto pokupio. E to se zove paranoja

Nakon nekih 2 tjedna me popustila ta prokleta paranoja i mogao sam normalno spavati

Imam brdo slika, pa cu neke ovdje staviti da vidite malo kako to izgleda u restoranu i Torontu, ali ne danas vec kroz koji dan,

dva tjedna nakon nove godine imali smo Staff Party. Prvo smo se okupili kod Hydena ustanu a onda pravac taverne. Cijela ekipa iz restorana se okupila u jednoj taverni, gdje nam je organizirana klopa i nešto cuge. Sve su to organizirali šefovi koji su s nama bili cijelo vrijeme i cugali do kasnih jutarnjih sati.
evo par slikica:




Iskreno, nesjecam se pola toga jer sam bio toliko pijan da ni neznam koliko sam platio taxi do stana

Mamurluk drugi dan je bio bomba, s tim da sam morao raditi ujutro u 10.30
Ali nekako sam i to odradio, i onda trening.
Vecinom mi je rutina ako neradim da treniram i tih mjesec dana sto sam bio kod Sergeja sam trenirao i radio. U međuvremenu sam isao gledati razne stanove gdje bi se trebao preseliti da budem malo blize centru,ali naci dobar, siguran i uredan stanu u centru je teško, naravno da nekošta previše. Sergej i ostali cimeri su mi ponudili da ostanem s njima do 6 mj jer opet jeftinije nas izađe ako nas je vise u stanu, ali trazio sam privatnost. Volim imati svoju sobu i svoj mir i nastavio sam potragu za smijestajem. U sljedeca 3 tjedna nagledao sam se svačega, soba, stanova i prostorija koji ljudi nazivaju sobom a u stavri su drvarnice, ali njima je to OK za spavati i 700 dolara mjesecno
Vec kad sam mislio odustati od potrage naletio na jedan zanimljiv oglas , centar, blizu restorana gdje zivim, savrseno. Dogovaram pregled sobe i kuce za nedjelju i eto mene. Soba je ok, ali kaze gazda. Da ima novo uređen podrum ( to je kod njih prizemlje nekad) za istu cijenu, dnevni boravak, soba i kupaona za 675 dolara mjesecno. Nakon sto sam vidio taj mini apartman nisam trebao puno razmisljati, dogovrio sam jos jednom da sve pregledam i dogovorimo detalje za useljenje u taj apartman.

Sve pregledao drugi dan, i uselio se 1.02. u mini apartman. Vlasnik je super cool tip iz Argentine koji ima 3 kuce i bavi se iznajmljivanjem soba za studente i mlade ljude. Zivim sam 3 cimera u kuci, jedna cura i jos dva dečka koja nikad nevidim. Cura se zove Margaretha i iz Poljske je, ali zivi u Torontu 3 godine jer je ovdje na fakultetu i radi kao medicinska sestra. Simpa cura, s kojom ukutro znam popiti kavu i popricati o prehrani jer je ona pravi Vegan. Bas jucer sam joj upoznao dečka Chrisa koje super tip i dogovrili da cemo jedan vikend nas troje u neki izlazak

Za vrijeme dok sam bio kod Sergeja na stanu dosta sam trenirao i forma je bila vise nego obečavajuća. Kilometraza tjedno je bila nekih 70-80 km ukupno i isla na vise, nedjeljom bi imao Long run od nekih 3.5-4 sata i bas kad sam bio zadovoljan napredkom desi se najgore- OZLJEDA. Upala ahilove tetive, Akutna upala Ahilove tetive. >bol sam osjetio nakon zadnjeg Long Run-a pri povratku doma. Pojavila se oteklina na podrucju tetive sto nije bilo nikako dobro i znao sam da ce pauza biti duga. Ubilo me to. Nakon tjedan i pol mirovanja i netreniranja dogovorio san pregled u ustanovi Absolute Preformance and Training Theraphy. Odmah isti dan na pregledu sam odradio i prvi tretman akoputkure s elektrostimulacijom i masažu. Doktorica je rekla minimalno jos 4 tjedna pauze, mogu ici u teretanu i voziti bicikl, ali trcanje NE...Jako teško mi je to palo jer prva utrka je 20.04 i zelim to sto bolje odraditi. Ali nema druge nego mirovati i odraditi terapije do kraja pa cemo nastaviti gdje smo stali. U međuvremnu dok nisam trenirao, posvetio sam se nekim drugim stvarima, poceo sam vise istrazivati o ostanku u kanadi, meditaciji i cijeloj situaciji u mojoj glavi jer znate kako kazu: I believe whatever doesn't kill you, simply makes you. ...stranger.

Evo vam jedna slika sa tretmana moje noge :




Najbitnije je da je motivacija veca nego ikada i povratak na staze ce me jos vise motivirati. Dok ovo pisem odmaram noge od jutarnjeg treninga, jer nakon odrađenih terapija sam kao novi i spreman za nove kilometre i kilometre trcanja. Naucio sam veliku lekciju i jos puno stvari od Dr. Sheparda i Dr. Jacelly i hvala im na tome, stvarno su predivni ljudi i nasa suradnja se nastavlja. 28.02 ima zadnji pregled kod njih i onda konzultacije sa buducom trenericom koja ce me trenirati. Potreban mi je trener jer tko zeli biti u vrhu trailrunning-a mora imati trenera jer sam nestignem sve i konkurencija je velika, a moja glad za pobjedama i slobodom u planinama je jos veca. Finacijski je ok za pocetak i našao sam jos jedan part time posao u jednom restoranu gdje radim isto kao busser...radim subotom i nedjeljom u tom drugom restoranu jutarnje smjene, nekih 5 sati svaki dan i dobijem 100 dolara po danu.


Evo vam i popis utrka za ovu godinu, malo ce se putovati okolo i jedva cekam upoznati nove ljude:


List of the races for this season :2013 J

1. Head for the Hills trail race 20.5 k April 20, 2013
2. Pick Your Poison trail run 25 k April 28, 2013
3. Sulphur Springs Trail Run 50 k – May 25,2013 (first 50 k race)
4. The Vancouver 100 June 01,2013- 75 k (first 75 k race)
5. SlackAss , Edmonton June 09, 2013 50 miles (first 50 mile race)
6. Creemore Vertical Challenge – 50 k, July 06,2013
7. Canadian Death Race 125 k , August 2-4, 2013 (cutoff time 24h)
8. Haliburton Forest Trail run – 50 miles race, Sept.07, 2013

This is race plane for 2013, and It will be fun season

Ovaj vikend smo bili pozvani na Jednu farmu od kojih nasi sefovi kupuju povrce i meso, farma se zove New Farm. Nas 20 iz restorana je otislo u posjet farmi, koja je PREDIVNA. Vlasnici su iznimno ljubazni otkvaceni ljudi. Kad nisu na farmi onda rade kao neki ambasadori mira u opasnim zemljama kao Nigerija, Sumatra, Bolivija i ostale zemlje gdje je glad i siromastvo problem i gdje se lokalni vlasnici bogate na ljudskoj okrutnosti. nego vratimo se na zabavni dio farme: igrao se hokej, skakalo se po snijegu, pa smo onda usli u kucu predvecer i spremili neki obrok dok je glavni šef pripremao večeru. Puno vina, pive i dobre vibre s predivnim ljudima van metropole je nesto predivno. Mi smo napustili farmu oko 22.00 i odlazak s farme mi je tesko pao. Volim takav način zivota gdje je sve prirodno i okruzen si prirodom. ALi vec je dogovoren ponovni odlazak na farmu sljedeci mjesec

Evo vam par slikica s farme:



Eto toliko od mene za sad, uzivajte u slikama i tekstu. cujemo se uskoro...nadam se

KissKissAP

Eto proslo je 22 dana od zadnjeg posta, i ovaj post pišem na Božić.


Ljudi dragi SRETAN VAM BOŽIĆ!



Ajmo sad malo natrag, tamo gdje je sve stalo u zadnjem postu....

dosta se toga promjenilo od zadnjeg posta, naravno na bolje, recimo na puno bolje. :-)
Zadnja 2 tjedna sam odradio par dana trening za Busser-a (pomoćni konobar) a par dana sam ostao
na pranju suđa dok kolega Tomislav nepocne za stalno raditi kao perač suđa. E onda ja prelazim u 100% busser-a :-D

da vam malo opišem posao busser-a ili food runnera ili ti ga support server-a kako se to ovdje zove. Znaci moj posao je
pomagati glavnom konobaru/serveru, a to je, pomoci odnesti hranu, tociti ljudima vodu, nositi im kruh, slagati stanice( stanice su 3 u restoranu i to je mjesto gdje stoji sav pribor za ručak i večere). Uvijek mora biti vode u bocama, malih, velikih tanjura za desert, čaše, pa onda nekad znam polirati ˇbeštekˇ, polirati čaše, čistiti stolove kad gosti odu, ugl. laganica od posla i super je to raditi. Uvijek među ljudima a to mi je najbitnije jer samo tako cu dovesti svoj eng.jezik do nekog normalnog nivoa ovdje. Ljudi su ovdje stvarno posebni, razumni i veseli. Pravilo u restoranu je da svu hranu koju odnesemo gostima moramo im objasniti šta točno jedu...znaci ako im odnesem kruh za početak kažem : this is home made bread, with soybean oil, backoar vinegar , salt and pepper :-D zakon zakon i vrlo ukusno...ili ako zele nestro prigristi prije glavnog jela tipa charcuterie board na koji stavljamo lude fine stvari tipa...Fried Palenta with spicy mayonnaise,cilantro and marinade, ili lobster coctail with celery, lemon aioli and hot souce, ili nešto malo kompliciranije, Smoked trout with sauteed kale,marinated soybeans and soybean hummus, Wild Boar Ragu – hand made orecchiette, tomato, Toscana cheese, celery ...to sve lijepo kazem gostu i oni se uvijek lijepo zahvale i ja sretan kao kuća. Ima puno puno jela koje moramo znati i srecom u 2 dana sam pohvatao 50 % svih jela i šef je vise nego zadovoljan mojim radom, šta da vam kažem...volim raditi :-D stavit cu vam slike ovih jela čisto da vidite kako to lijepo sve izgleda :-D

Home made bread

Fried Palenta




Smoked trout





Wild Boar Ragu



Ovo vam je inače CHARCUTERIE BOARD...



DESERTI :-D

DATE BAR - Toasted hay ice cream, bourbon glaze, sablé



PICED BUTTERNUT SQUASH CAKE





Eto to su vam samo neka jela iz restorana gdje ja radim...za vise slika i detalja potrazite na internetu restoran Richmond station, nebi htio da slinite dok ovo gledate :-D
A ti Foodie girl gledaj i uzivaj :-))) :-***

Ajmo dalje...a šta dalje pisati...

Kako sam nov u ovoj zemlji a tu je klima drugacija od silnih treninga i rada mi je metabolizam malo kiksao pa sam se bio razbolio...10 dana nisam trenirao, prehlada, grlobolja pa me onda 2 dana drzala i visoka temp. ugl gadno je bilo a jos sam uz to cijelo vrijeme radio. Malo sam se vise posvetio prehrani i brzo sam dosao na sebe i sad sam onaj stari, treninzi lagano idu, jos uvijek bez trenera jer mislim da mi trenutno netreba jos ovaj mjesec. Sutra idem na napraviti jedan trening na trail sa ekipom iz Salomon shopa. Među njima je par dobrih trkača, dvojica su bila na Ultra trail Mont Blanc utrci i jedna žena koja je zavrsila 4 canadian death race ( utrku koju ja imam u planu odraditi :-) ) Malo sam si slozio utrke za ovu godinu u Kanadi i bit ce to zanimljiva sezona...4 utrke od 21 km , 3utrke od 50 km 2-3 utrke od 80 km i onda napad na Canadian Death Race...poslije Death race su jos neke 3-4 utrke ali to cemo vidjeti kako i šta. Sve ovisi koliko ce mi trebati vremena za oporavak nakon 125 km u 24 sata. Bit ce teško, vrlo teško...50 km znam da sad mogu odraditi, 80 km ce biti prvi pravi test mentalne spreme jer je Ultra kategorija kategorija discipline i mentalne snage. Plan je utke od 21 km odraditi sa sto boljim rezultatom jel, ipak i ovdje ima dobrih sponzora za ugrabiti, 50 km utrke odraditi u nekom razumnom vremenu ali najvise paziti na pravi tempo kretanja i hidriranje tokom utrke. 80 km :-D hahahaha jedva čekam...a Canadian Death race...well o tome cu brinuti 04.8. ili necu ...:-)))

Sad malo opcenito o gradu...


Grad je predivan, stvarno predivan...svako toliko ode negdje zujati cisto da malo vidim i istrazim nesto novo i stvarno se ima šta vidjeti. Toronto postaje novi New York. Svi to ovdje kazu a i osobno to primjetim jer je utjecaj amerikanizacije ovdje jako prisutan, jbg ipak je NY 500 km udaljen sto i nije puno, za neki posjet u 6 mj :-D
Puno lijepih parkova u Torontu, muzeji, raznorazne trgovine gdje se moze kupiti stvarno sve sta covjek poželi, osim ljubavi naravno :-)
Jos nisam posjetio CN tower, to sam ostavio za svoj rođendanm pa cu nabaciti neki ručak u CN toweru...ima se moze se :-D

Posjetit cemo i Niagara falls kad malo zatopli, neku vožnju jezerom isto imam u planu, još samo kad bi Jelena Pupovac dosla pa da odveslamo 2-3 sata kao u dobra stara HR vremena hahahaahaha

Montreal je isto u planu, Nova Scotia definitivno kad dobijem opet slobodno. Uglavnom stvarno je super ovdje i vise nego sretan sam sto mogu zivjeti svoje snove ovdje.
Svaki dan upoznajem nove ljude i jedva cekam priliku izaci van s njima i druzit se, jer nemam bas previse slobodnog vremena za druzenje zbog posla i treninga tokom dana, Ekipa s posla je super, Sou Yong, Hayden, Alex, Ethan ekipa iz kuhinje, onda Sergej, Mitko, Justin, Lorri, Karla, Katty i ostali konobari i konobarice...obozavam te ljude :-D



bacit cu vam sad malo slika koje sam uspio uslikati, ima svega na slikama...od parkova gdje inace volim biti do centra grada, salomon proizvoda da vadim mast mojim trkacima u hr...nije mi se dalo traziti najbolje slike...ovako je bolje... :-D

pozz ljudi...
MY AP

Eto...ima skoro mjesec dana od zadnjeg posta i iskreno toliko se toga dogodilo u tih mjesec dana da neznam gdje da pocnem :-))
Moram prvo procitati ost prije ovoga da se sjetim gdje sam stao, da nebi napisao nesto duplo...mislim zamjerite mi,sta vam ja mogu.


Aha...evo pricitao sam post prije :-))


Uglavnom, krenimo...da imao sam jedan job interview za posao prodavaca u trgovini sportskom opremom i nisu nikad vise nazvali. Bio na njihovom testiranju i ostalim jaci maci ludostima koji trebaju za prodavaca sportske opreme-moš mislit :-D

Nakon toga sam odustao od potrage za takvim poslovima u oivom periodu jer je to jedna veliak navlakusa za vrijeme blagdana. Navodno ekipa zaposljava brdo ljudi kad je najvise posla i onda kad posao padne dobijes jednu do dvije smijene u tjednu i mislim da to nema smisla. I NEED MONEY :-D

Ostao sam na poziciji perača suđa i odlučio popricati sa sefom o poslu busser-a u restoranu i malo regulirati smjenu jer mi je dao slobodan dan u četvrtak svaki tjedan kad radim i onda ispada da sam slobodan cetrvtak i nedjelju svaki tjedan pa sam odlucio promjeniti to da budem slobodan subotu i nedjelju tako da ta dva dana mogu naci neki part time job za dodatnu zaradu, jel treba iskoristiti priliku ove ˇobecane zemljeˇ.

I tako ja popricao sa šefom i rekao mu koji je moj plan i pitao dali se mozemo tako dogovoriti, naravno nije mu bilo drago da jedan od najboljih njegovih radnika ide raditi jos jedan posao negdje drugdje kad u restoranu ima posla koliko hoces :-D
Nakon 2 dana zove mene šef pri kraju radnog vremena da popricamo. Sjeli Carl, Ryan i ja ajmo malo vidjeti kako malo stvari stoje. I kazem sta mislim i naglasim da zelim poceti cim prije konobariti jer mi se neda prati suđe. Znam da mogu puno puno vise od toga i nisam dosao prati suđe godinu dana u Kanadu. Naravno oni su se slozili s tim i odlucili da je vrijeme da pocne moj trening za konobara. Ponudio sam se da cu ostati jos tjedan dva prati suđe full time dok nenadjemo druge perače suđa i naravno moraju proci moju obuku pranja duđa. Zvuci vam smijesno ali dvojica su odustala nakon prvog dana posla. Ovdje se radi i nekad treba jebački potegnuti i sve sloziti i odraditi najbolje kako treba. Ja sam postao u tome vrlo dobar ustvari odličan i sad je to več pjesma od posla, ali brate mili dosadan je...sam u svom odjelu koji se sjaji kao nov :-D covjek poludi...:-)

Pustit cu sad malo posao i pisati o drugim stvarima tipa jebenog Hostela kojeg mrzim iz dna duše :-D i treninga i planova...


Ovaj post pišem napokon iz svoje sobe u koju sam se uselio jučer i osječaj je SUPER...
Mjesec i pol hostela je i previse za mene i sta sam sve tamo dozivio...hahahaha samo cu se nasmijati jer kukati nema smisla.
Od krađe hrane svaki tjedan, svaku vecer buditi drugog tipa jer hrče kao Airbus 380, do sjebanih kartica koje otkljucavaju sobu(neotključavaju), ma ludilo....
Ako ista upoznao sam neke ljude u hostelu...naravno ekipa iz Engleske koja doslovce zive u hostelu i traze posao i mole bogove da ga nenadju...uspio sam malo popricati sa njima i rekoh prazne glave...po cijele dana gledaju jebeni engleski nogomet na televiziji tako da nemogu nakon posla posteno se izvaliti u dnevni boravak hostela i pogledati film uz dobru pivu. Da dobru pivu , i ovdje ih ima mnogo mnogo...zadnja 2 tjedna sam kupio 14 različitih piva i svaki dan odlucio popiti jednu da nađem najbolju. Jesu skuplje u odnosu na druge ali s razlogom... :-D

Šta da vam jos napisem...ima brdo toga ali covjek se nemoze svega sjetiti :-)

Počeo sam sa treninzima i osječam se opet super super...treci tjedan bazičnih priprema je završio i sutra ulazim u četvrti i posljednji tjedan bazne pripreme i onda prelazimo u period specifične pripreme :-)
Prva dva tjedna su bila najteza jer sam presao na potpuni forefoot running i noge trebaju vremena da se priviknu na taj nacin trcanja jer do sad nisam tako trcao, naravno trcao sam krivo. Prednosti forefoot trcanja su ogromne...puno manje energije trosim na istim brzinama, nema boli u koljenimka koja mi se znala javiti nakon nekih 18-20 km trcanja, jednom riječi puno sam efikasniji...Jedva cekam testiranje VO2 max i mjerenje laktata sad i nakon 6 mjeseci priprema ovdje u Torontu i onda ukupno testiranje nakon visinskih priprema.

Našao sam Salomon shop ovdje i ekipa navodno organizira svaku srijedu trail trcanje u popodnevnim satima i nadam se vec sljedeci tjedan dogovoriti nesto s njima i otrcati par njihovih trialova ovdje iako je sve to smijesno kad oni ovdje kazu trail...Pravi trailovi su u British Columbiji i jedva cekam odlazak u north Vancouver i onda se zaposliti na nekoj planini i trenirati i raditi. Odlična je ovdje stvar sto je sport jako jako razvikan i ima jako puno ustanova koje se bave treniranjem sportaša i dobro ce mi to doci ovdje i u Vancouveru.

Poprilično sam upoznao grad i sad je puno lakse disati i zivjeti u downtownu Toronta. Soba gdje sad jesam je smijestena u Chinatown-u i zakon je. Zivim u samom Kensington marketu i danas sam ga isao malo obici. Sta da kaze, Ludilo...sve je na dohvat ruke, a toliko toga nude da covjek nemoze vjerojvati... cim uzmem Gopro kameru snimim, slikam i podijelim sa vama. iako imam sad pjeske do posla 20 min super je.
Sad se potpuno mogu posvetiti svojim ciljevima i snovima koje sam zacrtao i jedva cekam sutra da se probudim i otrcim nove kvartove ovog grada. Svaki dan vidim nesto novo, naucim nesto novo i to je lijepota ove avanture.

Napisat cu jos par riječi o poslu jer je zadnji dana doslo do preokreta u nekim stvarima i to me bilo dosta pogodilo jer sam se nadao poceti konobariti prosli tjedan kako je i dogovoreno ali nista od toga. treba sam odraditi četrvtak prvi dan treninga za konobara i onda ovaj tjedan 3 puta konobariti plus pranje suđa i onda bi vjerojatno presao samo na konobarenje ali ništa od toga, jer su druga dva perača suđa otisla, jedan se pojavio jedan dan i samo rekao da nece vise raditi i odradio samo taj dan i ajd bok, a drugi se nikad ni nije pojavio...taj drugi je Mike crnac sa Jamajke, ima 50 godina i totalni je debil bio za mene, dobro je prao suđe ali sta je volio ukrasti vrijeme, svaki put kad bi bila guzva ode pišati i nema ga 10-15 minuta, stalno nešto žica, daj mu hrane, daj mu ovo daj mu ono...ali dobro je radio posao i covjek se ni ne pojavi vise na poslu. To je bilo taman ovaj tjedan u četvrtak kad sam trebao poceti konobariti...ajme jesam bio LUD...naravno zove sef ujutro i pita dali mogu doci raditi jer se Mike nije pojavio. U međuvremenu sam uspio naci zamjenu za prvog perača suđa dan-a koji je otisao. Na njegovo mjesto je dosao Tomislav iz Rijeke koji mi se javio preko face kad sam stavio na grupu da trazim 2 perača suđa...Tomislav je super dečko iz Rijeke koji je tu došao sa curom.
Ujutro radi posao postavljanja prozora i vrata a popodne ce prati suđe. Naravno da je to iscrpljujuce i dogovorili smo mu smjene da sve uspije odraditi jer decko zeli raditi. Sef j nasao jos jednog perača koji sutra pocinje i sutra cu mu ja pokazati sta jos treba i nadam se da cemo naci jos jednog i da pocnem cim prije konobariti.

Samo cu reci da sam u zadnja 3 dana odradio 40 sati pranja suđa...mozak mi je kao tempirana bomba i kroz glavu samo vidim tanjure, padele, tave, i sve ostalo sta operem...ali eto...nakon svake kise dođe sunce i tako se ja nadam poceti ovja tjedan sa treningom za konobara :-D

toliko od mene za sad...pokusat cu vise pisati sad kad sam u svojoj sobi.

Pozz ekipa


Kisskiss AP

Eto danas je 07.11.2012 i jos malo pa mjesec dana da sam u Ovom ludom gradu.


Pitate se zasto ludom gradu, pa zato jer je ovdje ludilo. Svega ima na svakom uglu, lopova, prostitutki pa do beskučnika koji spavaju na otvorima podzemne zeljeznice da se zagriju. Od ekipe koja stalno cuga u parku( kao u hr) pa do Jet set-a skupih automobila i naravno skupih prostitutki :-D

No dobro, necemo o tome jer to nema smisla, ono sta ima smisla je to da jos nisam nasao sobu/stan gdje bi mogao na miru spavati i obavljati svoje aktivnosti. Išao sam pogledati par soba u downtownu i nevjerojatno sto rulja zeli naplatiti 700 dolara...ja osobno tamo nebi stavio ni psa sa kucicom da spava.
Situiacija je takva da sam jos u hostelu koji i nije nesto naj naj...iskreno gadi mi se jer su to muljatori i zele ti naplatiti svaki k....a pola toga sta dobijes neradi ili šteka.
EVO VAM JEDAN PRIMJER NJIHOVOG NAČINA PLJAČKANJA LJUDI :

2 dana prije check out-a iz hostela idem provjeriti kod njih na pult dali imaju sta slobodno za sljedecih 5-7 dana (jer nikako naci dobru sobu) i kaze meni žena :

- imamo ti samo slobodno privatne sobe za sljedecih 5 dana, hm mislim si ja cek malo pa 6 kreveta u mojoj sobi je prazno a i nema nesto previse ljudi u hostelu. Pitam cijenu i PUFF...100 dolara/dan...MOLIM...pitam sta nema nista nista drugo i kaze nema, sve popunjeno. E tu nastaje mala panika jer ipak radim svaki dan i moram negdje prespavati, da neradim spavao bi u predvorju hostela i točka.

Ništa, brzo na internet potraziti gdje šta ima slobodno i situacija je vrlo vrlo loša...sve manje vise puno a hoteli su dosta skupi.
Uspio sam naci slobodno u jednom hostelu isto u downtown-u i odmah to rezerviram, ali meni moji demoni nedaju mira i idem provjeriti na internet sta i kad ima slobodno u hostelu koji je ˝rekao ˝da nema nista slobodno, i gle...OPAAAAAA.....ima slobodnog koliko hoces. Onako ljut idem na pult cisto da provjerim dali je mozda ˝otkazao ˝pa da uletim, ali kaze žena NEEE ,sve je puno osim privatnih soba. Ja joj kazem da na internetu pise da ima slobodno i u drugim sobama na sto ona mijenja izraz lica,pocinje se premjestati na onoj stolici, češkanje po glavi, okrece očima i bla bla bla i odjednom ona kaze DAAAAAAAAA ima kao deluxe verzija ako zelim...nas 4 u sobi sa doručkom 60 dolara po danu e pa NEČU, odem na internet,bukiram sljedecih 5 dana preko neta, spremim kofer i pravac drugog hostela na jednu noc.

Iskreno taj drugi hostel je bio 10 puta bolji i da sam znao da je tako dobar ostao bki tamo ali vec sam bio bukirao 5 dana u ovom hostelu...
Dosao u drugi hostel, malo razgledavam , pod tuš i na posao...

Drugi dan sam se vratio u stari hostel, gdje me žena dočekala sa lažnim smijeskom i bla bla bla opet...kao eto tebe opet, mora da ti je jako dobro ( da je, topla voda putuje iz Kine, soba je velicine sobi Anne Frank, neradi grijanje u sobi jer Zimska Idila u pitanju i jos brdo stvari). Uzimam karticu ( da kartice za sobu, pa boze dragi svaki dan sam ju morao mjenjati jer nije htjela otvoriti vrata, i sad zamislite osječlaj kad se vratiti u 2 ujutro s posla i odete na 4 kat i nece vam vrata otvoriti) pa covjek bi poludio, pa ajd nazad po drugu karticu i tako sam znao 4 puta ici gore dole...:-))) i da nisam normalan :-D

eto to je samo jedna od situacija u kojoj sam se nasao a bilo ih je u ta dva dan jako puno, svi koji me poznaju, znaju da nisam depresivna osoba i da sam uvijek positiv positiv i da imam mozda 2-3 dana u godini kad mi je sve u banani i trebam malo razmisliti o svemu. e pa ta 2 dana su bili tu u Torontu, i sve se nakupilo u jedan oblak koji me pratio 2 dana ,nikako naci sobu, nemogu trenirati kako treba (to mi je najteze palo, fale mi brda kojima sam trcao, fale mi utrke na kojima sam uzivao i jos brdo toga...iskreno malo je falilo da nisam otisao na Pearson i odletio za Vancouver ( znam da ste pomislili da sam htio odletiti doma, ali nisam :-D )

No kad covjek malo promisli glavom shvati da u stvari i nije tako lose( govorim za sebe), nasao posao drugi dan po dolasku, poceo raditi 3 dana po dolasku, rijesio sve ostalo u manje od 3 dana i eto, sad radim i skupljam pare...jbg perem suđe ali dobra je lova i na kraju i to je posao, reci cu samo da sa njim zaradim tjedno prosjecnu hrv.plaču pa vi sad vidite :-))

ugl. stvari su se poceli slagati kako zelim, našao sam gdje i s kim mogu trenirati ( NRG preformance training) mozda se prebacim na posao pomocnog konobara u restoranu gdje radim, ali šef nemoze naci nikako drugog perača jer kaze da nitko nije dobar kao ja...da to kaže moj šef..Carl Heinrich-top chef Canade...dva puta je bio najbolji kuhar u Kanadi i ima 27 godina...e pa kad vam on kaze da ste dobri to čovjeku znaci nesto...ugl. ako ne odem na tu drugu poziciju trazit cu povišicu, a ako ju neda e onda odo ja, jer danas imam job interview u jednoj trgovini sportskom opremom :-)))

Ugl. eto vam novi post koji je vise manje opis nekih situacija ovdje...a ovdje iskreno nije lose, posla ima i samo glup moze biti bez posla ovdje, da znam da su to poslovi kojima se neces obogatiti ali su i vise nego dovoljni za zivjeti. Za nesto vise potrebno je gusliti par godina mislim i boriti se, ulagati u sebe i edukaciju jer je konkurencija velika. ja se nadam kad pocnem trenirati sa NRG preformance da cu uspijjeti kod njih poloziti za njihovog trenera i zaposliti se tamo, pa makar kao asistent, i onda lagano raditi i trenirati za 6 mj kad je Ontario Triatlon festival, pokusati nastupiti na toj utrci i naparaviti dobar rezultat, u medjuvremenu odraditi sto vise drugih trail utrka koje ovdje imaju i onda pravac Vancouver na 3 mj trenirati trailove i pokusati odradit visinske pripreme...to je za sad cilj i ZNAM da cu uspijeti... s
Jedan sam od sretnika koji je uspio dobiti radnu dozvolu na godinu dana i zelim je iskoristiti sto bolje mogu, nekima je cilj zaraditi pare, meni je cilj skupiti iskustvo.


Lagano zima kuca na vrata ovdje i temp. su ujutro oko nule a negdje i ispod nule. Bit ce to jedna vrlo zanimljiva zima puna nadam se dobrih stvari...

Nadam se u ned uhvatiti malo slobodnog vremenA, otici negdje na ručak, lutati novim dijelovima grada i istrazivati i slikati da mogu to podijeliti s vama...



do slušanja...:-D

AP/APH kiss kiss :-))

Sam dolazak u hostel je protekao vrlo ugodno uz dobru ekipu u kombiju koji nas je vozio sa busne stanice do Hostela. Ulazak u HI Toronto hostel, brdo ekipe iz svih krajeva svijeta. Pomalo zbunjen cinjenicom gdje sam ja, bacam se na chekiranje i odlazak u sobu. Placam racun 280 dolara na 2 tjedna hostela i pravac na 4 kat.
da, na 4 katu mi je soba sa 10 lezaja i ekipom iz Goonies filma, Indijac koji prica sam sa sobom spavao ili ne, amerikanac (50 god) koji hrče kao Airbus a380, francuz arhitekt koji spava doslovce radi 12 sati a ostalih 10 tulumari i onda ujutro se urkokava Red Bullom, spava u Hostelu jer je potrosio sve pare pa nema dovoljno za stan, pa sad placa hostel dan po dan...lud čovjek ali budimo realni, i ja sam hrkao kao dva airbusa a380. :-D

Nastavimo sa brzinskim dojmovima...

Ostavljam stvari, pod tuš i idem nesto pojest van. Lutam downtown-om koji je prekrasan i ogroman. Brdo restorana, trgovina, fast food-ova i kojekakvih usluznih objekata.
Odlucujem se za Subway prvu vecer jer manje vise znam sta se nudi i to ce biti dosta za veceru, dovoljno da zadovolji moje energetske potrebe. Još malo lutanja i vrijeme je za spavanje. Treba spavati jer ce me jet leg pojest drugi dan.

Buđenje u 05.15 i gledanje u strop, koji i nije bas zanimljiv. Iskreno, mrzim gubiti vrijeme previse razmisljajuci i neradom, palim laptop i potraga za poslom krece.
Stranica Craiglist.ca, poslova koliko hoces.
Resum, Cover Letter su vec napravljeni doma i spremi da budu poslani, saljem mailove za svakakve poslove, od perača suđa pa do voditelja teretana. Nekih 30-35 mailova je otislo u roku sat vremena. Rekoh dosta za sad, idemo popit kavu negdje van i pojest nesto. Jedan blok sjeverno od Hostela ( jao sta ubijam ovu orijetaciju) :-D
nalazi se Starbucks i odlucujem tamo popit kavu i pojest. Navodno im je kava dobra rekoh ajd da to probam...yeah right...nemaju oni pojma sta je dobra kava, da im ja skuham jednu svoju kavu iz Toš-a zaradio bi milione ( eto meni ideje za zaradti pare u TO) uglavnom, narucujem prvo espresso i neki mambo jumbo sendvich...sendvich odlican, kava
Napustam Starbucks i idem malo istrazivat grad. Lijep je dan i treba to iskoristiti s obizirom da je tek 10.00...
Lutam ulicama između divova(nebodera) i stvarno je grad impresivan. Nalazim vrlo brzo trgovački centar u samom centru, Eaton centar...
Eaton centar je ogroman...3 razine + podzemni dio gdje je ulaz za subway, jedan veliki sportski ducan i Urban Eatery...Urban Eatery je lanac food shopova gdje ekipa iz downtowna ide jesti...nekih 20-tak usluznih objekata i brdo ljudi...naravno da sam jedan dan odlucio tamo doručkovati, ali o tome kasnije...

Svrljam Eaton centrom, gledam cijene i malo uspoređujem sa nasim i tu smo negdje...ali treba dobro potraziti jer se stvarno da naci jeftinih stvari...npr.kupio sam si
kariranu(naravno) jaknu koja ima neku vunenu postavu i jako je topla za 30 dolara, da sam odlucio kupiti jos jednu dobio bi ovu drugu za 15 dolara...znaci dvije jakne za nekih 45 dolara...neznam gdje to u Hr mozes kupiti...Akcija kupi jedno i drugo dobijes za pola cijene je ovdje jako prisutna i super je stvar...

Jos malo zujanja ulicama Toronta i povratak u hostel. Hostel ima super predvorje sa biljarskim stolom, zakon muzikom i ekipom koja stalno cirkulira.
Izvalio se u veliku fotelji i opet u potragu za poslom. Chekiram mail i eto vec 3 odg za job....woooow...
jedan je poslan sat vremena nakon sto sam ja njemu poslao...posao je perac suđa, u restoranu Richmond Station, kojeg vode Ryan Donovan and Carl Heinrich, dvije glave koje su doslovce najbolji kuhari u torontu i šire, puno šire...Carl Heinrich je pobjedio 2 puta na Top Chef Canada...a ima tek 26 god....ugl. Ryan je ostavio broj i rekao da ga nazovem cim stignem. Šta cekati, palim Skype i zovem...??? zovem , zvoni i javlja se Ryan...pocinje smijeh...:-D
Na pola se dog jer je signal WIFI bio los pa mu saljem mail da mi kaze kad mogu doci na job interview...odmah odg i kaze ako mogu danas u 13.30....pa to je za 2 sata...trazim sdresu na google kartama i skuzim da je to nekih 500 metara od hostela. Centar je Centar

Spremio se ja, uzeo sta treba i pravac tamo. Nervoza prisutna ali ne velika, jer je ipak ovo prvi job interview u kanadi a tu sam tek jedan dan :-D
Ulazim unutra, vrlo fency izgleda, ekipa u kuhinji radi punom parom...Izlazi Ryan i pocinje razgovor...malo pricamo o HR jer ju je navodno posjetio, vodi me do Carla i pocinje razgovor. sta sam, gdje sam s kim sam tu, bla bla bla...malo je ostao puff kad sam rekao da sam jucer dosao u Toronto i da vec trazim posao, ali jbg zato i jesam tu...nesto napraviti. jbg pranje suđe je pocetak, i to dobar jer mi nudi satnicu od 12 dolara sta je mislim jedna od najvecih u TO za perača suđa. :-D

Jos smo malo pricali o svemu i pita me Carl kad mogu doci na posao, kazem kad god treba jer sam slobodan do daljnjeg. Kaze on super i kaze ajd sutra u 05.00pm...SUPER...

Pozz se sa svima, zahvalim i sretan van...toliko sam bio uzbuđen da kad sam izašao van nisam znao gdje trebam ici NOOOOOOOOOOOT ipak sam ja treker u duši i orijentacija mi je jača strana.

Ugl. eto jedan dan i eto pao je vec posao, super, nastavljam zujati gradom, Eaton centrom u kojem uvijek nađem nesto novo i super.
Petak je ovdje, ludnica u gradu, ljudima zadnji radni dan u tjednu i svi idu van partijati, vecerati i sta ja znam šta ne

Ja pravac hostel obaviti poziv doma cisto da javim da sam ok, jer Nevenka umire od brige sta njezin sin radima u ulica surovog i velikog grada TO u dalekoj Kanadi.

Sub ujutro, doručak, odlazak do trgovine blizu hostela, kupovanje hrane za sljedecih par dana, da imamo kuhinju u hostelu i super je to šta je mozemo koristit kad hocemo, tako da moja rano jutrarnja jela u 2-3am su u pogonu opet

Obavljam to, opet Eaton centar i zujanje...Lagano pocinjem potragu za dobrom zimskom jaknom i tenisicama za trcanje...izbor je ogroman ali cijene. Opet kazem centar je jako skup i van grada se stvari mogu naci puno puno jeftinije...npr. tenisice za trcanje u Eaton centru 130 dolara a 2 km dalje 90 dolara, ista tenisica...
Cijene jakni su isto paprene ali da se naci dobrih i manje skupih jakni. Jos cu malo istrazivati vezano za dobru jaknu pa kupiti, ali ona od North face-a mi je upala u oko i cekat cu da spuste jos cijenu. :-D
No dobro vratimo se poslu...

Natrag sam u hostelu i idem se spremiti za job. uzimam potrebne stvari i odoh...dolazim tamo, opet neka nervozica, brdo ljudi,brzinski gutam knedlu nervoze jer nevolim previse razmisljati u ovakvim situacijama vec djelovati, glavni u kuhinji Alex me vodi da mi da uniformu i objasnjava mi brzinski šta i gdje...oblacim se i ajmo u akciju. Vodi me do mjesta gdje cu raditi, tamo je Sou Jong...kinez koji pere suđe ali ustvari je on jos naucnik za kuhara. Upoznavanje, i mozemo poceti, objasnjavi mi gdje sta ide, kako sta radi, koje su rutine ovdje...ugl ima toga dosta, i treba to sve pohvatati. Ekipa u kuhinji je ZAKON, nisam mogao vjerovati u tu kolicinu dobrote i ljubaznosti. Ogroman support su mi dali u startu vezano za sve, sta god pitao, krivo napravio, lijepo su pomogli i objasnili. Šef Carl je vrlo direktan i jasan, ali odlicna osoba i stalno neku zajebaciju nabacuje, ispituje me sve i svašta, onda Ryan(butcher) vrhunski covjek, svaki put kad me vidi pita, je sve ok, trebam li pomoc, ocu sta pojesti, popiti...i da...ovdje je pravilo kad je closing time (22.30) šef donosi pive za kuhinju i svi pjemo pivu, u 16.00 je rucak za osoblje cijelog restorana i obavezno je biti na rucku bez obzira na posao. Ja osobno nejedem tamo ali šef Carl kaze I don´t care, just hangout with us...:-)

I tako dosao kraj prvog radnog dana...ja mislio da cu biti do 22.00 kako je radno vrijeme, a ono 1.30 am :-D
Zadnji zavrsavam ja i Sou Jong...i pita me Carl mogu poceti raditi i koliko bi radio. Rekoh mogu sutra odmah, i sto vise radio to bolje...dogovor je pao, Radim od pon do pet...ali ne od 17.00 vec od 16.00 odlicno...

Skratit cu par dana jer mi se neda pisati svaki dan sta je bilo i kako...u radim vec 5 dana i super je...radi se punom parom jer je ipak to restoran u downtownu, i posla ce svaki danom biti sve vise, najvjerojatnije ce nas biti dvojica koji peremo suđe jer jedna osoba sama nemoze to sve napraviti. Ekipa je zakon, i full mi je drago da radim sa takvom ekipom, ovdje je teamwork i support na prvom mjestu. Sljedeci tjedan cu pitati dali mogu pokusati ici raditi na mjesto Busser( support servera) jer mi se neda prati suđe stalno. Super je to posao za pcoetak ali ga nemislim raditi zauvijek
i da, šef Carl mi ponudio da radim i subotu ako hocu...svih 6 dana je full time i bit ce dosta sati na kraju ovog tjedna, nekih 50 sati min...:-D

U među vremenu sam napravio racun u TD canada trust banci, izvadio Sin Number i obavio jos neke sitne stvari, polako se privikavam na grad i sve vise mi se svidja. jedino nestignem toliko trenirati jer jos nemam stalan smjestaj i to moram rijesiti ovaj tjedan.

Slikao sam malo neke stvari pa eto da to podijelim sa vama, u TO se snima Robocop 3 pa sam i to malo slikao, iako nisam smio hahaahah

Ugl.u ned sam slobodan pa cu to iskorisiti za neki shoping, kino i jos malo istrazivanja....

Do slušanja ekipa

KISSSESSS AWESOME POSSUM

Priča kaže sljedeče...


Dosao je i taj dan...17.10. i eto mene u Veneciji, cekam avion za europsku prijestolnicu kiše i ludila!

16.45 i leti Easyjet pravac Londona, azimutirao sam ga da nebi izgubio pravac i eto nesto manje od 2 sata leta ja sletio na Gatwick.
Jako dugo nisam putovao i opet onaj feeling malog covjeka među zvijerima a ustvari ja zvijer a oni englezi, no dobro, pokupio prtljagu, zvao prijevoz do lože/hostela.
Dolazi kombi po mene a unutra ludi indijac i punjabi muzika...boze to je ono sta mi treba, nije dugo trebalo da puknem od smijeha i pocnem zavijati indijske zvukove.
Od gatwick-a do hostela je 5 min voznje i vrlo brzo sam na recepciji sa drugim indijcem, naravno ja debil uzeo sobu ali bez kupaone...a ne ne...molim lijepo kupaonu uz sobu, hvala lijepo 5 funti, nije strasno ali kako je on to rekao mislio sam da ce biti 50 funti!!!

Brzinski ostavljam stvari i uzimam najpotrebnije i vozi natrag na Gatwick, ali ovaj put taxi vozi...5 funti!

Na Gatwicku sjedam na Gat.express i nakon pola sata eto mene na Viktoriji, pojavljuje se bradato lice sa osmijehom. Leo se vraca korijenima i brada je u punom cvati, odlazimo van Viktorije u prvi pub na pivu, 2 Guinnesa i meni dosta, 2 sata ugodnog razgovora i vrijeme je za odlazak.
Da je pala treca runda nebi ja dosao do hostela tu vecer, vec sam vidio da ovaj Leo samo ceka moj znak za odlazak na šank i udaranje tekile.



Ova zastava hr. nam je bila iznad glave 2 sata...i tek smo ju onda skuzili :-D



Pozz se s Leom i partijanje ostavljam za povratak, natrag na Gat.express i u hostel, opet taxi ali ovaj put 9 funti...valjda jer me vozio u najnovijem Mercedesu!
Prije odlaska u hostel zujim Gatwickom da cu gdje kupiti adapter za sutruju, dodjem u jedinu otvorenu radnju i nemaju... lud sam bio, i kao iz vedra neba neka rendom cura dolazi do mene i kaze, vidim da trebas adapter?? rekoh da, vadi ona svoj adapter i daje mi ga jer ide doma iz Londona, ali pitala me dali joj mogu dati 20 penija u komadu jer joj treba za internet ili tako nesto, ma rekoh evo nosi i 5 funti, bitno da imam adapter!!
Soba, tuširanje i spavanac.

Buđenje u 6.30 nije nista cudno kod mene, lezim u krevetu i gledam malo u strop malo kroz prozor u ono tmurno nebo, i pocinju navirati misli, ideje, zelje....
To je ono sta sam pricao, do zadnjeg dana nisam bio nesto posebno uzbuđen i onda jutros u Londonu kao navala konjice sve se obrusilo na moju lijepu glavu.

Brzinski eliminiram nepotrebno i kuham si Nescaffe iz vrecice sta mi Indijci pripremili u sobi, jedem neke gluten free kekse, cak i nisu losi kako izgledaju.
Tuš, pakiranje i odlazak na gatwick jer je let u 11.45.

Dolazak na Terminal, check in i idem traziti gdje cu doruckovati. Usput pricao s jednom gospođom koju sam upoznao u kombiju do aerodroma, ona je iz Toronta i vraca se iz Stockholma, bila je u posjetu sinu i njegovoj curi koji gore rade i studiraju. bas lijepo, malo pricali o kanadi i ja otisao svojim putem. Sta cu kad sam vuk samotnjak u ovakvim pustolovinama i ludostima.

Nalazim vrlo lijep restoran u sjevernom terminalu sa ugodnom atmosferom. Narucujem veliku kavu( Lavazza naravno) i za dorucak sam odabrao pancakes and bacon...njami njami

Placam 8 funti racun i gibam na ukrcaj.

Nakon 45 min sam u Avionu sa hrpom ljudi, vecina kanađani i kinezi...o kinezima cu napisati jedan poseban post jer su rasa za sebe, nemrzim nikoga ali zasluzuju jedan poseban post. :-))

7 i pol sati leta je dosta brzo proletilo, naravno razmisljao sam o necem lijepom pa mi nije bilo dosadno, iskrcaj, imigracija, aktiviranje radne dozvole i show moze poceti.
Kupujem kartu za downtown express (29 dolara u jednom smjeru), taxi je nekih 60-70 dolara za tu rutu, ukrcavam stvari i ravno prema hostelu. Cekiram se u hostelu, pod tuš i nesto van pojesti.


Sve sam na brzinu obisao a i pao je mrak, sutra cu malo detaljnije istraziti i slikati tu malu avanturu.pored aviona, u avionu na sjedelu i neznam sta...pa evo vam jedna iz WC-a

Evo vam jedna slika izWC-a aviona...mislim svi se naslikavaju



kisskiss awesome possum

Pa da pocnemo, zavrsavati jedno dugacko poglavlje i poceti jedno novo, nadam se divno iskustvo u zivotu.

Blog je napravljen sa idejom da podijelim svoje iskustvo odlaska u Kanadu, da pisem sto vise o uvijetima i nacinu zivota u Kanadi.
Bit ce puno gramatickih gresaka u blogu i stvarno nezelim gubiti svoje dragocijeno vrijeme na ispravke rijeci, uostalom svi manje vise kuzite sta cu pisati

Ukratko da napisem par rijeci o svojim ciljevima u Kanadi:

-raditi
- trenirati
- uzivati

vidite, bilo je full kratko!!!



Do odlaska me dijeli 2 dana, sto znaci da u srijedu letim iz Venecije put Londona gdje cu prespavati u hostelu a ne kod Lea (Leo-best friend koji zivi i studira u Londonu).
Razlog zasto necu biti kod Lea je taj da ja tu noc nebi sigurno spavao i zakasnio bi na let drugi dan, da toliko bi partijali

Iz Londona je plan doci do Toronta, tako pise na karti koju sam kupio, u jednom smjeru naravno
Sve se to brzo nekako dogodilo i 2 dana do odlaska je tu, pakiranje, rijesavanje zadnjih sitinica i uzbuđenje, ali ne veliko, vjerojatno zato jer sam precool osoba da bi mi to bilo veliko uzbuđenje

Hostel u Torontu je rezerviran na 2 tjedna za pocetak dok se nestabiliziram u tom gradu. mailovi za posao su poslani, i vec je pao jedan odg za job interview u nekom sushi motherfucker restoranu za peraca suđa, ma kud ces bolje...perem suđe bolje nego bilo koja mašina u Torontu.
Poslao sam im mail da sam 19.10 vec slobodan i da mogu doci na taj njihov probni radni intervju, pa cemo vidjeti dalje.
Bilo bi super da odmah pocnem raditi da lova pocne kapati barem malo, da imam sigurnost i ako bude ok na poslu da mogu traziti sobu za pocetak.
Iako je ovo samo probni radni interview pokusat cu dati sve od sebe i impresionirati ih svojim pjegicama i carobnim osmjehom, yeah I´m that good!!!
Bit ce puno neodgovorenih mailova za posao i razocaranja, ali sve je to sastavni dio zivota i puta koji sam odabrao i mislim da ce ovo biti jedno zanimljivo i divno iskustvo i da cu uspijeti u svojim ciljevima, a o njima cemo pisati u daljnjim postovima.

Pokusat cu pisati sto vise na blogu i objaviti sto vise slika vezano za zivot u Torontu, vec postoje neki blogovi vezani za to, ali nikad dosta info i tuđih iskustava u dalekoj Kanadi!!!

Smjer sam odredio i mogu lagano krenuti!!! :-)

Cujemo se ubrzo