uspomene i sitnice
ponedjeljak, 13.08.2007.
Ostavila ga cura
...jer se našao sa mnom?!
Javila sam mu da sam u gradu, zvao me. Rado bi se vidio sa mnom, ali ne može večeras jer se dogovorio s djevojkom, on bi da se nađemo sutra. Ali ja sutra idem rano ujutro.
Dobro, nađemo se u 8, popijemo kavu, on ide dalje s curom. Ok.
U 8 - ništa od cure, rekla je da će onda ona ipak s prijateljicama van.
Sjednemo na cugu, on meni priča o njoj, ja o svojim nekim stvarima...pričamo o moru, o filmovima, o vjeri, o životu...
Za stol pored nas sjedne frajer kojeg poznaje, i pita ga je li to on prekinuo s curom. Zašto?
Jer je cura u jednom trenutku ušla u birc, vidjela nas dvoje, okrenula se i otišla.
Ne razumijem, pa znala je da će biti sa mnom, mogla je doći i upoznati se! Sjesti s nama na cugu, pa meni pobogu ne bi smetalo!
Sve je u redu, govori on meni, drago mi je da sam te vidio.
Dolaze mu prijatelji, upoznajemo se, prate me doma. Doma me dočeka poruka sadržaja sljedećeg: ja bih došao ispred tvoje zgrade da te zagrlim. Možeš?
Nisam mogla, nisam htjela, nije ni važno...
Otvorim mail, a tamo obavijest da ga je ostavila. Da se ne osjećam krivom jer napravio bi to ponovno.
Napravio ŠTO??
Odbijam se osjećati krivom, nisam ništa napravila. Samo mi se čini da opet počinje.
Jer, mi nismo zapravo stari prijatelji.
Ovako je to bilo: sreli smo se, nešto je zazvonilo istog trena. Kad smo konačno izbjegli cijelo društvo i počeli razgovarati, nismo više mogli stati. On kaže da se zaljubio. Ja nisam vjerovala tada da se čovjek može samo tako zaljubiti.
Mjesec dana nekakvog natezanja preko interneta i poruka, da bih mu ja objasnila sve što ionako zna: da živimo u drugim gradovima, da nijedno od nas ne želi mijenjati svoj život i da nema smisla započinjati nešto tako.
Prekid komunikacije, on će se ohladiti.
I činilo se da jest, zaljubio se u drugu, vidjeli smo se i razgovarali kao da uistinu jesmo stari prijatelji.
I onda ovo.
I sad se ja pitam: tko ovdje laže???
