Ovo je moj pokušaj pisanja povijesnog romana. Ne mogu vam obećati kojim će tempom stizati nastavci i da li će ikada biti završen. Sastojati će se od jeftinog humora, seksa i nasilja pa vjerojatno nikada neće biti uvršten u školske lektire. Trenutno nema ni imena, ali kada nastane biti ćete prvi koji će saznati.
Postoji mogućnost da se neki dijelovi u većoj ili manjoj mjeri u završnoj verziji promjene. Također ako imate neku ideju ili sugestiju, bilo za dio koji će se napisati bilo onaj koji je napisan, slobodno kažite. Komentari su otvoreni za sve.
Kraljev lov
Izdužene sjenke u kraljevskom lovištu dale su znak završetka lova. Kralj je sa svojom svitom lagano krenuo prema dvoru. Teme za razgovor se nametala sama po sebi, prepričavanje događaja tog dana odnosno savjeti kako najbolje napraviti delicije od divljači. Ova druga tema bila je bespotrebna jer je ulov već čekao društvo pripremljen na najbolje načine: pašteta od kunića s tartufima, fazan u vinu, pečene prepelice... Nije ni čudo što je vladala dobra atmosfera, cijeli dan proveden u lovu, ispoljavajući muževnost hicima iz puške, a na večer bogovska gozba uz vino i oskudno odjevene plesačice. Lijepo je biti kralj. Lijepo je biti u kraljevskoj sviti blizu svih ovozemaljskih užitaka što čovjek može zamisliti.
Po povratku u dvor, društvo se na tren rastalo, svatko je otišao u svoju sobu uzeti predaha za nastavak večeri. U tim pauzama je nevjerojatno kao se svi ulovi povećaju barem za 50%.
Kuhar je bio čovjek od iskustva. Znao je da nije dovoljno dobro kuhati da bi se ostalo na dvoru, kralj je čovjek sa dodatnim zahtjevima. Iskustvo mu je govorilo da čim kralj krene u lov, pošalje slugu na tržnicu po najvećeg kunića i najmlađu srnetinu. U kraljevskim kulinarskim krugovima se godinama prepričavala tužna sudbina jednog kuhara koji je napravio jelenji paprikaš od kapitalca. Kapitalac je san svakog lovca, ali ima manu da su svi kapitalci stare životinje žilavog mesa. Jadan kuhar je za malo izgubio glavu pripremivši žilavu večeru svom gospodaru. Objašnjenja da se od stare divljači ne mogu napraviti meki zalogaji nisu bili zadovoljavajući, od kapitalca se mora moći napraviti kapitalan obrok.
Točno u 9 svi su zauzeli mjesta u sali dok je podvornik udarcima velikog štapa najavio početak večere. Glavni je kuhar prvi ušao noseći najvećeg kunića, onog kupovnog, i stavljajući ga pred kralja.
- Izvolite Gospodaru, Vaš današnji ulov.
- To je taj kunić o kojem sam pričao - obrati se kralj prisutnima.
- U pečenju se nešto stisnuo, ali to je taj kojeg sam ulovio!
Ostali nisu željeli iznijeti vlastito viđenje dotične situacije, ponekad je vlastito mišljenje, koliko god da bilo točno, pametnije zadržati za sebe.
Večer je prolazila u svom ritmu: red delicija, red vina, red psovanja. U pola večeri, kralj je zaključio da treba podignuti nivo razgovora na filozofsku razinu, trebalo je pokazati kako biti kralj znači razumjeti se u razne stvari. Ovaj puta je za temu uzeo problematiku gastronomije.
- I kaži ti meni, – lupio je laktom svog desnog susjeda. - kakav je to fazan u vinu kada trebaš piti vino da se opiješ? Želim pojesti jebenog fazana u vinu da se opijem, a ne da uz njega pijem! Ako se ne želim opiti mogu jesti pečenu svinjetinu.
Jadnik pored kralja, nakon što je uspio iskašljati zalogaj koji mu je uletio u dušnik od udarca laktom, složio se da je to veliki kulinarski problem kojeg se treba riješiti u što kraćem vremenu.
- Kada smo već kod te teme, gdje je onaj sa smiješnim brčićima i bokalom vina?
- Izvolite monsieur, Vama na usluzi. Najbolje vino samo za kralja.
- Tebe nisam viđao. Od kuda si se ti stvorio? I koji ti je to jezik?
- Monsieur, sluga Jacques na usluzi. Vaš sluga Josip, zadužen za vino se razbolio pa me je zamolio da ga zamijenim večeras. Ja sam njegov dalji rođak iz Francuske. Mi smo tradicionalno stručnjaci za vina i čast mi je večeras služiti vama...
- Ako sam te nešto pitao ne očekujem i da odgovoriš, a još manje da slušam tvoje porodične probleme. Natoči ovdje, to je dovoljno.
Nastavio je propovijedati kako bi trebalo raditi alkoholna jela, kako bi to štedjelo vrijeme i novac za sluge. Zašto uopće treba imati sluge koji poslužuju hranu i one koji poslužuju piće kada se sve može spojiti u jedno.
Priča je trajala dok ponovo u čaši nije nestalo vina.
- Gdje je onaj idiot smiješnog govora i još smješnijih brkova? ŽAK! ŽAAAK! Kad dođe nagurat ću mu njegov bokal u guzicu!
Sluge su krenule u potragu, ali Jacquesa večeras nije bio na razini svog zadatka. Podvornik je panično uletio u salu:
- Gospodaru! Našli smo Josipa onesvješćenog u ostavi!
- Rekao je njegov rođak da je bolestan
- Nije bolestan nego su ga lupili po glavi. A od Jacquesa su ostali samo brkovi.
- Josip je u nesvijesti, a od Jacquesa samo brkovi? Tko će točiti vino?
- Ne razumijete! Desila se nesreća! Taj Jacques, ako se za pravo tako zove, je lopov! Onesvijestio je Josipa, ušuljao se u dvorac i ukrao Vaše dragulje i kraljevski pečat!
- Stvarno velika nesreća! Ostali smo bez čovjeka koji toči vino! Donesite mi bačvu sam ću ga grabiti. Nećemo prekidati gozbu zbog čudnog čovjeka. A kad ga ulovim bacit ću ga u tamnicu do kraja života! Tako otići s kraljeve gozbe. Nečuveno! Htio nam je upropastiti cijelu zabavu.
Ostali su uvidjeli da kralj nije najbolje shvatio srž nastale situacije, jutro je pametnije od večeri. Preko noći se ionako ništa ne može napraviti.
Gledam eto Supermana i gledam njega i njegov alter ego Clarka Kenta. Jedan superjunak, drugi simpatična nespretna papčina. Ili je super nadaren za glumu ili je za pravo takav.
Ono što me potaklo na razmišljanje je činjenica da svim ljudima oko sebe donosi baksuz. Jadnoj Louis, od kada se Superman pojavio u gradu, život u neprestanoj opasnost, jedno je 3-4 puta po filmu mora se izvlačiti od sigurne smrti. Da je sama Loius takav baksuz, ne bi doživjela niti osamnaestu. Ne samo ona, i onaj mali s fotićem, klinac kojeg za malo pogazi kombajn u 3. nastavku, svima je odjedamput život ugrožen. Slično kao H. Poirot, ode na selo – ubojstvo, ode se voziti željeznicom – ubojstvo, ode u planine – ubojstvo. Da slučajno na ljetovanju na plaži vidim H. Poirota, spakirao bi kofere i isti tren pobjegao glavom bez obzira.
No vratimo se Supermanu, njegovo pravo lice je Clark Kent, zbunjen, nesiguran s psihičkim problemima. Uzrok treba tražiti u slijedećem: prvih godina života naš je junak proveo sam, zatvoren u kapsulu putujući svemirom. Kakve to posljedice ostavlja na psihički razvoj, govori trenutna akcija UNICEF-a „Prve tri su najvažnije“. Ključne godine života je proveo izoliran. Kasnije došavši na Zemlju, djetinjstvo provodi u maloj sredini koja nema senzibilitet za „različitost“.
Daklem, prve tri godine, kada se izgrađuju emocije, sigurnost provodi solo. U Smallvilleu, u maloj sredini prepunoj tračeva, provodi djetinjstvo kod usvajatelja. Ovo ne doprinosi pozitivno njegovoj potrazi za identitetom. Stoga nije čudna njegova nesigurnost i silna zbunjenost. Superjunak se ustručava pozvati ljubljenu curu na izlazak! To nikako nije krinka. Da nema svoje nevjerojatne snage, svi bi ga koksali kako je prikazano u 2. nastavku. Bez snage se ne uspijeva izvući iz običnih životnih situacija. Hulk je stabilnija osoba od njega.
Njegova osobina da ne može lagati je osobina četverogodišnjeg djeteta. Jako, jako je zaglibio. Simpatije izražava što je u blizini voljene cure kako bi joj bio na usluzi u nevolji, bez hrabrosti riječima izraziti svoje emocije. Jedini put kada je uspio, morao se pohvaliti roditeljima – očigledan nedostatak roditeljske ljubavi. A i onda pokazuje nesigurnost pitajući ih za savjet. Superman ne može sam donijeti odluke za svoj privatan život. E, moja Louis, ne bi se dobro provela u braku.
Nedostatak roditeljske ljubavi vidljiv je kod izbora odjela: plašt žarkih boja. Želi po svaku cijenu skrenuti pažnju na sebe da bi dobio priznanje. Sve su ovo osobine djeteta.
I kod drugih superheroja izbor odjela, odnosno prezentacija u javnosti, karakterizira njihovu psihičku stabilnost:
Batman – stabilan život dokonog bogataša, priznat u društvu – crno odijelo, akcije pod okriljem noći – ne treba mu dodatno priznanje
Ninja kornjače – vlastita stabilna zajednica, Splinter u ulozi oca – akcije pod okriljem noći
Spiderman – odijelo žarkih boja – bio papak prije nego što je postao superheroj
Stvarno Supermanu želim sve najbolje i da nađe dobrog psihoterapeuta. U stvari, već je trebao otići na terapiju pa ne bi imao rascjep ličnosti – početak šizofrenije iz trećeg nastavka. Bilo bi žalosno gledati takav kraj zaštitnika Svijeta
Čudan je taj mjesec veljača. Doba (barem po pričama) parenja mačaka. Dugo vremena me zanima da li su mačke sretnije prestupnih godina kada imaju jedan dan duže za seks. Mi dvonožni sisavci smo ovdje u povlaštenijem položaju pa se (barem po pričama) možemo seksati cijele godine.
Ljudski rod veže veljaču za karnevale i Valentinovo. Neobično je u isto vrijeme maskirati se i slaviti ljubav. Da li se zaljubljujemo u maske naših partnera ili se pod maskama prezentiramo u boljem svjetlu? Ljudi nisu iskreni niti prema sebi, a naročito ne u tako suptilnom trenutku osvajanje partnera. Za svaku situaciju imamo masku: dobar dječačić/curica prema roditeljima, frajer u društvu, dečko osjećajan i zaštitnički prema curi, cura plaha i krhka pred dečkom... Uvjeravamo i sebe i druge da smo točno takvi. Ostali nam vjeruju.
Sjećam se jednog podužeg čekanja busa negdje u Zagorju. Čovjek na stanici iznerviran kašnjenjem priča li priča kako će se žaliti upravi dotične kompanije, kako je vozač *?#*“#$, kako će tražiti njegov otkaz... Ostali na stanici su odobravali ozbiljnim klimanjem glave. Nakon što se bus pojavio, dočekao je vozača riječima „Bok, Štef, kako žena, kako djeca...“. Koji preokret! Da je ispričao taj događaj sutradan u krčmi, uvjeren sam da bi se prezentirao kao odlučna osoba. I bio bi uvjeren u to.
Valentinovo me podsjeća na takvu preokretljivu prirodu ljudi. Kupiti ću poklon što znači da sam ispunio svoje obaveze prema osobi za koju tvrdim da je volim. Što skuplji poklon to je više volim. Kao ispovijed u crkvi, nekoliko oče-naša-zdravo-marijo i svi problemi su nestali.
Mačke su iskrenije. Mačak izmlati nekoliko suparnika što impresionira macu, čapanje mace za vrat, jedan seks, vrištanje (užitak, bol?), drugi seks (da, da, imaju dva seksa tokom večeri) i ajmo svako na svoju stranu. Nema prodavanja magle. Zanimljivo bi bilo vidjeti kad bi mačak izmlatio drugog pa se pojavio pred macom s riječima kako je nježan i raspoložen za poeziju.
Nije ni čudo što je veljača najkraći mjesec u godini.
Život je maskenbal,
ljudi su krivi,
sa tuđom maskom
lakše se živi...
[ove dvije priče se nastavljaju na Tris i na Poliglot]
Maja
Voljela je tulume, muving i glasnu muziku. Stjepan ju je interesirao samo zbog priča koje su kružile. I bio je zgodan. Htjela ga je povaliti da može s visokog pogledati kolegice i reći: „Da, ja sam napravila TO o čemu vi pričate!“.
- Stjepane ;).
- E, Maja. Ti je dosadio Damir?
- Ni ti nisi bio solo.
- Zapričao sam se s tvojom cimericom.
- Zapričao? Cijelu večer sliniš po njoj.
- Ma OK je cura, ali ti si mi zakon. Jedina cura ovdje koja je zakon.
- Zato se njoj upucavaš. Bi je povalio?
- Ovako: nju bi samo s guza. A tebe, tebe bi u bilo koje doba dana, na bilo kojem mjestu u bilo kojoj pozi.
Shvatila je da ako nastave s pričom neće biti ništa od njenog plana. Nije znala da li njegovo tumačenje pripiše alkoholu ili osobnosti. Ili joj se nije dalo ponovo susreti s Damirom. Uglavnom, pozvala ga je k sebi.
--------
Miris višnje
Nekako su se dovukli do njene sobe. Imali su namjeru tiho se ušuljati u nutra, ali količina alkohola u žilama je ispuštala hihotave uzvike što su dopirali do svih soba na katu. Stjepan se bacio na krevet, možda bi i sjeo na stolicu no nekako mu se učinila da se pomiče sobom lijevo-desno. I krevet se pomicao u istom ritmu no bio je dovoljno veliki da se teško može promašiti.
- Majooo, imaš li nešto za popiti?
- Uzmi pivo, naći češ ga u kutiji pored stola.
- Očeš i ti jedno?
- Kasnije, samo ti popi dok ne napravim večeru.
- Nisam ovdje došao jesti.
- Ma svidjet će ti se.
Maja proviri kroz vrata držeći u ruci jestive gačice. Stjepan se malćice podigne od kreveta držeći u jednoj ruci pronađenu pivu, a u drugoj cigaretu:
- Hladno predjelo.
- Kakvo hladno? Zgrijati će tvoja Maja večeru!
- Posluga je bolja nego u Esplanadi ili kako se već taj hotel sada zove... Majooo, gdje si toliko dugooo!
Pojavila se obučena u jestive gaćice.
- Glupane nestrpljivi. Toliko se trudim oko tebe, a ti samo zanovijetaš. Nismo u braku.
- Ti si meni super! Još jedan aperitiv pa večerica pa da vidiš što Stjepan može!
Ispio je dva gutljaja pive, ugasio cigaretu i bacio se u međunožje. Prije nije imao želju za ovakvim tipom seksualnih igara, vjerojatno bi napravio neku šalu, ali u ovakvom stavnju jedva je bio svjestan što se dešava s velikom tendencijom crnih rupa u pamćenju sutra. Miris višnje! Jedna od zadnjih stvari koje su mu dopirale kroz percepciju je miris višnje. U nekoj drugoj priči bi se naš junak sjetio djetinjstva i svih događaja vezanih za mamine kolače, ali ovdje imaju totalno drugačiju funkciju.
- Aaaaa, višnja! Pivo i višnja ne idu zajedno!!!
- Nisi niti počeo, daj malo. Imati ćeš vremena za analize kasnije.
- Majooo, kako to da imaš četiri sise?
- Pijana budalo! Stvarno me počinješ živcirati!
- Jebo tvoje jestive gače! Ne mogu jesti slatko dok pijem. Još taj miris višanja...
Stjepan je odjurio poput kuglice flipera u kupaonicu, AGGRHHH, AABUUUGGLJH, i vratio se četveronoške do Maje koja je stajala obučena u sada poderane gaćice. U tom trenu su se u Maji probudili svi sadistički porivi što su čučali negdje u dubini njene duše. Zamahnula je svom snagom nogom pogodivši Stjepana u glavu. Znala je da se on do sutra neće sjećati ničega.
- Majo, ti si meni super.
Izusti Stjepan i padne u san s velikim osmjehom na licu.
Gledam ugao svoje sobi i razmišljam da li bi bilo bolje živjeti dolje u prašini kao miš ili možda gore prekriven paučinom.
---
Dole pogled ne seže daleko, ali niti grabljivci ne vide miševe. Mogu živjeti mirno s nekoliko zrna dnevno.
Mišu Karlu to nije bilo dovoljno, htio se popeti gore da gleda cijelu sobu.
- Gdje si krenuo, luda glavo?
- Dosta mi je ovog života u prašini. Ja sam rođen za više ciljeve, želim krenuti u sam vrh sobe, živjeti kao pauk!
- Što ti fali ovdje s nama?
- Svaki dan odlazak izvan kuće, skupljanje zrnja, izbjegavanje mačaka... Pauci ne trebaju napuštati sobu, samo razapnu mreže i muhe se same love.
- A kako ćeš spavati?
- Od paukove mreže ću si napraviti ležaljku kako što su spavali mornari na starim brodovima. Neću se niti trebati skrivati od mačaka, one tako visoko ne mogu doći.
Prijatelji su ga neko vrijeme pokušali uvjeriti da ne ide na svoj put, ali Karlo se nije dao. Krenuo se penjati po glatkim zidovima koristeći svaku pukotinu. Opasnost je bila velika. Dodatnu snagu mu je dao pogled prema gore i pauci koji su ga bodrili. Znao je da će cijeniti njegovu odlučnost.
Na kraju su mu pauci dobacili niti ne bi li što prije došao do njih. Bio je počašćen. Na samom vrhu okružen paucima, gospodarima visina.
- Čestitke mladiću, još se nitko nije uspio popeti tako visoko.
- Poštovanje svima! Htio bi biti kao vi, pomagati vam i raditi zajedno s vama.
- Naravno, zato si došao. Ima vremena za rad. Napravili smo ti postelju u kutu da se odmoriš od ovog puta. Malo prilegni dok mi ne napravimo gozbu.
Karlo je otišao do svoje mreže i legao. Mreža je bila ljepljivija nego što je očekivao. Svaki pauk mu je dao poljubac za laku noć.
Niti dok je padao u san nije se sjetio da živi u Indiji i da ne postoji prelazak iz kaste u kastu.
Udruga profesionalnih prostitutki Hrvatske (u daljnjem tekstu UPPH) sa svojim podružnicama UPP Zagreba, UPP Splita, UPP Rijeke i UPP Osijeka izdaje slijedeće priopćenje:
Mi smo udruga koja okuplja i bori se za prava prostitutki, callgirlsa i đirlo djevojki. Od pamtivijeka smo pošteno radile svoje posao na sveopću radost muške populacija. Sada se nalazimo pred teškim vremenima, težim od vremena pojave Fredy Mercuryja i George Michaela kada su nas po prvi puta muškarci počeli zanemarivati okrećući se muškim kolegama. Mi smo naše novonastale muške kolege prihvatile korektno i profesionalno smo počele surađivati s njima. Danas mnoge od nas imaju privatne prijatelje među muškim kolegama.
Ono što nam zadnjih godina smanjuje posao je Internet. Prije je muškarac željan zabave otišao na Zrinjevac u Zagrebu ili kod sv. Donata u Splitu i zatražio naše usluge na obostrano zadovoljstvo. Danas se muškarci spoje na Internet, otiđu na siteove tipa Iskrice ili Smokve i nađu osobu za seks. Ljeniji od njih prakticiraju cyber-sex ne dižući se iz vlastite fotelje!
Zato za dostojanstvo naših članica od Vlade republike Hrvatske zahtijevamo dodatni porez na sve reklame i bannere na stranicama za intimno upoznavanje koje bi se uplaćivalo u našu udrugu, prosljeđivalo članicama te na taj način smanjiti pad profita nastao zbog digitalne komunikacije. Naš prijedlog je da se za reklamu uplati po 8 lipa, a za banner 12 lipa u fond. Također smatramo da bi se taj iznos trebao povećavati svake godine tako da 2009. dosegne 64 lipe po reklami odnosno 96 lipa po banneru.
Do sada smo dobro surađivale kako s vladom i pozicijom tako i s opozicijom. Narušavanjem digniteta naše profesije hrvatski lobisti bi mogli ostati bez kvalitetne potpore. Zamislite samo što bi se dogodilo da prilikom lobiranja za EP u nogometu talijanima pošaljete mladu i neiskusnu amaterku? Profesionalizam podrazumijeva, osim same usluge i anonimnost. Ovo nikako nije prijetnja nego upozorenje što bi se moglo dogoditi ako se ne uspije zadržati profesionalizam. Kako je predloženi model naplate poznat i podržan u drugim granama industrije, vjerujemo u pozitivan odgovor i dugotrajnu suradnju.
Gledam eto Supermana i gledam njega i njegov alter ego Clarka Kenta. Jedan superjunak, drugi simpatična nespretna papčina. Ili je super nadaren za glumu ili je za pravo takav.