Ovo je moj pokušaj pisanja povijesnog romana. Ne mogu vam obećati kojim će tempom stizati nastavci i da li će ikada biti završen. Sastojati će se od jeftinog humora, seksa i nasilja pa vjerojatno nikada neće biti uvršten u školske lektire. Trenutno nema ni imena, ali kada nastane biti ćete prvi koji će saznati.
Postoji mogućnost da se neki dijelovi u većoj ili manjoj mjeri u završnoj verziji promjene. Također ako imate neku ideju ili sugestiju, bilo za dio koji će se napisati bilo onaj koji je napisan, slobodno kažite. Komentari su otvoreni za sve.
Kraljev lov
Izdužene sjenke u kraljevskom lovištu dale su znak završetka lova. Kralj je sa svojom svitom lagano krenuo prema dvoru. Teme za razgovor se nametala sama po sebi, prepričavanje događaja tog dana odnosno savjeti kako najbolje napraviti delicije od divljači. Ova druga tema bila je bespotrebna jer je ulov već čekao društvo pripremljen na najbolje načine: pašteta od kunića s tartufima, fazan u vinu, pečene prepelice... Nije ni čudo što je vladala dobra atmosfera, cijeli dan proveden u lovu, ispoljavajući muževnost hicima iz puške, a na večer bogovska gozba uz vino i oskudno odjevene plesačice. Lijepo je biti kralj. Lijepo je biti u kraljevskoj sviti blizu svih ovozemaljskih užitaka što čovjek može zamisliti.
Po povratku u dvor, društvo se na tren rastalo, svatko je otišao u svoju sobu uzeti predaha za nastavak večeri. U tim pauzama je nevjerojatno kao se svi ulovi povećaju barem za 50%.
Kuhar je bio čovjek od iskustva. Znao je da nije dovoljno dobro kuhati da bi se ostalo na dvoru, kralj je čovjek sa dodatnim zahtjevima. Iskustvo mu je govorilo da čim kralj krene u lov, pošalje slugu na tržnicu po najvećeg kunića i najmlađu srnetinu. U kraljevskim kulinarskim krugovima se godinama prepričavala tužna sudbina jednog kuhara koji je napravio jelenji paprikaš od kapitalca. Kapitalac je san svakog lovca, ali ima manu da su svi kapitalci stare životinje žilavog mesa. Jadan kuhar je za malo izgubio glavu pripremivši žilavu večeru svom gospodaru. Objašnjenja da se od stare divljači ne mogu napraviti meki zalogaji nisu bili zadovoljavajući, od kapitalca se mora moći napraviti kapitalan obrok.
Točno u 9 svi su zauzeli mjesta u sali dok je podvornik udarcima velikog štapa najavio početak večere. Glavni je kuhar prvi ušao noseći najvećeg kunića, onog kupovnog, i stavljajući ga pred kralja.
- Izvolite Gospodaru, Vaš današnji ulov.
- To je taj kunić o kojem sam pričao - obrati se kralj prisutnima.
- U pečenju se nešto stisnuo, ali to je taj kojeg sam ulovio!
Ostali nisu željeli iznijeti vlastito viđenje dotične situacije, ponekad je vlastito mišljenje, koliko god da bilo točno, pametnije zadržati za sebe.
Večer je prolazila u svom ritmu: red delicija, red vina, red psovanja. U pola večeri, kralj je zaključio da treba podignuti nivo razgovora na filozofsku razinu, trebalo je pokazati kako biti kralj znači razumjeti se u razne stvari. Ovaj puta je za temu uzeo problematiku gastronomije.
- I kaži ti meni, – lupio je laktom svog desnog susjeda. - kakav je to fazan u vinu kada trebaš piti vino da se opiješ? Želim pojesti jebenog fazana u vinu da se opijem, a ne da uz njega pijem! Ako se ne želim opiti mogu jesti pečenu svinjetinu.
Jadnik pored kralja, nakon što je uspio iskašljati zalogaj koji mu je uletio u dušnik od udarca laktom, složio se da je to veliki kulinarski problem kojeg se treba riješiti u što kraćem vremenu.
- Kada smo već kod te teme, gdje je onaj sa smiješnim brčićima i bokalom vina?
- Izvolite monsieur, Vama na usluzi. Najbolje vino samo za kralja.
- Tebe nisam viđao. Od kuda si se ti stvorio? I koji ti je to jezik?
- Monsieur, sluga Jacques na usluzi. Vaš sluga Josip, zadužen za vino se razbolio pa me je zamolio da ga zamijenim večeras. Ja sam njegov dalji rođak iz Francuske. Mi smo tradicionalno stručnjaci za vina i čast mi je večeras služiti vama...
- Ako sam te nešto pitao ne očekujem i da odgovoriš, a još manje da slušam tvoje porodične probleme. Natoči ovdje, to je dovoljno.
Nastavio je propovijedati kako bi trebalo raditi alkoholna jela, kako bi to štedjelo vrijeme i novac za sluge. Zašto uopće treba imati sluge koji poslužuju hranu i one koji poslužuju piće kada se sve može spojiti u jedno.
Priča je trajala dok ponovo u čaši nije nestalo vina.
- Gdje je onaj idiot smiješnog govora i još smješnijih brkova? ŽAK! ŽAAAK! Kad dođe nagurat ću mu njegov bokal u guzicu!
Sluge su krenule u potragu, ali Jacquesa večeras nije bio na razini svog zadatka. Podvornik je panično uletio u salu:
- Gospodaru! Našli smo Josipa onesvješćenog u ostavi!
- Rekao je njegov rođak da je bolestan
- Nije bolestan nego su ga lupili po glavi. A od Jacquesa su ostali samo brkovi.
- Josip je u nesvijesti, a od Jacquesa samo brkovi? Tko će točiti vino?
- Ne razumijete! Desila se nesreća! Taj Jacques, ako se za pravo tako zove, je lopov! Onesvijestio je Josipa, ušuljao se u dvorac i ukrao Vaše dragulje i kraljevski pečat!
- Stvarno velika nesreća! Ostali smo bez čovjeka koji toči vino! Donesite mi bačvu sam ću ga grabiti. Nećemo prekidati gozbu zbog čudnog čovjeka. A kad ga ulovim bacit ću ga u tamnicu do kraja života! Tako otići s kraljeve gozbe. Nečuveno! Htio nam je upropastiti cijelu zabavu.
Ostali su uvidjeli da kralj nije najbolje shvatio srž nastale situacije, jutro je pametnije od večeri. Preko noći se ionako ništa ne može napraviti.