[ove dvije priče se nastavljaju na Tris i na Poliglot]
Maja
Voljela je tulume, muving i glasnu muziku. Stjepan ju je interesirao samo zbog priča koje su kružile. I bio je zgodan. Htjela ga je povaliti da može s visokog pogledati kolegice i reći: „Da, ja sam napravila TO o čemu vi pričate!“.
- Stjepane ;).
- E, Maja. Ti je dosadio Damir?
- Ni ti nisi bio solo.
- Zapričao sam se s tvojom cimericom.
- Zapričao? Cijelu večer sliniš po njoj.
- Ma OK je cura, ali ti si mi zakon. Jedina cura ovdje koja je zakon.
- Zato se njoj upucavaš. Bi je povalio?
- Ovako: nju bi samo s guza. A tebe, tebe bi u bilo koje doba dana, na bilo kojem mjestu u bilo kojoj pozi.
Shvatila je da ako nastave s pričom neće biti ništa od njenog plana. Nije znala da li njegovo tumačenje pripiše alkoholu ili osobnosti. Ili joj se nije dalo ponovo susreti s Damirom. Uglavnom, pozvala ga je k sebi.
--------
Miris višnje
Nekako su se dovukli do njene sobe. Imali su namjeru tiho se ušuljati u nutra, ali količina alkohola u žilama je ispuštala hihotave uzvike što su dopirali do svih soba na katu. Stjepan se bacio na krevet, možda bi i sjeo na stolicu no nekako mu se učinila da se pomiče sobom lijevo-desno. I krevet se pomicao u istom ritmu no bio je dovoljno veliki da se teško može promašiti.
- Majooo, imaš li nešto za popiti?
- Uzmi pivo, naći češ ga u kutiji pored stola.
- Očeš i ti jedno?
- Kasnije, samo ti popi dok ne napravim večeru.
- Nisam ovdje došao jesti.
- Ma svidjet će ti se.
Maja proviri kroz vrata držeći u ruci jestive gačice. Stjepan se malćice podigne od kreveta držeći u jednoj ruci pronađenu pivu, a u drugoj cigaretu:
- Hladno predjelo.
- Kakvo hladno? Zgrijati će tvoja Maja večeru!
- Posluga je bolja nego u Esplanadi ili kako se već taj hotel sada zove... Majooo, gdje si toliko dugooo!
Pojavila se obučena u jestive gaćice.
- Glupane nestrpljivi. Toliko se trudim oko tebe, a ti samo zanovijetaš. Nismo u braku.
- Ti si meni super! Još jedan aperitiv pa večerica pa da vidiš što Stjepan može!
Ispio je dva gutljaja pive, ugasio cigaretu i bacio se u međunožje. Prije nije imao želju za ovakvim tipom seksualnih igara, vjerojatno bi napravio neku šalu, ali u ovakvom stavnju jedva je bio svjestan što se dešava s velikom tendencijom crnih rupa u pamćenju sutra. Miris višnje! Jedna od zadnjih stvari koje su mu dopirale kroz percepciju je miris višnje. U nekoj drugoj priči bi se naš junak sjetio djetinjstva i svih događaja vezanih za mamine kolače, ali ovdje imaju totalno drugačiju funkciju.
- Aaaaa, višnja! Pivo i višnja ne idu zajedno!!!
- Nisi niti počeo, daj malo. Imati ćeš vremena za analize kasnije.
- Majooo, kako to da imaš četiri sise?
- Pijana budalo! Stvarno me počinješ živcirati!
- Jebo tvoje jestive gače! Ne mogu jesti slatko dok pijem. Još taj miris višanja...
Stjepan je odjurio poput kuglice flipera u kupaonicu, AGGRHHH, AABUUUGGLJH, i vratio se četveronoške do Maje koja je stajala obučena u sada poderane gaćice. U tom trenu su se u Maji probudili svi sadistički porivi što su čučali negdje u dubini njene duše. Zamahnula je svom snagom nogom pogodivši Stjepana u glavu. Znala je da se on do sutra neće sjećati ničega.
- Majo, ti si meni super.
Izusti Stjepan i padne u san s velikim osmjehom na licu.