petak, 23.07.2010.

It's time to turn the page and start And then Don't you think that it's time, To convince yourself it's over?

Probajmo zamisliti život kakvoga bismo mi htjeli. Probajmo zamisliti ljude kakve bismo htjeli za sebe. Kakve ljude bismo izabrali? Slične sebi? Ili ipak posve različite? Zamislimo se na nekom posve drugom mjestu od ovog u kojem sad živimo. Koje mjesto na zemlji biste izabrali? Biste li uopće izabrali neko ili biste jednostavno ostali živjeti tu gdje jeste. Pitanja su zaokupila dobar dio mog uma. Jer, jednostavno me izluđuju, a opet, drago mi je ponekad što me toliko toga zanima o svemu i svakome. Istina je da na svako pitanje koje imam u sebi mogu svaki čas saznati toliko traženi odgovor. No, bio bi od samo par osoba. I naravno ne bi bio isti jer nismo isti. Svaki čovjek je poseban. Svi mi razmišljamo i sanjarimo da putujemo u neku svoju zemlju sa savršenim ljudima gdje nas čeka savršena karijera i savršeno dug život. Savršena obitelj, savršen muž, savršena žena..Sanjariti čak nije niti loše. Mnogi su svoje snove ostvarili i sad uživaju. No, što s onima koji svoje snove žele ostvariti, ali se boje ili jednostavno ne znaju kako. Mnogim sada poznatim osobama san je bio postati pjevač ili pjevačica, glumac ili glumica, glazbenik, slikar, redatelj, modni stilist..i postigli su ono što su htjeli. Postigli su ostvariti svoj san svojom zaslugom ili jednostavno igrom slučaja. Ne znamo, no znamo da su sada to što jesu. I ponekad se pitam, uživaju li oni zaista u tome što rade?? Jer, mnogi slavni su se predali drogama i piću što nas baš i ne upućuje na to da su zadovoljni svojim ostvarenim snom ili možda snom svojih roditelja. Znamo da ponekad roditelji djecu tjeraju da budu ono što oni zapravo ne žele. A to je zbilja tužno. Ili im zabranjuju da budu što žele, da ostvare svoj toliko iščekivani san. Čekati cijeli život na to da počneš nešto raditi od sebe, nešto što voliš, i onda ti to nešto samo tako uskrate jer se njima to ne sviđa. Jer se oni toga stide ili im jednostavno nije nimalo drago. Ponekad je teško biti ljudsko biće. Ponekad imamo trenutke toliko teške da poželimo da smo na ovaj svijet došli u obliku životinje ili da se uopće nismo rodili, što je još gore. No, sigurna sam da niti životinjama nije lako. Kako uživati u životu kad je neprijatelj stalno u blizini? Svakom živom biću je teško. Ono što sam htjela reći je da se nikada ne predamo u onome što želimo jednoga dana postati. Neka nitko ne utječe na vaš san i vaše planove za budućnost. Jedino ga mi možemo ostvariti jer mi najbolje znamo što se igra u našoj glavi, kakve misli kujemo cijeli život i kako želimo da izgleda prvi korak u ostvarenju sna. Kako bi onda netko tko ti govori da to što zamišljaš nije u redu već da poslušaš savjet i kreneš drugim putem mogao znati kako bi tvoj san izgledao kad bi bio ostvaren? On pojma nema i njegova mašta jednostavno nije toliko duboka da shvati što mu želiš dokazati. Želiš mu dokazati da si ti upravitelj nad sobom. Ti i nitko drugi. Ako ćeš pogriješiti, pogriješit ćeš svojom krivnjom, ne njegovom i greške ćeš ispraviti jer se na njima uči. Koliko god bilo teško početi ostvarivati san, mislim da ćemo ga sa lakoćom svi završiti. Gurajmo tu kuglu uzbrdo sa puno snage jer kada dođemo do vrha ona će samo skliznuti i pokazati nam da poslje teškog i napornog uvijek dođe lakše i opuštenije.
Ponekad! Ah, ponekad je tako teško!
No, sutra!
Sutradan je već lakše.

Ako zaspemo u suzama, ne mora značiti da ćemo se u suzama i probuditi.


Gledaj pred sebe i hodaj uspravno.
Nema zapreka.
No, ako koja i naiđe, jednostavno ju prekorači i pokaži samom sebi da si oprezan i spreman na prepreke koje dolaze sa životom.

Ah, čudan je taj život.


Toliko pitanja, a tako malo odgovora!


Uživajte!


18:53 | Komentari (14) | Print | ^ |

četvrtak, 15.07.2010.

Jednostavno!

Nebo puno zvijezda.
Staza ispred nas.
Svijetla ugašena.
Samo su nam zvijezde osvijetljavale put kojim smo šetale.
Smijale smo se, pjevale, razgovarale...

I moj rođendan! :)

Može li biti bolje?
Uvijek može. Ali ono sinoć, bili su trenutci za pamćenje.

Nakon šetnje slijedilo je gledanje zvijezda i filozofiranje sa stricem i bratićem.
Mnogo toga sam sinoć naučila.
Razmišljali smo i svoje misli otkrivali.
Razgovarali smo o glazbi, vlakovima, meteorima, zvijezdama, psiholozima, filmovima...

Tajna <3

Može li biti bolje?
Uvijek može. Ali ono sinoć, bili su trenutci za pamćenje.

I da, obožavam talijanski!



12:48 | Komentari (17) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.