22.01.2008., utorak
to je onak. staro. kao oblatna. o-blatna. hihi
nakon jucerasnjeg sramotnog dana, ocekivali bi da ce danasnji biti manje sramotan.
right.
iako smatram teskim zapoceti post ciji je glavni pokretac radnje cinjenica da sam popustila pred treptanjem i pustila alex da od mene napravi... pa, klaun je preteska rijec, jer ih mrzim i prezirem i bojim ih se, ali usporedba sa srednjovjecnom kurtizanom koja se prodaje na jednom od onih balova 16. stoljeca je prilicno bliska tom pojmu.
kako bi me utjesila, nasminkala je sebe u istom stilu.
The 'Ideal' Elizabethan Woman
unatoc tome sto se moda mjenjala u sve izazovniju, i sve je vise isticala zensku ljepotu, kraljica elizabeta je odlucila ipak vise isticati svoju djevicansku stranu. elizabeta je njegovala ideal zene svijetle kose i njezna blijeda tena, rumenih obraza i krvavo crvenih usana.
takav izgled mogla si je priustiti samo visa klasa, jer su zene u nizoj morale raditi na poljima, pa bi potamnile na suncu, te je blijed ten uskoro postao simbol bogatstva i plemstva opcenito, te je sluzio kao svojevrsna potvrda o necijem podrijeklu. (ni muskarci nisu bili postedjeni, stovise, sami su zapoceli taj trend.)
kao sto ste primijetili, ljudi iz tog vremena imaju lice boje krede. to je zato sto je navela nekoliko generacija zena da koriste za zdravlje pogubnu mjesavinu bijelog olova i octa kako bi bile sto blijedje. tu je naravno i ugljen za istaknutije oci, i razlicita crvena bojila za usne. zene su izbjeljivale kosu mjesavinama cvijeta zlatice, šafrana, sjemena kima i ulja. (fuj kim.) sama elizabeta nije se previse time bavila. ona je imala svoje perike. njih osamdeset. (periwigs)
gledanje strasno super filma o zeni koju pokusavaju pozderati duhovi koji zive u podu, rezultiralo je zeljnom iscekivanju reklama, koje su u bosanskoj verziji ekšli zabavne. pogotovo ona za ornel.
alex se rugala cinjenici da na meni spavaju njeni psi, i nakon toga ostavila hrpetinu stiroporne hrane koja me vabila svojim riza-mirisom.i otjerala me doma po mraku. dok je vani bilo hladno. oke, zivimo u istoj kuci, ali to nije poanta.
otisao sam u svoju malu skromnu izbu, i odspavao svojih 10 minuta prije dolaska busa.
*radnja se prebacuje u bus*
crtani junaci spavaju za vrijeme voznje u svih trideset autobusa koliko ih ima do grada.
*radnja se prebacuje u zvuk*
dolazi jedna od onih osoba ciji me intelekt zapanjuje, u negativnom smislu.
alex i ja smo dva sata koristile izraze kao sto je liberalizam, teza i koegzistencija, a posto je spomenuta osoba intelekta takvog kakvog je... popila je svoju pivu i bez ikakvih tragova nestala dok smo se mi skrivale u wcu za zene i pikale jedna drugu tupim olovkama za oci.
nakon objedovanja hrane za ptice pred bunarcekom koj je oblikovao mazuranic ivan, promatrale smo ptice, oblake i turiste, koji su cinili isto, osim sto su promatrali nas, a ne sebe. cini se logicno, zar ne? kao da bi se sami sjetili.
imala sam jos mnogo toga napisati o oblacima u obliku kuca koje kise cigle (je li ispravno reci kise ako se radi o ciglama? rekla bi da ne.), ali mi pogled postaje sve prazniji i tuplji od bjeline ekrana, tako da je jedina opcija da vas pozdravim ljudi, i ostavim oblatne za neki drugi put. a mozda je to ipak bila tratincica. ili kruh.
pozdrav ljudi. pozdrav.
|
- 18:13 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
17.01.2008., četvrtak
i'll give u a magic marker, so you can draw me some mustache.
zbog cinjenice da nemam zivaca drkarit po tipkovnici, post ce morati malo pricekati. s obzirom na to da neke postove dugujem vec nekoliko godina, predpostavimo da ce post koj opisuje zemlju trulih sirevaza mazanje, u predivno zimsko doba, biti napisan negdje sredinom ljeta i atmosfera ce biti nista drugo nego narusena.
a osim cinjenice da sam lijena, postavlja se i pitanje: gdje je nestala biljeznica u koju sam i napisala prokleti post, tako da i zbog toga odugovlacim.
no uglavnom. netko je mom bratu na proslavi nove godine maznuo kimono.
bas me briga tko je to napravio, zelim da se kimono pojavi u roku od dva tjedna inace sankcioniram stvari pomocu svojih super-moci.
drugim rijecima, moja mama ce zvati svakog od vas na kucne telefone i tuzakat vas roditeljima. sto nije nimalo smijesno, osim u bobinom slucaju, posto je moja mama hodala s njegovim tatom, i vec neko vrijeme sumnjamo da smo u krvnom srodstvu.
takodjer, objavljujem nestanak jedne jakne, naramenice od grudnjaka (u slucaju da oni koji su bili prisutni imaju jos koju... javite)
pronadjene stvari: crni sal, narukvica, traka za kosu, genitalni herpes.
cujemo se kad mentalno ozdravim. ili kad se pocnem praviti da je vec doslo do mentalnog oporavka.
|
- 20:34 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
15.01.2008., utorak
pimpek je losa postapalica.
u tjedan dana mog odsutstva s bloga, u glavi mi se formiralo vise od desetak dobrih postova (po mom misljenju, a moje misljenje je najvaznije), medjutim svi su izgubljeni u prostor vremenu zbog utjecaja alkohola, hladnoce i sna. ostala je samo misao da sam jednom u glavi oblikovala nesto sto me u tom trenu nasmijavalo, ali ne brinem, jer kako to vec biva, jos ce nekome na pamet pasti iste stvari kao i meni, pa ce moje ideje ipak nasmijati nekoga. iako tada to nece biti moje ideje, ali bitna je namjera.
predlazem svima koji nisu iz zagreba da preskoce ovaj dio. zapravo svi bi ga mogli preskociti jer je poanta izgubljena u pisanju.
jedan od postova zasnovan je prejucer, kada sam bila ostavljena u tramvaju kako bi produzila do sopota. bilo je oko 4am, a ja kakva jesam, zaklopila sam oci i probudila se na okretistu na savskom mostu. vozac me pomalo uzrujano obavijestio da se nalazimo na okretistu i da krecemo u smjeru dubrave. 'prolazimo li kraj glavnog?' pitala sam, a nakon potvrdnog odgovora, vratila se spavati na cudjenje vozaca.
otvorila sam oci stanicu prije okretista na borongaju. malo me zacudilo sto se radi o borongaju,a ne o dubravi,ali bilo je pola 6, sto je znacilo da sam zakasnila na bus i da tocno stizem na slijedeci, pa nemam vremena za cudjenje. pjesacila sam jednu stanicu da se razbudim kako ne bi ponovno zaspala i ponovno zaspala u devetki.
srecom, probudila sam se stanicu prije glavnog zbog uzrujane bakice koja je zeljala sjesti, unatoc praznom tramvaju, bas na moje mjesto.
ovo je prvi put da sam zahvalna na iritantim ljudima koji uspavane ljude udaraju torbom po glavi.
nadam se da nisam slinila. 
e sad, to sto sam zaspala u tramvaju ne bi bilo toliko smijesno, da mi se tokom 4 godine skolovanja nije ista stvar dogodila toliko puta da me razrednica prestala unositi u one ljigave statistike. svaki put kad bi me zapisali samo bi povukla ravnu crtu preko toga.
drugi post koj bi istaknula (takodjer izgubljen) zasnovan je jucer.
isla sam s alex u kino. gledali smo film koji smo obecale da necemo spominjati u javnosti, ali ispostavilo se da je dovoljno dobar da bude spomenut. zlatni kompas.
nakon kina odlucile smo se ponasati kao djeca. u svrhu toga pronasli smo cudnoizgledajucu djevojku i dok smo je pratile pogadjale je li osoba koja ide na tramvaj ili pjesice. na zalost, ispostavilo se da je osoba koja ide na bus, tako da su obje teorije pale u vodu.
da, provele smo poslijepodne prateci ljude.
nakon cudnoizgledajuce djevojke, pronasli smo jos dvije koje su izgledale kao da trebaju pomoc pri odjevanju. jedna od njih je imala pimpek frizuru, a druga zlatne tenisice.
bile su dosadne i malo su skretale pa smo ih prestale pratiti i bacile se na masno tracanje ljudi pazeci da primjete. nakon sto smo oponasale prolaznike, i lutale po gradu, kupile smo flourescentnu votku i otisle utapat indiferenciju na ribnjaku.
pridruzio nam se covjek cija sposobnost da se verbalno izrazava bez prestanka, nadisla je moju, tako da smo alex i ja vecinu vremena sutile dok je on iznosio monologe o povijesti grada zagreba, i nekoliko mi puta proturjecio o psima i vukovima.  cinjenica da sam od 6 razreda opsjednuta vukovima i da posjedujem policu posvecenu njima nije znacila nista. on je ipak znao vise. uvrijedio je moj zdrav razum pa sam objavila da je vrijeme da se podje. i time zavrsava 'post koj je trebao biti objavljen dva'.
kako bi sto vise skratila ovu kreaciju, koja polako prerasta u roman, a ipak nije toliko zanimljiva da se procita cijela, odlucila sam post 'kako nisam bila snob.' ostaviti za neki drugi dan. u slucaju da ne mislite da se radi o jos jednako dosadnoj natipkotini, e pa radi se. da vam ipak ne uskratim informaciju o sadrzaju posta, posto moji naslovi uglavnom ne govore nista, radi se o 'mrzim-italiju monologu' aka 'do francuske i natrag'.
sljedeci post, sutra.
pozdrav!
EDIT: iako ne volim cesto citati misakove pismene uratke, a obozavam verbalne jer ima ogranicen prostor pa ne moze tematski lutati, zelim da procitate tko je ubio more istog autora. za one koji ne znaju, radi se o voditelju preko ruba znanosti, jedne od rijetkih emisija koje volim gledati. znanstvena je, dakako :)
|
- 11:57 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
04.01.2008., petak
isus krist je patio od halucinacija zbog tumora na mozgu.
da. kao sto naslov kaze, ateist sam. ne potpuni ateist, jer je to cisti kretenizam, ali ne vjerujem u boga/ove.
odlucila sam napisati post koj je napose medjusobno nepovezan, jer se osjecam kao prljava carapa od 80% viskoze i 20% elastina. ja sam jedna vrlo rastezljiva carapa. no idemo redom.
sutra odlazim u francusku. tamo ce biti mnogo snijega, i uostalom, zatvoren planinski prolaz zbog mecave, tako da necemo stici na odrediste u vremenu u kojem imamo rezerviran hotel.
ovo je zapravo prva godina u kojoj se ne veselim skijanju. imam los predosjecaj.
a i vidjet cu koliko su moji roditelji izrabljivi jer ne zelim prestat sa svojim alkoholicarskim navikama. znam da sam poremecena, ali alkohol me cini sretnom. volim one crne periode kada nemam sjecanja, iako ih je u zadnje vrijeme sve teze postici.
mozda je vrijeme da poglavlja kretenizma pocnem oznacavati razlicitim bojama da vam olaksam citanje.
nova godina je prosla mirno. nas par (oko 20) se skupilo u mom skromnom kucerku. vjerojatno je bilo super, sto bi mogla potvrditi da sam prisustvovala ikojem od kul dogadjaja koji su se dogodili nakon ponoci.
do tada, jako me zabavilo gledati punoljetne djecake kako piju mjesavinu smiksanu od svega, sirovog mesa pa do kiselog povrca.
kasnije su se sigurno pitali zasto im se povraca.
cula sam iz pouzdanih izvora da je hrpetina adolescenata igrala nikad jesam ili uvjek nisam (:Đ), no kako god se zvalo, isproljevali su mi tepih crnim vinom.
to se neda oprati ŠUPCI tako da ce tepih morat na kemijsko. uginite.
poruka vojaerima: kucajte. to je dio opce kulture.
iako je kucanje zapravo obicaj iz engleske, gdje su se sva vrata otvarala prema van, pa si morao kucati kada izlazis da ne bi bilo razbijenih noseva.
ispravak. kucajte prije nego sto udjete. ne odgovaram za slijepilo onih koji se ne pridrzavaju pravila.
pimpek. hihi
neznam tko je mom psu davao da jede smokice, ali pronaci cu te i zadaviti vlastorucno. i osobi koja je smatrala da je kwl dati mom hrcku kruh s majonezom. majoneza je smrtonosna i za ljude, a kamoli za tako mala i krhka stvorenja.
i za kraj, sto predpostavljam da je kraj (ocekujte edite jer sam zla danas), mom savrsenom hrckicu: ja tebe volim vise :*
EDIT: soba mog brata smrdi po pegazu.
EDIT EDIT: mojoj mami ide na zivce zvuk tipkovnice pa sam odlucila natipkati jos i ovo. :)
|
- 21:57 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
