Terra Desolata - Pusta Zemlja

Image Hosted by ImageShack.us

Komentari On/Off

Opis bloga
Kada odvojim Nešto od Cjeline i onda to svedem na pisanu formu, na niz riječi i interpunkcijskih znakova, tada to Nešto postaje bezopasno za moje mentalno zdravlje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



"Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Oba su možda prisutna u vremenu budućem,
A vrijeme buduće sadržano u vremenu prošlom.
Ako je čitavo vrijeme vječno prisutno
Čitavom vremenu nema iskupljenja..."

T.S.Eliot


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Conspirator:Do you still feel suicidal?
Alex: Well, put it this way, I feel very low in myself. I
can't see much in the future, and I feel that any second
something terrible is going to happen to me."
[slumps into spaghetti]
Image Hosted by ImageShack.us


alternativa blog naslovnici

"Cannibal's Hymn"

You have a heart and I have a key
Lie back and let me unlock you
Those heathens you hang with down by the sea
All they want to do is defrock you
I know a river, where we can dream
It will swell up, burst it's banks,
babe, and rock you
But if you're gonna dine with them cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but unbeaten
And beating like a drum

I will sit like a bird on a fence
Sing you songs with a happy ending
Swoop down and tell you that it don't make sense
To attack the very thing you're defending
Didn't I just buy that dress for you?
That pink paper pinafore that you keep mending
Well, if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is banging and beating
And banging like a gong

I can see that they've hurt you, dear
Here is some moonlight to cloak us
And I will never desert you here
Unpetaled among the crocus
Allow me, my love, to allay your fear
As I swim, in and out of focus
But if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but bleating
And bleeding like a lamb
Banging like a gong
Beating like a drum



< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Kolovoz 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (7)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Čitam:

Rutvica
Dakini Lala
anspik
Rubia Despues
Nika Oksimoron
Tesari
Pupin dnevnik
DerzaFanistori
Boli Mozak
Milou
Svijet u Boci
Zdenkov kulturni kombi
Aparatczyk
Ribafish
Kaco Mortale
Xavier Osloboditelj
top sicret
Master of Wishes
Maxturbator
Maslina
Moj emajl
bludni@gmail.com

Image Hosted by ImageShack.us



Najviše čitam Njega:
Image Hosted by ImageShack.us

ARHIVA


POST ZA NASLOVNICU


POEZIJA
:
1. il cimitero
2. Dok u sobi svira Beethovenova sonata o mjesečini...
3. jedna putna
4. osvětimski intermezzo
5. intermezzo za voljenog čovjeka
6. intermezzo
7. kulinarski intermezzo
8. potpuno osoban post posvećen Njemu
9. san o trešnji
10. besmislen post- dvije pjesme
11. zima
12. religiozna
13. ljudi
14. el prado
15. večera u finom društvu
16. što bi trebalo učiniti
17. rupa u sjećanju


PUTOPISI:
Južna Afrika:
Nkosi sikelel' iAfrika 1
Nkosi sikelel' iAfrika 2
Nkosi sikelel' iAfrika 3

Poljska:
intermezzo besposličara
malo o poljacima
Ostalo slijedi...

PRIČE SA ŽENSKIM IMENIMA:
Ingrid
Marta K.

DNEVNIK NEUROTIČARA:
još samo jedan dan/još samo jedna večer
dio treći

CRTICE IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA:
1 ( kastracija )
2 ( psihijatar )
3 ( the beginning )/4 ( u birtiji)

DRUGE PRIČE IZ PUSTE ZEMLJE:
1. što pravi ratnici rade subotom ujutro
2. future shop
3. škola umiranja
4. sindrom pre-misaonog čovjeka (SPmČ)

NEKA OSOBNA ISKUSTVA:
1. u životu ništa stalno nije
2. šuplji ljudi
3. povratak u rodni kraj
4. Audiovizualna reminiscencija kroz pet točaka
5. trijumf umjetnosti
6. prvi posao
7. vječna dilema
8. posljednjih mjesec i pol dana

ALKO-PROZA:
1. ptičica
2. Ona, pivopija

20.11.2007., utorak

Još jedna priča o studiranju


Kada sam na drugom katu ugledala dvoglavo jare u formalinu, znala sam da je to pravi fakultet za mene.

Danima sam hodala kao u oblacima, opčinjena mutantima iz formalina, zaneseno pjevušeći i maštajući o čeprkanju po lešini krave.

Napokon sam znala što želim sa svojim životom i onog trenutka kada sam saznala da sam upala na faks bez plaćanja vrištala sam od sreće i to spontano- a to do tada nisam napravila nikad. Na neki način upis na faks je bila svojevrsna propusnica za bijeg iz učmale sredine u kojoj sam do onda živjela. Da sam ostala, poludjela bih. Ovako sam otišla i poludjela malo kasnije zubo.

Odlučila sam da ću se u potpunosti posvetiti tom studiju, neću više piti i izlaziti, samo učiti, učiti i učiti.
Da se razumijemo, ja sam vrlo rano stekla neke loše navike i sa osamnaest sam smatrala da je krajnje vrijeme da se smirim. To me držalo neko vrijeme. Par dana. No, znala sam da moram biti dobar student ako želim ostati u Zagrebu jer su moji roditelji pretpostavljali da ću doživjet totalni debakl, ne računajući na to da su mi upravo njihove pretpostavke najveća motivacija. Moglo bi se reći da sam se inatila.
Malo manja ali i nezanemariva motivacija na početku studija bilo je konzumiranje ogromnih količina alkoholnih tekućina nakon položenog ispita. Tako sam dogurala gotovo do samog kraja studija bez grižnje savjesti.

Već na četvrtoj godini dovoljno je bilo na hodniku prije vježbi malo glasnije upitati: „Ima li tko nešto protiv žgaravice?“ -istog trenutka bi ti četiri ili pet osoba nudilo Peptoran, Controloc, Gastal ili Target... Tada znaš da si na pravom mjestu u pravo vrijeme jer je problem žgaravice riješen, barem privremeno.
No, problem zaraznog pesimizma nikako da se riješi, on je uvijek prisutan i kao takav doprinosi nastanku gastritisa, ezofagogastričnih refluksa, hijatalnih hernija i sličnih interesantnih manifestacija.

„O čemu čitaš?“-upitala me prijateljica.
„O dijabetesu u pasa.“-odgovorila sam.
„Kaj i pas može imati dijabetes?! Ha, ha, ha!“-oduševljeno je uskliknula.
Da, zvuči nevjerojatno ali doista- pas može imati dijabetes, prasad gripu, gepard gastritis, a čak i ribe mogu biti bolesne. Eto što sam sve naučila na tom čudnovatom fakultetu.

Iskreno, kao polu-ostarjela apsolventica prihvatila sam činjenicu da ne znam što ću poslije fakulteta kao odraz prije spomenutog zaraznog pesimizma. To me nimalo ne motivira, no ako uspijem pronaći posao u nekoj trošnoj privatnoj ambulantici za 2500 kuna mjesečno biti ću sretna, jer ću kompenzaciju pronalaziti u glađenju maca i peseka. Aha. Već se vidim kako se na kraju napornog radnog dana skrivam u stacionar, sjedam pored nekog psolikog pacijenta u kavezu, otvaram i naginjem bocu loze i jadam kako me okolina podcjenjuje te kako sada nemam uvjete za dignut kredit na 40 godina, a nekad, nekad sam bila potencijal sa velikim P...

Daljnje mogućnosti su limitirane mojim nedostatcima; iako kuham, čistim i pristojno izgledam, nisam baš neki materijal za ženidbu- pritom insinuiram na onaj konstruktivan „bogato se udaj“ savjet koji redovito primam od svakakvih ljudi, uključujući i neke, ako mene pitate, ne pretjerano duhovite profesore. Problem je u tome što se volim inatiti, a i poprilično sam lajava, pa me niti jedan bogatun ne bi htio ako je dovoljno informiran da zna da si za manje love može priuštiti poslušniju ljepoticu iz malo istočnijih zemalja koja uopće ne priča. Uz to, ja kad popijem postanem nepredvidljiva.

No, u čemu je zapravo poanta ovog teksta? Jesam li doista napisala ovaj post inspirirana vječno-uzaludnim pitanjima poput: “Gdje se vidiš za pet godina?“, „Voliš životinje?“, „Što ćeš poslije diplome?“, „Jesi stavljala ruku kravi u guzicu?“, „Što ćeš popit?“ ?
Kamo idem i čemu da se nadam?
Što je život?
Što je čovjek?

Sva sreća pa samu sebe ne shvaćam pretjerano ozbiljno, kao ni sedam godina svojeg obrazovanja, a uostalom, lakše mi je kada znam da nisam sama u takvim problemima i preispitivanjima. U tome je čitav niz mladih, besperspektivnih, zaraženih pesimizmom ali još uvijek motiviranih ljudi- naš problem leži u činjenici da nam roditelji nisu u branši, da nam uža i šira rodbina nema nikakve veze s ikim tko radi na fakultetu i iako smo za vrijeme studija „obećavali“, moramo se pomiriti s činjenicom da će većina nas u najboljem slučaju završiti kao trgovački putnici, no tu je, eto, barem dobra lova.
Naravno, nije sve baš tako crno, ponekad se neočekivano mogu otvoriti poneka vrata za neke od nas, bitno je ustrajati u kucanju na ta vrata te kontinuirano raditi na sebi i učiti, učiti, samo učiti, jer kada „znaš znanje“ nitko ti ništa ne može.

Najpametnije bi bilo oduprijeti se glupom zaraznom pesimizmu i tvrdoglavo gurati do kraja, baš u inat malodušnim osobama koje te uvijek žele obeshrabriti nekakvim beznadnim pričama. Dakle, do daljnjega učim, a onda ćemo vidjeti- kud koji mili moji. Možda ću naposljetku kupiti brod i voziti turiste oko otoka, a možda ću slagati pseće konzerve u Pevecu, bitno je da sam živa i zdrava i da su moji najmiliji dobro. Neće mene nikakav pesimizam više zaraziti, a ne!

Kao što sam na samom početku studija rekla jednom starijem kolegi: „Gle, boli me briga i ako završim kao konobarica, barem ću biti doktor, a radeći na šanku možeš ćuti svakakvih zanimljivih priča!“.
Čini se, sve ispravne odgovore znala sam već na početku.


- 12:52 - Komentari (21) - Isprintaj - #