Jeruzalem i ostalo

srijeda, 09.06.2010.

Crkve brvnare biciklom (Lučelnica i Cvetković Brdo)

U prošlom postu počeo sam pisati o prošlonedjeljnoj vožnji bicikla od Zagreba, preko Brezovice, do Pisarovine i Pisarovinske Jamnice. Želja mi je da jednom budem u mogućnosti reći da sam obišao biciklom sve drvene kapelice između Kupe i Save. Nakon moderne kapelice u Pisarovini, htio sam još obići onu u Lučelnici i onu u Gustelnici, pa se najkraćim putem, nakon nešto više od 70 prijeđenih km, vratiti u Zagreb. Nastavljajući iz Jamnice Pisarovinske prema istoku stigao sam najprije do ovog krajputaša i poželio ga, evo, snimiti. Nakon toga nastavio sam do Lučelnice. U knjizi koju slijedim (L. Černicki - S. Forenbaher, Drvene crkve između Save i Kupe) kaže da se u Lučelnici u gostionici Sunčev zračak može tražiti ključ kapelice u Lučelnici. Ipak, nisam se imao volje kasnije opet vraćati do gostionice, pa sam odlučio propustiti unutrašnjost. Do kapelice sam došao prilično brzo. Stoji uz cestu na osami u lijepo uređenom okolišu. Riječ je o crkvi Svetoga Duha koja je u svom današnjem obliku izgrađena 1935. godine na mjestu starije crkve iz 1704. I ona je građena od piljenih planki spojenih na „nemški vugel“, dok su daske postavljene na zabatu ukrašene nazubljenjem, te viticama i križem. Od Lučelnice krenuo sam dalje cestom, slijedeći naputke svoje knjižice. Kaže tamo: „Dalje šumom do vrha brijega te lagano nizbrdo, držeći se glavne ceste prema Zagrebu, kroz vikendice i razasute kuće sela Vukomerića. Uzbrdo na najviši hrbat Vukomerićkih gorica, kod spomenika lijevo te odmah zatim desno (putokaz »Vikend-Gustelnica«). Po hrptu makadamom uzbrdo, kroz vikendice te nizbrdo kroz šumu. Pri kraju nizbrdice oštro desno i dalje nizbrdo kroz šumu. Po dolasku na asfalt lijevo do crkve sv. Antuna Padovanskog u Gustelnici.“ To mi je bio cilj. Ipak, slijedeći što piše u knjizi, ja sam prošao i pokraj spomenika i ondje skrenuo lijevo, pa odmah desno prema vikendicama i zašao u šumu. E, tu je nešto pošlo po zlu. Toj šumi nikad kraja! Vozio sam makadamom gdje je šljunak često bio prilično oštar, pa sam se pobojao i za gume, premda sam imao i pribor za krpanje i jednu rezervnu zračnicu. Ipak, nije ugodno krpati gumu usred šume. Nekih pola sata nisam vidio nikog živog, samo sam vozio i vozio. Bilo je već prošlo pet popodne, pa sam se samo nadao da još za dana izađem iz šume i dođem na neku normalnu cestu. Bio sam već prilično siguran da neću stići do Gustelnice. Kad sam konačno došao na kraj šume i približio se asfaltu, u daljini sam ugledao neku drvenu crkvicu. Uopće nije sličila onoj iz Gustelnice čija je slika bila u knjizi. Prišao sam malo bliže i dobro pogledao crkvicu, a onda počeo listati po knjizi, ne bih li našao fotografiju i po njoj otkrio gdje se zapravo nalazim. I konačno sam našao! Ne, to nipošto nije crkvica u Gustelnici! To je bila kapela sv. Roka u selu Cvetković Brdo!!! Uf! Daleko izvan rute! Bio sam se dakle vratio prema jugoistoku! No, dobro. Crkvica je zgodna. Prva je drvena crkva ovdje stajala bar već 1678., druga je izgrađena 1720., a ova sadašnja posvećena je 1888. godine. Temeljito je obnovljena 2003. No, kako sam bio dalje nego što mi je to bio cilj, trebalo je odmah nastaviti vožnju. Sjeo sam na bicikl, pa se zaputio cestom prema sjeveru. Prošao sam tako i kroz Opatiju! Naravno, nije riječ o gradu kod Rijeke, nego o istoimenom selu. U Kravarskom sam napravio malu pauzu. Bila je otvorena nekakva gostionica u centru, pa sam naručio gusti sok i litru vode, budući da sam potrošio sve svoje zalihe. Ne biste vjerovali koliko je brežuljaka od Kravarskoga do Velike Gorice! Tek što se na jedan uspnete i mislite da je kraj, eno već na vidiku drugoga. U svakom slučaju, na kraju sam stigao do Velike Gorice, ondje gdje se odvaja autocesta za Sisak, pa sam nastavio biciklističkom stazom kroz središte grada, a onda uz cestu prema Zagrebu, pa avenijom Većeslava Holjevca do centra. Nad Zagrebom se sunce već spuštalo na zapadu. Umjesto predviđenih 70 i nešto km, prešao sam 109 km. Krenuo sam u 13,30, a vožnja je ukupno trajala šest sati, uz prosječnu brzinu od 18,21 km/h (zahvaljujući brdima!). Imao sam putem nekoliko odmora, pa sam u Zagreb stigao nešto prije 21 sat.

- 10:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.06.2010.

Crkve brvnare biciklom (prema Pisarovini)

Prošlo je dosta vremena od moga posljednjega posta o drvenim crkvicama, no vrijeme je bilo takvo da se nije bilo uputno otisnuti biciklom na dulju vožnju. Jučer je ipak došao lijep dan, a bila je i nedjelja, pa sam poslijepodne mogao odvojiti za vožnju. Odlučio sam krenuti prema Pisarovini, a onda obići još dvije drvene crkvice. Ukupno bi to bilo nešto više od 70 km računajući od zagrebačkog Kaptola. Krenuo sam nakon ručka, prema rotoru, a onda Remetinečkom cestom i ulicom Dr. Luje Naletilića do križanja gdje je trebalo skrenuti do Brezovice, pa onda za Pisarovinu. Prolazi se dalje kroz selo zanimljiva imena. Pitanje je samo odakle to ime? Je li tu održana kakva teška bitka ili je tako loše ovdje živjeti da je to doista zao bitak? Ako netko zna, neka slobodno napiše. Dalje niz cestu (ili bolje rečeno „uz cestu“, jer su usponi sve češći) povremeno se može uhvatiti zgodan pogled na Medvednicu i Zagreb. Ovo je fotografirano kod skretanja za selo Starjak. Nakon Kupinečkog Kraljevca slijedi Pisarovinska Bregana. Bregana je očito zbog bregova, a cesta je puna uzbrdica i nizbrdica. Najugodniji je svakako spust kroz šumu koji dovodi pred Veliku Jamničku. Nakon nje dolazi se do skretanja lijevo prema središtu Pisarovine. Ja sam ipak nastavio ravno gdje putokaz pokazuje prema Sisku. Ne zbog Siska, već zbog drvene kapelice koja se na toj cesti nalazi ovdje uz Pisarovinu. Riječ je o novoj crkvici izgrađenoj sredinom devedesetih godina 20. st. Izgrađena je u jeku Domovinskog rata, kad su se u Pisarovinu privremeno sklonili prognanici iz Lasinje s druge strane Kupe. Živjeli su ovdje u prognaničkom naselju koje se još uvijek može vidjeti uz samu crkvicu. Budući da je crkva u Lasinji posvećena sv. Antunu Padovanskom, tako je i ova brvnara posvećena istome svecu, ne bi li prognanici imali ovdje dio svoga doma. Nakon ove crkvice krenuo sam dalje cestom do prvog križanja, gdje sam skrenu lijevo prema središtu Pisarovine, a odatle, kod male kapelice nasred križanja, skrenuo desno prema Jamnici Pisarovinskoj i Lučelnici. Iskoristio sam veliko parkiralište između crkve u Jamnici Pisarovinskoj i obližnjega groblja za kratak odmor. Crkva je posvećena sv. Martinu, pa su je vjerojatno na ovom mjestu podigli templari. Prvotna gotička crkva izgrađena je u 13. st., a polovicom 18. st. gradi se današnja barokna. Pogled na okolni krajolik doista je prekrasan. Sve je puno vinograda, premda mi se tada ovi brežuljci nisu pretjerano sviđali jer ipak ih treba proći na biciklu. Preda mnom su još dvije drvene kapele koje sam htio obići, ona u Lučelonici i ona u Gustelnici, no moj se put nenadano izmijenio, a predviđena kilometraža prilično produljila. O tome ću vam pisati u sljedećem postu.

- 09:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.03.2010.

Crkve brvnare biciklom (Pleško polje)

Nakon Bundeka, Jukuševca i Velike Mlake, što sam opisao u prethodna dva posta, stigao sam biciklom i do Pleškog polja. Od crkve sv. Barbare trebalo je sići do prometne ceste između Zagreba i Velike Gorice. Srećom, upravo na potezu koji mi je bio potreban, ta cesta ima dvostruki pločnik, pa i prostor za vožnju biciklom. Nakon nekoliko minuta vožnje stigao sam da lijevog skretanja prema zračnoj luci Pleso, skrenuo u tu cestu, a desno od nje, na Pleškom polju, nalazi se drvena crkvica Ranjenog Isusa. By dtep at 2010-03-20 Pred crkvicom je hrpa šljunka, jer su u tijeku radovi na novoj prometnici koja iz smjera Velike Gorice dolazi do zračne luke. Teško će se više ovo mjesto moći zvati „polje“. Zaključao sam bicikl uz plot... By dtep at 2010-03-20 ...i pošao izbliza vidjeti crkvicu. By dtep at 2010-03-20 Na njoj su osobito zanimljivi detalji. Najprije je tu datum izgradnje: 1896. By dtep at 2010-03-20 Posljednja obnova bila je 1996. zahvaljujući zalaganju jedne obitelji. Inače, na istom je mjestu prije stajala starija crkva podignuta 1758. godine. Tu je stariju crkvu dala podići Rozalija Plepelić, udovica vrhovnog vojnog zapovjednika Banske Krajine. Kad se približi današnjoj crkvici vidi se zanimljiv rad u drvetu. By dtep at 2010-03-20 A tu je i tzv. „nemški vugel“. Način spajanja planjki drugačiji od tipičnog „hrvaškog vugla“. By dtep at 2010-03-20 E, nakon Pleškog polja bilo je vrijeme za povratak. Ukupno, od središta Zagreba, preko Bundeka, Jakuševca i Velike Mlake do Plesa i nazad, prešao sam 45 km. Vožnja je bila lagana, sva po ravnici.

- 07:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.03.2010.

Crkve brvnare biciklom (nastavak)

U prošlom postu počeo sam pripovijedanje o nedjeljnoj vožnji biciklom od središta Zagreba, preko Bundeka i Jakuševca prema Velikoj Mlaki i Pleškom polju. Na slikama sam pokazao i dvije drvene crkve na koje sam naišao na tom putu, novu crkvicu kod Bundeka i crkvu u Jakuševcu. Danas opisujem nastavak. Od Jakuševca krenuo sam uz ranžirni kolodvor, prošao dva podvožnjaka i došao do sela Mičevec u kojem se nalazi velika moderna crkva sv. Benedikta. Kod nje treba skrenuti desno, pa uz vatrogasni dom nastaviti prema Velikoj Mlaki. Putem sam prošao ispod autoceste i prešao željezničku prugu. Na kraju sam stigao i do Velike Mlake gdje sam našao drvenu crkvicu sv. Barbare. By dtep at 2010-03-18 Mnogi ovu crkvu smatraju najljepšim primjerom drvene izgradnje u sakralnoj arhitekturi u Hrvatskoj. Crkva je prvotno izgrađena negdje u prvoj polovici 17. stoljeća, jer ima i zvono koje je lijevano u Grazu 1642. godine. Ipak, ona je više puta pregrađivana i obnavljana, tako da nije sve iz toga najranijeg razdoblja. Najstariji sačuvani dio crkve prostor je svetišta oko oltara. Prošle nedjelje kad sam onamo naišao biciklom, ljudi su upravo izlazili iz crkve, pa mislim da su toga popodneva imali križni put. Zbor je nastavio s probom pjevanja, pa je crkva ostala otvorena tako da sam mogao ući i napraviti par fotografija ove spektakularne unutrašnjosti. By dtep at 2010-03-18 Najstariji slikani sloj u svetištu potječe iz 1699. godine, ali prema zapisima crkva je oslikavana i ranije. Zadivljujuće je u svemu da nema gotovo milimetra slobodnog drveta, bez boje. By dtep at 2010-03-18 Kad se u crkvu uđe, pozornost privlači krilni oltar sv. Barbare iz 1679. godine. By dtep at 2010-03-18 Lijepo je uređen i okoliš crkve. By dtep at 2010-03-18 A tu se odmah nalazi i tradicijska drvena kuća kakve se nalaze po Turopolju, Pokuplju i Posavini. U njoj je župni ured. By dtep at 2010-03-18 Meni je preostalo još da sjednem na bicikl i nastavim vožnju. By dtep at 2010-03-18 Čekala me još crkvica Ranjenog Isusa na Pleškom polju. O njoj u sljedećem postu.

- 17:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #