Jeruzalem i ostalo
srijeda, 09.06.2010.
Crkve brvnare biciklom (Lučelnica i Cvetković Brdo)
|
U prošlom postu počeo sam pisati o prošlonedjeljnoj vožnji bicikla od Zagreba, preko Brezovice, do Pisarovine i Pisarovinske Jamnice. Želja mi je da jednom budem u mogućnosti reći da sam obišao biciklom sve drvene kapelice između Kupe i Save. Nakon moderne kapelice u Pisarovini, htio sam još obići onu u Lučelnici i onu u Gustelnici, pa se najkraćim putem, nakon nešto više od 70 prijeđenih km, vratiti u Zagreb. Nastavljajući iz Jamnice Pisarovinske prema istoku stigao sam najprije do ovog krajputaša i poželio ga, evo, snimiti.  Nakon toga nastavio sam do Lučelnice. U knjizi koju slijedim (L. Černicki - S. Forenbaher, Drvene crkve između Save i Kupe) kaže da se u Lučelnici u gostionici Sunčev zračak može tražiti ključ kapelice u Lučelnici. Ipak, nisam se imao volje kasnije opet vraćati do gostionice, pa sam odlučio propustiti unutrašnjost. Do kapelice sam došao prilično brzo. Stoji uz cestu na osami u lijepo uređenom okolišu.  Riječ je o crkvi Svetoga Duha koja je u svom današnjem obliku izgrađena 1935. godine na mjestu starije crkve iz 1704.  I ona je građena od piljenih planki spojenih na „nemški vugel“, dok su daske postavljene na zabatu ukrašene nazubljenjem, te viticama i križem.  Od Lučelnice krenuo sam dalje cestom, slijedeći naputke svoje knjižice. Kaže tamo: „Dalje šumom do vrha brijega te lagano nizbrdo, držeći se glavne ceste prema Zagrebu, kroz vikendice i razasute kuće sela Vukomerića. Uzbrdo na najviši hrbat Vukomerićkih gorica, kod spomenika lijevo te odmah zatim desno (putokaz »Vikend-Gustelnica«). Po hrptu makadamom uzbrdo, kroz vikendice te nizbrdo kroz šumu. Pri kraju nizbrdice oštro desno i dalje nizbrdo kroz šumu. Po dolasku na asfalt lijevo do crkve sv. Antuna Padovanskog u Gustelnici.“ To mi je bio cilj. Ipak, slijedeći što piše u knjizi, ja sam prošao i pokraj spomenika i ondje skrenuo lijevo, pa odmah desno prema vikendicama i zašao u šumu. E, tu je nešto pošlo po zlu. Toj šumi nikad kraja! Vozio sam makadamom gdje je šljunak često bio prilično oštar, pa sam se pobojao i za gume, premda sam imao i pribor za krpanje i jednu rezervnu zračnicu. Ipak, nije ugodno krpati gumu usred šume. Nekih pola sata nisam vidio nikog živog, samo sam vozio i vozio. Bilo je već prošlo pet popodne, pa sam se samo nadao da još za dana izađem iz šume i dođem na neku normalnu cestu. Bio sam već prilično siguran da neću stići do Gustelnice. Kad sam konačno došao na kraj šume i približio se asfaltu, u daljini sam ugledao neku drvenu crkvicu.  Uopće nije sličila onoj iz Gustelnice čija je slika bila u knjizi. Prišao sam malo bliže i dobro pogledao crkvicu, a onda počeo listati po knjizi, ne bih li našao fotografiju i po njoj otkrio gdje se zapravo nalazim.  I konačno sam našao! Ne, to nipošto nije crkvica u Gustelnici! To je bila kapela sv. Roka u selu Cvetković Brdo!!! Uf! Daleko izvan rute! Bio sam se dakle vratio prema jugoistoku! No, dobro. Crkvica je zgodna. Prva je drvena crkva ovdje stajala bar već 1678., druga je izgrađena 1720., a ova sadašnja posvećena je 1888. godine. Temeljito je obnovljena 2003. No, kako sam bio dalje nego što mi je to bio cilj, trebalo je odmah nastaviti vožnju. Sjeo sam na bicikl, pa se zaputio cestom prema sjeveru. Prošao sam tako i kroz Opatiju! Naravno, nije riječ o gradu kod Rijeke, nego o istoimenom selu. U Kravarskom sam napravio malu pauzu. Bila je otvorena nekakva gostionica u centru, pa sam naručio gusti sok i litru vode, budući da sam potrošio sve svoje zalihe. Ne biste vjerovali koliko je brežuljaka od Kravarskoga do Velike Gorice! Tek što se na jedan uspnete i mislite da je kraj, eno već na vidiku drugoga. U svakom slučaju, na kraju sam stigao do Velike Gorice, ondje gdje se odvaja autocesta za Sisak, pa sam nastavio biciklističkom stazom kroz središte grada, a onda uz cestu prema Zagrebu, pa avenijom Većeslava Holjevca do centra. Nad Zagrebom se sunce već spuštalo na zapadu.  Umjesto predviđenih 70 i nešto km, prešao sam 109 km. Krenuo sam u 13,30, a vožnja je ukupno trajala šest sati, uz prosječnu brzinu od 18,21 km/h (zahvaljujući brdima!). Imao sam putem nekoliko odmora, pa sam u Zagreb stigao nešto prije 21 sat. |
- 10:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 07.06.2010.
Crkve brvnare biciklom (prema Pisarovini)
|
Prošlo je dosta vremena od moga posljednjega posta o drvenim crkvicama, no vrijeme je bilo takvo da se nije bilo uputno otisnuti biciklom na dulju vožnju. Jučer je ipak došao lijep dan, a bila je i nedjelja, pa sam poslijepodne mogao odvojiti za vožnju. Odlučio sam krenuti prema Pisarovini, a onda obići još dvije drvene crkvice. Ukupno bi to bilo nešto više od 70 km računajući od zagrebačkog Kaptola. Krenuo sam nakon ručka, prema rotoru, a onda Remetinečkom cestom i ulicom Dr. Luje Naletilića do križanja gdje je trebalo skrenuti do Brezovice, pa onda za Pisarovinu.  Prolazi se dalje kroz selo zanimljiva imena.  Pitanje je samo odakle to ime? Je li tu održana kakva teška bitka ili je tako loše ovdje živjeti da je to doista zao bitak? Ako netko zna, neka slobodno napiše. Dalje niz cestu (ili bolje rečeno „uz cestu“, jer su usponi sve češći) povremeno se može uhvatiti zgodan pogled na Medvednicu i Zagreb.  Ovo je fotografirano kod skretanja za selo Starjak. Nakon Kupinečkog Kraljevca slijedi Pisarovinska Bregana. Bregana je očito zbog bregova, a cesta je puna uzbrdica i nizbrdica. Najugodniji je svakako spust kroz šumu koji dovodi pred Veliku Jamničku. Nakon nje dolazi se do skretanja lijevo prema središtu Pisarovine. Ja sam ipak nastavio ravno gdje putokaz pokazuje prema Sisku. Ne zbog Siska, već zbog drvene kapelice koja se na toj cesti nalazi ovdje uz Pisarovinu.  Riječ je o novoj crkvici izgrađenoj sredinom devedesetih godina 20. st. Izgrađena je u jeku Domovinskog rata, kad su se u Pisarovinu privremeno sklonili prognanici iz Lasinje s druge strane Kupe. Živjeli su ovdje u prognaničkom naselju koje se još uvijek može vidjeti uz samu crkvicu.  Budući da je crkva u Lasinji posvećena sv. Antunu Padovanskom, tako je i ova brvnara posvećena istome svecu, ne bi li prognanici imali ovdje dio svoga doma. Nakon ove crkvice krenuo sam dalje cestom do prvog križanja, gdje sam skrenu lijevo prema središtu Pisarovine, a odatle, kod male kapelice nasred križanja, skrenuo desno prema Jamnici Pisarovinskoj i Lučelnici. Iskoristio sam veliko parkiralište između crkve u Jamnici Pisarovinskoj i obližnjega groblja za kratak odmor. Crkva je posvećena sv. Martinu, pa su je vjerojatno na ovom mjestu podigli templari. Prvotna gotička crkva izgrađena je u 13. st., a polovicom 18. st. gradi se današnja barokna.  Pogled na okolni krajolik doista je prekrasan. Sve je puno vinograda, premda mi se tada ovi brežuljci nisu pretjerano sviđali jer ipak ih treba proći na biciklu.  Preda mnom su još dvije drvene kapele koje sam htio obići, ona u Lučelonici i ona u Gustelnici, no moj se put nenadano izmijenio, a predviđena kilometraža prilično produljila. O tome ću vam pisati u sljedećem postu. |