nedjelja, 28.05.2006.
Beskonačno
Ako se beskonačno smanji za jedan postaje konačno.
Ja sam taj jedan.
- 15:39 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
subota, 27.05.2006.
O Pragmatizmu
Postojanje je nešto što mi stvarno ne treba.
Otkud pragmatizam?
Jedini je pragmatizam samoubojstvo.
- 17:03 -
Izložba na koju ne dolazi nitko
Uokvirih svoju sliku
broncom, drvetom i zlatom;
život strpah u metriku –
postah prazno, sivo platno.
U okviru snatri slika
drvo, broncu, dah i zlato.
Svijet što gleda ona nikad
neće postat – ništa zato.
Ali tko će vidjet sliku,
moju sliku brida zlatna?
Nitko više neće nikud;
svi su slike, prazna platna. . .
Pod okvirom priznaj poraz:
nisi slika – samo odraz!
- 13:37 -
četvrtak, 25.05.2006.
Neboderi
Oni bodu nebo
neboderi
prekoravaju ga
jer je veliko
prazno
pusto
neboderi
ljudi
ljudi
neboderi.
- 20:21 -
utorak, 23.05.2006.
Starost
Poznat miris – kamilica,
znani prizor – smrtna lica,
plačan smijeh i smiješni plač,
bakin začin – koromač.
I dok starost prste grči,
steže leđa, cvrčak cvrči.
Tako mio, poznat zvuk,
davna mudrost, danji ćuk.
Osjećam da sve tu biva,
netko divnu Stvarnost sniva –
ja znam samo da me ima
(uz zapešće krizantema)
još tek tamo gdje me nema
(suhe ruke, miris dima).
- 17:19 -
nedjelja, 21.05.2006.
Otiđi
Nemaš se čega bojati osim
pravde, pravde se bojiš,
možeš ići preko popločanih
staza, neutabanih obzora,
pregaziti sve korake, možeš
umrijeti koračajući, pogled je
uvijek ispred nogu, a ti možeš
učiniti, po prvi put, da koraci
budu ispred pogleda, možeš
otići, pogledaj kroz zahrđali
prozor što te oslobađa i dijeli,
zidovi nisu čitavi i ti se cijediš,
pogledaj, možeš otići, otiđi,
čeka se na tebe, svi koji su
otišli čekaju na tebe, samo na
tebe, samo i jedino na tebe,
otiđi i ne boj se ničeg, ne boj
se ničeg osim pravde,
pravde se boj, jer jednom,
jednom kada otiđeš, sigurno
će te proglasiti nepravednim,
ne boj se nepravde, pravda
je ta koja tjera strah u kosti,
strah od njenog ostvarivanja,
strah od odlaska i pravde po
odlasku, biti u pravu je tako
lako, a tako teško je to
podnositi, svatko je u pravu,
bilo gdje i bilo kada, i svi
su pravedni, a ti se bojiš
i stojiš iza svoga prozora,
skriven i spokojan, sjetan,
bojiš se pravde, s razlogom
se bojiš, ako otiđeš ona ostaje
u tebi i s tobom i priroda koja
je nadasve pravedna, svima
jednako sudi, u tvojoj prizmi
postaje nepravedna i ti skapavaš,
a u nutrini se samo braniš od
pravde, proklete, slijepe, sulude
pravde, ne možeš otići, ne možeš. . .
- 18:53 -
subota, 20.05.2006.
Rat
Noćas je dan
i mjesec je odveć bijel
da ga vidimo
(a kamo li gledati ga).
Noćas je minsko polje
oko nas,
ili se to Bog nije
oprao
ispod noktiju.
Oni ljudi tamo
zamaskirana su stabla,
možda njihovi listovi
presude.
Na čelu voda
samo dvije tisuće bora,
starost se stječe
u ratu.
Smrt je ratnik
(na našoj je strani).
- 02:14 -
četvrtak, 18.05.2006.
Odviše postojim da bih to osjetio. . .
Odviše postojim da bih to osjetio,
a tako je blizo, tako bespomoćno,
struji uokolo sviju nas, čini bademe,
voštanice, suhozide, nebo, smrt,
čini nas, a odveć postojim da bih to
osjetio, odveć sam tu, odveć sam
naslagao suhozida, zapalio voštanica,
odveć puta primjetio nebo, odveć
zavolio miris badema, previše sam
puta bio svjestan svoje smrti.
- 23:08 -
Obilježja Stvarnosti: IZLAZNOST
Izaći možeš uvijek, gdje god da si postoji izlaz. Ali ima mjesta
u koja ne možeš ući, bez ulaza i bez izlaza. Nisi u takvom mjestu,
baš stoga ona te se ne tiču. Izlaziti možeš vječno, što dalje
od tih bezulaznosti. No, zar jedan dio tebe nije neobjašnjivo
zaglavio u prostorju mjesta bez ulaza?
- 22:27 -
Napuklo je staklo pritiskajuć zjenu;
to zlaćano staklo blažena neznanja.
Oblak ugljen bacio na život je sjenu;
oblak praskom popraćen, čudesna spoznanja.
Na krvavoj mrežnici niknuo je cvijet;
cvijet od rose sluzave lomnoga opstanja.
U čemeru sumraka rodio se svijet;
svijet od rosne istine, glauk blagostanja.
Što da radim s istinom i krvavim okom?
Zar da duplju kopam tražeć laž poslanja?
Sve dok mučno hranim se žitkim očnim sokom;
neću, sine, građen bit – kataraktom znanja. . .
- 13:15 -
srijeda, 17.05.2006.
Ima. . .
Ima jedno nebo
što biva i biva,
bilo ga je
i prije zemlje.
Ima jedna ptica
što leti i leti,
letjela je
i prije krila.
Ima jedna peć
što gori i gori,
gorjela je
i prije vatre.
Ima jedna pjesma
što gori i gori,
gorjela je
i prije pjesništva.
- 20:21 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
utorak, 16.05.2006.
Spisi
PRABIROKRACIJA
Postoje neodobreni ljudi. Oni su se provukli u postojanje
na nadasve neobične načine. Svaki je odobren čovjek prošao
istu proceduru, dok je svaki neodobreni različit od ostalih
neodobrenih. Neodobreni otkrivaju rupe u sustavu, te se
nakon jednog neodobrenog rupa odmah krpa. Možda jednom ne
ostane ni jedna rupa i svijet istrune od odobrenih ljudi.
IMENIČNOST
Neki su žvakali sirovo meso, ovaj je žvakao sirovost.
Nepatvorenu sirovost. Rekli su mu: "Što ako pridjevsku
imanicu nigdje ne primjeniš?" Ljudi nisu dorasli njezinu
čistom ispoljavanju. Moraju je opridjeviti, pa razrijediti
dodatnom imenicom. Ne, ne, ne, ovaj se udostojio - žvakao
je sirovost. I, začudo, ništa mu nije bilo.
- 22:18 -
ponedjeljak, 15.05.2006.
Kostur
"Teško je biti kostur u oklopljenom svijetu" – uzadhne obeshrabren.
Svaki je dan neodoljivo umirao. Ali kako – pa bio je kostur?
Odakle uopće život kosturu, može se netko zapitati. Jednog je
dana bio okružen većinom onoga što čini čovjeka. Ali duša je,
kako jedan jednom rekne, u rebrima zarobljena. Ovaj je očito
imao pregusta rebra. Duša se nije mogla izbaviti. A svaki dan
provuče se njen komadićak kroz očnu duplju u svijet i potraži
stan u novom biću. Rađaju se malodušna bića, satkana tek od
uzaludnih komadića duše. Samo veliki ljudi mogu preživjeti
smrt. Ali čemu? Ovaj je kostur izvor malodušnosti.
- 23:07 -
nedjelja, 14.05.2006.
Žrtve
Žrtve jesu krivci u postojanju.
- 21:59 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
Obožavanje
Sebe ne volimo, sebe obožavamo. Obožavati znači voljeti na temelju neistinitih osobina. Boga obožavamo, također i nažalost. Otud i riječ - obožavati. Obožavamo idole. Sve žene dosad - obožavao sam ih. Kada će nastupiti vrijeme ljubavi? Da više ne moramo ljubiti zbog onoga što nije - da naučimo voljeti ono što jest.
- 16:34 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
Pospani Pastir
Eterična kugla sunca
iza brda na zapadu,
krvareći klizi, klizi,
život daje šupljem stadu
oblaka u prekrasnosti,
rujnim sada od života,
i ubija jato ptica
crno, crno ko prostota.
Pastir poji glupo stado,
liježe umoran u travu,
usnuo bi rado, rado,
nebo kreće tad u napad;
istoku on spravlja glavu –
od ljepote slijep je zapad.
- 00:55 -
subota, 13.05.2006.
Osmrtnice
Usta izobličena
od psovke
promatrači iz novina
- osmrtnice -
i jedina emocija
na njihovu licu -
smrt.
Sjećanja na mrtve
blijede
u uzaludan osmijeh
na rastanku.
- 18:17 -
Svijet je praznina oko tebe,
i praznina u tebi.
Sva praznina što ju osjećaš,
to je svijet.
Iako je na njemu sve ispunjeno,
a ono prazno puni se svakog trena -
tobom.
- 14:26 -
petak, 12.05.2006.
Oranice
Rastrojeni
ili preustrojeni
za mišljenje
ponuđene su nam
oranice
u rahlu se zemlju
zakapamo
tisuću kultura tu
neće nikad niknuti.
- 22:11 -
četvrtak, 11.05.2006.
Misao
Tek kad budem uzrok sebe odgovarat ću za svoje posljedice.
- 19:09 -
Srca
Srce izgrađeno od večeri,
sklono samozapaljenju
i kvrgavo, kvrgavo srce
bolno srce, u praznini,
srce sa očima, bezočno srce;
zaglavljeno u rebrima -
očajničko srce.
Jabučno srce, srčika,
srce koje raste,
rasipničko srce,
srčanost i srce od papira;
srce što se lomi -
srce sa srcem.
Srce s licem, tugaljivo srce,
neosjetno srce od večeri,
crno srce, srce konja;
osrčje, granica srca, srce bez granica -
nepostojeće srce postojanja.
- 10:11 -
srijeda, 10.05.2006.
liznuo sam čopor vukova
a omilio se ljudima
u nekoj tamo šumi
zimsko sivih stabala
usredotočen na usta
jer ona brišu ostatak tijela
samo su ona u pokretu
kad šutimo
liznuo sam čopor vukova
nekim tamo ustima
sigurno ne svojima –
utrnulim ustima na meni
svjetla se gase i pale
pojavljujem se i nestajem
i više ne razaznajem
pojavljujem li se s tamom ili svjetlom
liznuo sam čopor vukova
nisam znao da su vukovi
nisam znao da su ljudi
nisam znao hoću li im se omiliti
- 18:44 -
utorak, 09.05.2006.
Smrt
u septembarsko sunce
utapa se svijet
viseći čovjek
nad sudbinom
odbjegli konj
s kojeg je sjahao
crni crni crni
crni crni
pepelno crni
i još dalje
zid
visi o ničemu
- 23:03 -
O Osvajanjima
Svaki osvajač iza sebe ostavlja pustoš.
- 22:21 -
Igra Skrivača
Igramo se skrivača s tugom,
najbolji smo prijatelji.
Dok brojimo, tužni smo,
dok ona broji, opet smo tužni.
Kad se sakrijemo,
ne želimo da nas nađe.
Kad se ona sakrije,
žarko je želimo naći.
Utrkujemo se da ispunimo život,
ali najčešće se šuljamo.
Tužno je uistinu, sa svake strane,
što će prvo nama dosaditi; kao i svaka igra.
Igramo se skrivača s tugom,
najbolji smo prijatelji.
- 21:44 -
Rana
Ova je rana na meni,
ali dublja je od mene.
Probija me i proteže se
izvan mene, daleko izvan.
Tko zna gdje počinje?
- 21:38 -
O Posjedovanjima
Ne posjedujemo ništa osim prostora kojeg zauzima naše tijelo,
ništa što nam se ne bi moglo otuđiti. Na ovom svijetu
mogu nam orobiti tijelo. Duša će nam biti okradena drugdje.
- 16:19 -
nedjelja, 07.05.2006.
Ulomak
škodljivo je
naše postojanje
ruke su nam pune
praznine
koju drobimo
svim silama
od nje želimo
graditi ceste
- 17:38 -
subota, 06.05.2006.
Postoji nešto
obrnuto proporcionalno meni
da to nisu svi ostali ljudi
možda ona sjena duše
na bogu
ili predmetima u okrajku svemira
postoji jedna
dugačka zelena koprena
nalik koprivi
na sve moguće načine
nalik koprivi
i postoji jedan simbol
koji nas peče
okreće i na koncu ubija
kad smo daleko od gradova
pod bistrim ljetnim nebom
kao da pijemo mliječnu stazu
kao da uzlazimo nad zemlju
napuštamo tijelo brzinom vakuuma
a stabla oko nas
još uvijek se srebrne
i šišmiši šuškaju
negdje iznad dalekovoda.
- 16:53 -
petak, 05.05.2006.
Pravda
Sirova pravda za sve
pirova pravda za sve
stvrdnuto dijete
grizodušje kao ogrizak jabuke
u eri trulenja
oteti bijes na kljunu ptice
besramni veslači kroz vrijeme
u galiji bez njih bespomoćnoj
prepuštaju se valovima
more neprozirno od algi i mozgova
na jednoj strani vage uteg morala
a druga se strana urušava
u sirovoj pravdi za sve
u pirovoj pravdi nagona.
- 20:14 -
četvrtak, 04.05.2006.
Devijacije Neba
Glas bez boje zapomaže;
nahereno nebo, po prvi put
vidimo neku prazninu iza
(zapravo vidjeti prazninu
i ne dodirnuti je,
bolnije je od nepravde)
opustjelo nebo
usisava ptice
ružičaste oblake
i pokoji zrakoplov
na rastanku.
Glas bez boje zapomaže;
nahereno nebo, po prvi put,
i mi, nepomični promatrači,
čupamo paniku iz dna sebe,
u nepomičnoj gužvi pogleda,
neosjetnom milovanju vjetra
i smrti one nekolicine,
(konačnost do koje pogled ne stiže)
gdje je udarilo nebo
u rub svijeta
na rastanku.
- 23:05 -
više je prokletstava u tvojoj blizini
svaki je atom prokletstvo
kad šuma bez stabala ostane šuma
a ptica bez kljuna i krila ptica
razmislit ću o ponudi
da se ne izležavam u šumi
promatrajući ptice
čvorak izljeće iz grma kupina
neopterećen mojim prisustvom na tratini
- 18:40 -
utorak, 02.05.2006.
Ovitak Svemira
Ovaj ovitak svemira,
ne možemo rastvoriti
a ne iskidati ga.
Dragocijen je ovitak,
ne želimo ga otvarati.
Nema veze što nas ponekad zaboli,
ili se izgubimo među kućama,
crvenim krovovima, plavim nebesima,
u ulicama, među licima.
Ili što ponekad ne znamo
vidjeti vlastito lice,
ne možemo se sjetiti sebe.
Previše je dragocijen ovitak,
a u nutrini ponekad zašuška,
nešto je unutra slomljeno.
Je li ikad bilo čitavo?
Tko je slomio sadržaj ovitka?
Mi nismo,
pa ne možemo se ni sebe sjetiti.
- 16:55 -
ponedjeljak, 01.05.2006.
Bitka je na nebu, mi je samo oponašamo.
- 21:38 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
