Nemaš se čega bojati osim
pravde, pravde se bojiš,
možeš ići preko popločanih
staza, neutabanih obzora,
pregaziti sve korake, možeš
umrijeti koračajući, pogled je
uvijek ispred nogu, a ti možeš
učiniti, po prvi put, da koraci
budu ispred pogleda, možeš
otići, pogledaj kroz zahrđali
prozor što te oslobađa i dijeli,
zidovi nisu čitavi i ti se cijediš,
pogledaj, možeš otići, otiđi,
čeka se na tebe, svi koji su
otišli čekaju na tebe, samo na
tebe, samo i jedino na tebe,
otiđi i ne boj se ničeg, ne boj
se ničeg osim pravde,
pravde se boj, jer jednom,
jednom kada otiđeš, sigurno
će te proglasiti nepravednim,
ne boj se nepravde, pravda
je ta koja tjera strah u kosti,
strah od njenog ostvarivanja,
strah od odlaska i pravde po
odlasku, biti u pravu je tako
lako, a tako teško je to
podnositi, svatko je u pravu,
bilo gdje i bilo kada, i svi
su pravedni, a ti se bojiš
i stojiš iza svoga prozora,
skriven i spokojan, sjetan,
bojiš se pravde, s razlogom
se bojiš, ako otiđeš ona ostaje
u tebi i s tobom i priroda koja
je nadasve pravedna, svima
jednako sudi, u tvojoj prizmi
postaje nepravedna i ti skapavaš,
a u nutrini se samo braniš od
pravde, proklete, slijepe, sulude
pravde, ne možeš otići, ne možeš. . .
Post je objavljen 21.05.2006. u 18:53 sati.