symphonical love, symphonical life..symphonical death.

...svi smo mi sastavljeni od komponenta i ovisno o osobi o kojoj ovisimo, mijenjamo te komponente kako bismo joj što više sličili, dok nakraju ne ostanemo prazni, bez samoga sebe...ako nismo dovoljno jaki.

Zašto si mi to učinio?
Zašto me nisi volio?
Zašto me nisi primjećivao?

Nisi mi se javio.

Slučajno smo se sreli.
Poput neznanaca.
Još uvijek si ti bio TI.
Ali to više nije bilo to.
Izgubilo je čar.

Prošlo je previše vremena da bi se mogli vratiti na staro.
A iskreno, ni ne želim se vraćati na staro.
Šta bi imala?
Patnju, bol...
Spoznaju da te nikada neću imati.

Ali sada je drugačije.
Ne osjećam više ništa.

Bila sam ti utočiste.
K meni si dolazio kada te ona povrijedila.
Bila sam ti potpora.
Pokazivao si mi njezine poruke.
Bile su poput strijela za moje srce.

Ona nije znala šta ima.
Nije te cijenila.
Igrala se je s tobom.
A ti si se nesvjesno igrao samnom.

Ali više nema toga.
Gotovo je.
Nema više nas.
Nismo nikada ni postojali.
Niti ćemo postojati.

Izgubljeno je.
Sada imam drugi život.
I nije mi žao.

Ti si bio samo jedna stanica na putu do moje sreće.
A sada sam konačno sretna.



Zbogom.

Trinaesti dani mjeseca veljače, ožujka i studenog ove godine padaju na petak.
Mnogi ljudi strahuju taj dan, strepeći šta će se dogoditi...hoće li na njih pasti glasovir kao u crtiću.

Strah od nesreće koju prema legendi donosi petak 13. kod mnogih je ljudi preuzelo razmjere fobije i dobilo svoje ime – paraskavedekatriafobija.

Američko gospodarstvo na petak 13. izgubi između 800 i 900 milijuna dolara jer ljudi odbijaju raditi stvari koje inače rade – ne odlaze na posao, ne voze se avionima, automobilima itd. Simptomi njihova straha su različiti, od tjeskobe do napada panike, od izbjegavanja ulaganja do zatvaranja u kuću.
Strah od broja 13 postaje sveprisutan- mnogim neboderima nedostaje 13. kat, mnogi aerodromi nemaju 13. ulaz, a bolnice i hoteli redovito nemaju sobe broj 13.

Postoje mnoge teorije zašto je petak 13. tako nesretan...pa evo nekih:

1. Prema vjerovanjima iz vremena starog Rima, vještice su se uvijek sastajale u skupinama od 12, trinaesti sudionik okupljanja redovito je bio sam Vrag.
2. Juda, apostol koji je izdao Isusa, bio je trinaesti gost na Posljednjoj večeri.
3. Zla kob petka 13. opravdava se i davnim norveškim mitom o dvanaestoro bogova koji su priredili večeru u Valhali (ekvivalent kršćanskom raju u nordijskoj mitologiji), na koju je nepozvan upao 13-ti gost, nestašni Loki. Loki je nekako uspio navesti slijepog boga tame, Hodera, da pogodi Baldera, boga veselja i zadovoljstva, strelicom od bijele imele. Balder je umro i cjela zemlja zavijena je u crno; bio je to loš, nesretan dan. Od tog trenutka, broj 13 smatra se kobnim i zlosutnim.
4. Thomas Fernsler, znanstveni suradnik u Centru za matematiku pri Sveučilištu Delaware (Newark, SAD), smatra kako se broju 13 čini nepravda zbog njegove sudbine – mora slijediti broj 12.
Naime, numerolozi broj 12 smatraju "potpunim" brojem: 12 je mjeseci u godini, 12 znakova zodijaka, 12 bogova na Olimpu, 12 plemena Izraela, 12 apostola… Kad se broju 12 doda 1, narušava se njegova "potpunost", i dobiva se nesavršen broj – Fernsler tvrdi da je upravo to razlog povezanosti broja 13 s nesrećom.
5. Prema britanskoj tradiciji osuđenike i vještice vješalo se isključivo petkom, s trinaest redoslijedom (i brojem) točno određenih radnji koje su prethodile tom brutalnom činu kažnjavanja...

Narodna predaja također nudi rješenja od prokletstva petka 13-og. Jedno od njih nalaže kako se pogođena osoba mora popeti na vrh planine ili visoke zgrade, i tamo spaliti sve svoje poderane čarape. Drugo kaže da je potrebno stajati na glavi i grickati – hrskavicu.

Fobija od petka trinaestog pogađa oko šezdeset milijuna ljudi diljem svijeta.
Ali ja nisam jedna od njih. Meni je petak 13. uvijek odličan dan, čak bolji od ostalih...tako je bilo i danas...
Dakle hoćete li se skrivati u kući ta tri petka 13. ove godine? Ili će vam biti svejedno jer ne vjerujete u praznovjerice?

Kako god bilo uvijek se možete osloniti na narodnu predaju i...grickati hrskavicu...

Večer je crne obrve svila,
nečiji konji stoje kraj kuće.
Nisam li juče mladost propio,
nisam li prestao voljeti juče?

No ako jednom i zavolim drugu
i s njom ću, znadem,i bilo s kojom,
sanjati o tebi, krijući tugu,
o tebi koju sam zvao svojom.

Pričat ću što je bilo davno,
o svemu što si sa mnom provela.
O glavo moja, luda glavo,
do čega si me samo dovela.

S.A.J.