sunce na prozoru

subota, 24.12.2011.

- 08:28 - Komentari (33) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.12.2011.

ROĐENDANSKA

S krajem godine, a početkom ovog, posljednjeg u nizu od dvanaest mjeseci u godini, počinje i doba svođenja računa.....poslovnih, životnih i raznih inih koji u ljudskim životima imaju neko značenje. Često sam se, unaprijed razočarana konačnim rezultatom, i sama prihvaćala te "inventure" , govoreći samoj sebi kako će iduće godine biti bolje. Obično sam si tako kvarila puknucu dan koji bi u stvari, po mom mišljenju trebao biti zaštićen zakonom. Dan koji u kalendaru svakog čovjeka treba biti označen posebnim, velikim brojkama....jer, ruku na srce, rađamo se ipak samo jednom u životu. Na taj bi se dan trebali podsjetiti da smo sami odgovorni za sve ono lijepo pjeva i ružno zujo što nam je obojilo život. Na taj se dan moramo prodrmati i izbiti iz lude glave headbang svaku pomisao na besmislenost svoga postojanja. Ako smo cijelu godinu bezuspješno pokušavali ostati vjerni sebi i činiti sve, samo ne ono što smo si bezbroj puta obećavali da ćemo, konačno za svoje dobro učiniti. Ako smo propustili najvažniju priliku da osvojimo nečije srce. Ako smo propustili još jedan ispit ili uprskali šansu da nađemo bolji posao.....ili smo samo još jednom pokleknuli pred božanskim i zavodljivim pogledom najdraže čokoladice, udarivši tako temelje još jednom kilogramu viška fino ......Na taj dan se moramo pogledati u ogledalo, nasmiješiti samome sebi i reći kako još imamo vremena vratiti se na pravi put thumbup ....obećati si vjernost cerek , nazdraviti za vlastitu upornost....
Zato, žellim danas i ja nazdraviti party .....Za radost življenja, za velličanstvenu moć ljubavi, za strpljenje koje se uistinu naposljetku uvijek isplati, za nenadmašan učinak vjere u sebe.....tko nije pokušao neće ni znati o čemu govorim. Nazdravljam svojim najdražim bićima, kao najdragocjenijem poklonu koji mi je život mogao darovati. I anđelima svojim nazdravljam, koji se danas smiješe i nježnim me pogledima prate sa svojih paperjastih oblaka. Moram nazdraviti još nekim posebnim osobama u svome životu, koji su živ dokaz da nam život može u svakome trenutku, pa i onda kad se tome najmanje nadamo, donijeti predivna poznanstva i prijateljstva. Danas, za razliku od prije samo godine dana, želim se sretno smijati i zahvaliti Bogu što je moj život obogatio prekrasnim ljudima iz stvarnog i virtualnog svijeta, zbog kojih se mnogo češće smijem, ali zbog kojih sam često i ganuta do suza. To su ljudi koji su moju najtežu godinu učinili ljepšom, a meni omogućili da svoj gubitak prebolim uz njihovu veliku potporu. kiss
Ponesena ovom ohrabrujućom bilancom, uvjeravam sebe i u nevjerojatnu mogućnost da se, potpuno ne svojstveno ženskoj prirodi, hrabro suočim i u potpunosti pomirim sa brojkom koja će okruniti moj životopis na današnji dan. Dakle, to bi mi trebalo bi lako, laze jer su me (genetski ili kako drugačije) zaobišle tipično ženske osobine koje vrište i na samu pomisao starenja, bora, menopauze, inkontinencije, demencije......Ne smijem nastaviti niz, jer ne želim prestraviti drage mi, nježnije i ženstvenije čitatelje......Mada nije da ne bih voljela učiniti neke korekcije koje bi moj lik samo malo uskladile sa onime što se odvija u mojoj nutrini, ali sigurna sam da nikada ne bi imala dovoljno hrabrosti učiniti to nasilnim putem....pa neću ni spominjati sve mogućnosti koje nam suvremena medicina nudi po tom pitanju. Zadovoljit ću se tek nekim važnim zahvatima stomatološko-ortodontske prirode zubo...
Ne, ne želim kvariti današnji dan ikakvim nezadovoljstvima.....samo bih voljela zahvaliti Vama,svojim vjernim pratiocima u ovoj, našoj blogosferi, počastiti vas party i nazdraviti....jer i djelom je i Vaša zasluga što se danas osjećam sretnom wave



Rođendanska pesma
/Miroslav, Mika Antić/


Ja mislim da smo svi redom
iz lepe ljubavi rođeni,
ogromne, čudne i drhtave
kao jasike zelene.

Posle su došle kolevke,
cucle i zubi, i ostalo.
I noći kad smo kmečali.
I pelene. Pelene. Pelene.

Svejedno je da li su oblaci
jesenjim nebom tumarali,
ili je košava bila,
ili je mećava bila,
ja mislim: oni su videli
sva sunca kad su nas stvarali.

Zato je kosa bebama
meka i topla kao svila.
Ja mislim da su se voleli
i mislim da su zamišljali
najlepše usne za nas,
najlepše oko i dlan.

I želeli su da budemo
najbolji na ovom svetu.
Da li se ikad upitaš,
ličiš li na njihov san?
Mama i tata su stari već
i kažu: ljubav vene.

A ljubav njihova ostaje
i u nama se širi.
I nastavlja se. Nastavlja
u nekom malenom švrći
što će iz našeg srca
uskoro da izviri.



party

- 00:15 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (9)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (1)

Opis bloga








  • ____________ * * * ___________________
    Gavom kroz zid......perom kroz život..... maštom kroz vrijeme

Linkovi

Trajno vlasništvo

  • *********

    Misao je jedino što nas određuje



    *********

    Za čovjeka
    koji tijekom svog života
    upozna mnogo ljudi,
    može se reći da je
    živio zanimljivo.

    Za čovjeka
    koji ima sreću
    upoznati ljude
    KOJE VRIJEDI POZNAVATI
    može se reći da je
    blagoslovljen.



    ************




    NOVIGRAJSKA NEVISTA

    Blogoplovci moji dragi pitam vas sad,
    jeste li čuli za jedan mali grad.
    I mislit ćete da valjam fore,
    taj mali gradić ima i svoje more.
    I da dođete do spoznaje nove,
    taj mali gradić se Novigrad zove.
    Bog je stvorio ovu oazu malu,
    u jednom podvelebitskom morskom kanalu.
    A ja eto kažem sada vama svima,
    da taj mali gradić i svoju nevistu ima.
    Upoznali su se oni davno, davno,
    i do dan danas se vole javno.
    I da me pitate ne bih vam reći znao,
    ko je koga prvi odabrao.
    I ta njihova ljubav ima puno stila,
    jer je to ljubav na prvi pogled bila.
    I ta ih ljubav uvik na kušnju stavlja,
    al' cili život se ne zaboravlja.
    U tom malom gradiću, uvik ti pamet stane,
    u njem novigrajska nevista provodi svoje najlipše dane.
    I u njemu joj je pomogao dragi Bog,
    da upozna i drugu ljubav života svog.
    Jer Božja providnost je tako htjela,
    da je jednog simpa Novigrajca srela.
    A da se je dragi Bog s njima bavio,
    njihovu ljubav na kušnju je stavio.
    Jer propuhale su mnoge podvelebitske bure,
    dok je Novigrajac opet doša do ove simpa cure.
    Je da su čudne neke naše životne role,
    ali tad su shvatili da se doista vole.
    Tad je nevista rekla da neće to štimati,
    jer možda neće moći djece imati.
    Ali tad je čula ono što od srca želi,
    a Novigrajac ju je kupio za život cijeli.
    Je da se je na iglicama pekao,
    ali ovoj mudroj curi on je ovo rekao.
    Božja je volja hoćemo li djece imati,
    ali ako me voliš naš brak će uvik štimati.
    Da imamo djecu, dragom Bogu ću da se molim,
    ali ja te želim ženit, zato što te volim.
    Poslije toga je sve išlo kao po loju,
    i Novigrad je dobio nevistu svoju.
    I sad eto znate posjetitelji ovoga bloga,
    da je udana za Novigrad i Novigrajca svoga.
    A da njihova bude potpuna srića,
    dragi Bog se pobrinuo da dobiju jednog malog tića.
    I ispunila se njihova zajednička želja,
    jer on je ponos svojih roditelja.
    I mudro oni morem života plove,
    a taj mali tić se sada JUNIOR zove.
    On je oličenje, dobrote, poštenja i rada,
    i dokaz da jabuka daleko od stabla ne pada.
    A nevista za Novigrajca kaže da ima navike stare,
    i da je tvrdoglav kao dalmatinsko magare.
    I da je s njime bilo i cukra i soli,
    al' jedno zna da njega najviše voli.
    I ova priča je i lijepa i sjetna,
    ali oni su vam jedna obitelj SRETNA.
    A dragi Bog kao da je i moju želju znao,
    jer sam i ja Novigrajsku nevistu upoznao.
    Jer baš zhavaljujući dragom Bogu,
    upoznao sam je na drage mi škojarice blogu.
    I nastavit će se druženje naše,
    jer mi ova draga žena, onako ljudski paše.
    Sve radi od srca a ništa u fušu,
    a njene riječi na blogu, su odmor za svačiju dušu.
    Al' neka znade i ovo cila net nacija,
    da je meni Mosor uvik inspiracija.
    Dok sam tamo vadio kumpire, i oko mene letile mušice,
    sitija san se ove pisme i ove drage dušice.
    Pisma je od srca, i je malo mimo plana,
    ali ipak je ugledala svitlo dana.
    Jer blogoplovci moji dragi, čuda vam trista,
    jedna je i jedina NOVIGRAJSKA NEVISTA.

    ....../ Šmrika/.......



    ZAHVALNOST

    Nije zahvalnost ono
    što čini davanje lijepim....
    ljepota je u očima,
    koje ti kažu da si znao
    zato si i dao



    PRIJATELJSTVO

    Prijateljstvo je poput
    dragog kamena......
    ako ti njegov sjaj ugrije srce
    tada znaš
    ..........ono je pravo.




    LJUDI

    Ljudi su poput
    umjetničkih djela.....
    neka ti se svide
    već na prvi pogled,
    u neke moraš
    proniknuti dubok,
    a neka ti se
    ni uz sav tvoj trud
    nikada neće svidjeti,
    jer ih zapravo
    ........ne razumiješ.





VEČERNJI SUSRET

  • Isuse, dođoh Ti reći,
    kako me u srcu i prsima guši.
    Od neisplakanih suza,
    kako me boli u duši....
    Dođoh Ti šapnuti
    kako mi Križ izrani rame
    i kako ga teško nosim,
    jer je pretežak za me.
    Dođoh da Ti se tužim
    u suton ovoga dana,
    jer me odviše peče
    i boli moja rana.

    Nađoh Te u mraku,
    tek vječni žižak je sjao,
    da ću Ti doći, dakako
    da si unaprijed znao.
    Klekoh da Ti se jadam...
    ali zbuni me Tvoje raspelo,
    žižak Ti rasvijetlio lice...
    raspeto presveto tijelo....

    U suzama i krvi,
    izmučen, izboden, raspet i......sam!
    O Bože, što da se tužim....
    mene je pred Tobom sram!
    Gle, Ti nijemo šutiš,
    nikom se potužio nisi,
    a Tvoje presveto tijelo
    stravično na križu visi.....

    Pribite ruke i noge,
    pribito srce je Tvoje.
    Kako je patnja teška,
    a sitne su boli moje.
    Isuse dođoh se jadati
    u suton ovog dana,
    ali motreći Tebe....
    iščeznu moja rana.


    ( vlč. Zlatko Sudac)


















Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se