sunce na prozoru

ponedjeljak, 21.02.2011.

ČOVIK I PO

Jedan post,pročitan sinoć naveo me na razmišljanje o razlozima nastanka ovog, mog, vlastitog bloga. Počela sam preispitivati ciljeve, motive i sve ostalo što nas inače tjera na stvaranje u bilo kojem obliku. Iako sam već u svojim tekstovima ( nastalim mnogo prije ) doticala teme s političkim konotacijama, nekako sam odmah odlučila da se time ne želim baviti u svojim postovima, jer život je dovoljno gorak i bez politike. Poznate ličnosti i žutilo odavno mi se smučilo, jer smo preplavljeni njim. Tko s kim spava, koja je od nemuzikalnih lutkica izdala album, koja manekenka ili glumica napisala knjigu, skandali zbog promidžbe......teme su ispod nivoa običnog građanina bilo koje zemlje na svijetu. U malim dozama ne mogu štetiti, dok se izležavamo na plaži ili čekamo na liječnički pregled, baš kao kad s najboljom prijateljicom uz kavicu "isprevrćemo" ljude i događaje.
Nekoliko blogova dalo mi je smjernice i na tome sam im neizmjerno zahvlna, a među njima ističu se dva. Jedan pratim takoreći od svog početka, a u drugi sam zavirila doslovno jučer. U njima sam pronašla sve što mi treba da se mogu razvijati. Poticaj da nastavim svojim smjernicama koje sam imala skicirane, negdje u svojoj glavi. U njima sam pronašla dovoljno sebe nastavim dalje i uvjerim se da je to baš ono što sam željela. Shvatila sam da mogu biti svoja, izraziti osjećaje i zabilježiti neke događaje, a da nikoga ne povrijedim izlažući ga javnosti.
Inspiracija nekad može predstavljati pravu muku. No, dovoljno se okrenuti oko sebe i shvatit ćeš da postoji toliko tema i ljudi koji su zaslužili svoje mjesto u tvojim razmišljanjima.

Današni post posvećujem čovjeku kojem sam se pred Bogom zavjetovala: " u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti......", čovjeku mog života. Njegova gesta pružanja ruke "odmetnutom" članu obitelji, pokazala je opet njegovu veličinu i podsjetilo me na sve one razloge koji su me nagnali da nikada ne odustanem od nas. Sve ono loše, strašno, pa i užasno što je proživio tijekom rata, a i kasnije nije bilo dovoljno da od njega učini osobu koja se prepušta mržnji, slabostima ili depresiji. Pokleknuo katkad, ali nikada i prepustio. Mada se na prekretnici života našao na opasnom raskrižju, odakle su mnogi putevi vodili u propast, on je stisnuo zube i krenuo onim na kojem sam ja strpljivo čekala.
A Zoran, zovimo ga tako, on je prije puno godina, zaveden neprijateljskom propagandom ( a čitav je život živio u njihovom okruženju ), zajedno sa bratom napustio rodni kraj i otišao u drugu državu. Ostavili su sestru i cijelu obitelj uvjereni da su odabrali pravu stranu. Prolazilo je vrijeme i nakon toliko godina mnogi su ljudi shvatili neke svoje zablude. Na koncu i mi sami smo svjesni da nismo dobili državu kakvu smo htjeli. Nedavno smo čuli da se Zoran želi vratiti, a mislim da je baš to bila karika koja je nedostajala, jer već neko vrijeme i ja sam primijećivala znakove nostalgije za svojim korijenima. Spojili su se preko neta i već dva dana vode duge razgovore, a znam da jedva čekaju obojica da se sretnu.

Drago mi je zbog toga. Volim ga vidjeti sretnog i ispunjenog. Ponosna sam na njega jer je uvijek ostao dosljedan sebi, ali se nije bojao promijeniti mišljenje ako su argumenti bili dovoljno dobri. Svatko može pogriješiti, to svi znamo, a praštati, e za to je potrebno biti čovjek. A moj čovjek je i više od toga........ on je čovik i po!
- 11:46 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (9)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (1)

Opis bloga








  • ____________ * * * ___________________
    Gavom kroz zid......perom kroz život..... maštom kroz vrijeme

Linkovi

Trajno vlasništvo

  • *********

    Misao je jedino što nas određuje



    *********

    Za čovjeka
    koji tijekom svog života
    upozna mnogo ljudi,
    može se reći da je
    živio zanimljivo.

    Za čovjeka
    koji ima sreću
    upoznati ljude
    KOJE VRIJEDI POZNAVATI
    može se reći da je
    blagoslovljen.



    ************




    NOVIGRAJSKA NEVISTA

    Blogoplovci moji dragi pitam vas sad,
    jeste li čuli za jedan mali grad.
    I mislit ćete da valjam fore,
    taj mali gradić ima i svoje more.
    I da dođete do spoznaje nove,
    taj mali gradić se Novigrad zove.
    Bog je stvorio ovu oazu malu,
    u jednom podvelebitskom morskom kanalu.
    A ja eto kažem sada vama svima,
    da taj mali gradić i svoju nevistu ima.
    Upoznali su se oni davno, davno,
    i do dan danas se vole javno.
    I da me pitate ne bih vam reći znao,
    ko je koga prvi odabrao.
    I ta njihova ljubav ima puno stila,
    jer je to ljubav na prvi pogled bila.
    I ta ih ljubav uvik na kušnju stavlja,
    al' cili život se ne zaboravlja.
    U tom malom gradiću, uvik ti pamet stane,
    u njem novigrajska nevista provodi svoje najlipše dane.
    I u njemu joj je pomogao dragi Bog,
    da upozna i drugu ljubav života svog.
    Jer Božja providnost je tako htjela,
    da je jednog simpa Novigrajca srela.
    A da se je dragi Bog s njima bavio,
    njihovu ljubav na kušnju je stavio.
    Jer propuhale su mnoge podvelebitske bure,
    dok je Novigrajac opet doša do ove simpa cure.
    Je da su čudne neke naše životne role,
    ali tad su shvatili da se doista vole.
    Tad je nevista rekla da neće to štimati,
    jer možda neće moći djece imati.
    Ali tad je čula ono što od srca želi,
    a Novigrajac ju je kupio za život cijeli.
    Je da se je na iglicama pekao,
    ali ovoj mudroj curi on je ovo rekao.
    Božja je volja hoćemo li djece imati,
    ali ako me voliš naš brak će uvik štimati.
    Da imamo djecu, dragom Bogu ću da se molim,
    ali ja te želim ženit, zato što te volim.
    Poslije toga je sve išlo kao po loju,
    i Novigrad je dobio nevistu svoju.
    I sad eto znate posjetitelji ovoga bloga,
    da je udana za Novigrad i Novigrajca svoga.
    A da njihova bude potpuna srića,
    dragi Bog se pobrinuo da dobiju jednog malog tića.
    I ispunila se njihova zajednička želja,
    jer on je ponos svojih roditelja.
    I mudro oni morem života plove,
    a taj mali tić se sada JUNIOR zove.
    On je oličenje, dobrote, poštenja i rada,
    i dokaz da jabuka daleko od stabla ne pada.
    A nevista za Novigrajca kaže da ima navike stare,
    i da je tvrdoglav kao dalmatinsko magare.
    I da je s njime bilo i cukra i soli,
    al' jedno zna da njega najviše voli.
    I ova priča je i lijepa i sjetna,
    ali oni su vam jedna obitelj SRETNA.
    A dragi Bog kao da je i moju želju znao,
    jer sam i ja Novigrajsku nevistu upoznao.
    Jer baš zhavaljujući dragom Bogu,
    upoznao sam je na drage mi škojarice blogu.
    I nastavit će se druženje naše,
    jer mi ova draga žena, onako ljudski paše.
    Sve radi od srca a ništa u fušu,
    a njene riječi na blogu, su odmor za svačiju dušu.
    Al' neka znade i ovo cila net nacija,
    da je meni Mosor uvik inspiracija.
    Dok sam tamo vadio kumpire, i oko mene letile mušice,
    sitija san se ove pisme i ove drage dušice.
    Pisma je od srca, i je malo mimo plana,
    ali ipak je ugledala svitlo dana.
    Jer blogoplovci moji dragi, čuda vam trista,
    jedna je i jedina NOVIGRAJSKA NEVISTA.

    ....../ Šmrika/.......



    ZAHVALNOST

    Nije zahvalnost ono
    što čini davanje lijepim....
    ljepota je u očima,
    koje ti kažu da si znao
    zato si i dao



    PRIJATELJSTVO

    Prijateljstvo je poput
    dragog kamena......
    ako ti njegov sjaj ugrije srce
    tada znaš
    ..........ono je pravo.




    LJUDI

    Ljudi su poput
    umjetničkih djela.....
    neka ti se svide
    već na prvi pogled,
    u neke moraš
    proniknuti dubok,
    a neka ti se
    ni uz sav tvoj trud
    nikada neće svidjeti,
    jer ih zapravo
    ........ne razumiješ.





VEČERNJI SUSRET

  • Isuse, dođoh Ti reći,
    kako me u srcu i prsima guši.
    Od neisplakanih suza,
    kako me boli u duši....
    Dođoh Ti šapnuti
    kako mi Križ izrani rame
    i kako ga teško nosim,
    jer je pretežak za me.
    Dođoh da Ti se tužim
    u suton ovoga dana,
    jer me odviše peče
    i boli moja rana.

    Nađoh Te u mraku,
    tek vječni žižak je sjao,
    da ću Ti doći, dakako
    da si unaprijed znao.
    Klekoh da Ti se jadam...
    ali zbuni me Tvoje raspelo,
    žižak Ti rasvijetlio lice...
    raspeto presveto tijelo....

    U suzama i krvi,
    izmučen, izboden, raspet i......sam!
    O Bože, što da se tužim....
    mene je pred Tobom sram!
    Gle, Ti nijemo šutiš,
    nikom se potužio nisi,
    a Tvoje presveto tijelo
    stravično na križu visi.....

    Pribite ruke i noge,
    pribito srce je Tvoje.
    Kako je patnja teška,
    a sitne su boli moje.
    Isuse dođoh se jadati
    u suton ovog dana,
    ali motreći Tebe....
    iščeznu moja rana.

    ( vlč. Zlatko Sudac)