SIDED DREAM https://blog.dnevnik.hr/steky3

ponedjeljak, 23.04.2007.

DANI PROLAZE.....POLAKO.....

Faking ponedjeljak... Danas sam se probudila u 7 jer sam imala skolu.... A to je tragedija, inace spavam do 11 ak ne i duze!!!
Jucer smo Bigy, Karla, Mimy, Andrea i ja bile u prostor u mokosici, od Saltarica. Bilo je suuuuper. Dogodila se cak i jedna kemija izmedu dvoje ljudi ali necu sada govorit imena jer nesmijem, heheh. Ja i Bigy smo po prvi put svirale bubnjeve! Mozete mislit na sto je zvucalo! Heeheh... I tako pa sam ja malo pokazivala Bigy na gitari elektricnoj, ajde zapamtila je c-dur hehe, ali da je sada pitam sumnjam da bi znala! hehe... Ajde nisam ni ja odma sve zapamtila! Kasnije je Bigy pocela pjevat na mikrofonu a ja svirala na gitari, pa je Hrca popizdio i iskljucio nam iz pojacala sve.....

I tako tece moj faking zivot.... Ide polako.... Sutra imam pakleni test iz faking fizike... Neke prijateljice iz razreda misle da ce ga odgodit jer nismo vjezbali nikoje zadatke... A ja neznam sta da mislim necu se sada nadat da ce ga odgodit, pa da me iznenadi! Doduse ucila sam svega po ure... Nitko nista ne kuzi kako se rjesava... Svi smo spizdili glavom.... Napisala sam neki salabahter, ali moram jos na ruku jer mi je lakse za prepisat...
A sta da pricam vise.... Jedva cekam PETAKKK!!!!! IZLAZAK!!!!! aaaa nemogu docekat..... Ajde jedino sto je dobro za sutra je to da imam likovni po rasporedu... Dramica... I love crtati hehe!!! Profa mi uvijek dava neke crtece da joj crtam pa tako neradim sto ostali radi... Heheh nemoram donosit ona sva sranja, kolaze, foliju.......

Danas cijelo popodne slusam jednu te istu pjesmu dok mi napokon ne dopizdi (jos nije). Cak mi i sada svira... Amon Amarth- Perdsuit of vikings!!!! Nemam komentara na tu pjesmu, osim da je Hrcin bend dobro znaju odsvirat....
Fakat danas necu nis pisat, evo samo reda radi da napisem post... Neam sto za radit pametno... Sirim dupe cijeli dan na ovoj faking stolici od kompa i jedem slatko... Srecom nema puno toga u kuci, ja mislim da sam sve pojela!!! HHI... Ajme moram se ic tusirat.... nije da mi se neda tusirat ali ko ce susit kosu?!
Dodem ovdje samo se jadam hehe!!!! Ma kod mene je sve super!!! heheeh
Razmisljam bili kupila lece u boji... Htjela bih ili ljubicaste ili sive. Ali sive se bolje vide pa cu vjerovatno te! Htjela sam kupit sa nekim znakom npr smajlic da mi stoji u ocima... hehe ono kad gledam nekoga vidi smajlica, ali kako god trepnes leca se okrene pa bi mu lice bilo okrenuto svako malo na drugu stranu.... A opet imam problem oce li mi doktor dopustit,,,, Pitala sam ga prosli put prije mjesec i nesto i nije mi dao... :( Ma mora mi dati hehe!!!!

Idem ca sada idem se tusirat... POZZZZ ljudi svima vama i DIVLJAKUSAMA....HEHE i naravno ostalima s kojim izlazim!!! i da Andreji znat ce ona zasto!!!

(evo mali slajd sou!!!! hihi za zabavu)

MENI SLATKI POPULARCI!!!!!!!!

subota, 21.04.2007.

Sjebano popodnevno jutro....

Evo neznam sta bi pisala, odlucila sam se donekle normalan post napisat... Evo ovog jutra nisam od volje, samo kad se sjetim sto sve imam ucit, padne mi mrak na oci.... a jos uz to nikako se skinut s kompjutera.... Nikako se natjerat da ga izgasim.
Dani prolaze lijepo i polako, kad kad i jako brzo i nezamjeceno. Ovaj dan mi ne prolazi nikako, jedva cekam vecer. Idemo Andreju na rodendan... Valjda ce bit dobro, ali necu nista ocekivat. Sve mi je postalo dosadno, cijeli moj zivot... Nema mi doma slatkog za jesto, popizdit cu...
evo nesto malo sto sam pisala na povijesti!!! jucer... iz ciste dosade dok smo ucili neku novu lekciju.

"Sada sam ovdje na drugom katu školske zgrade u učionici broj 32 (ja msilim bubam). Sat povijesti je i nije mi zanimljivo. Nimalo. Sedam manje deset je, znači još 20 min do zvona. I proći će i ovaj tjedan, sljedi vikend, a prije toga večernji izlazak.

Jedva čekam otić doma, a zatim još bolje prijateljice...
Sjedim ovdje i promatram svoje vršnjake koji se ponašaju koda imaju 9 godina, ak' ne i manje. Postalo mi je dosadno, jer smiju se tako glupim stvarima.
Neznam ne kazem da ja nisam dijete. Naprotiv, ja sam povuceno malo dijete u svojim mislima... Pogotovo kada sam doma. Tada moji osjecali i moje ponasanje izlaze na vidjelo. No tada nema nikoga da vidi, dobro i bolje! Jednostavno nevolim kada netko vidi odma sve o meni cim me upozna. Volim tajanstvene ljude i tko se i ponasam, ali svejedno kada kad nisam takva. Opet zavisi s kim sam, kad kad moze netko odma vidjet kakva sam. Ja sam dijete sa idejama i mnogim ponekad crnim mislima, koje cesto zapisujem da nebi zaboravila.
Nisam od volje, sat traje jos pet min. Samo razmisljam kako cu kupit bon, jer vec dva dana nemam para na mobu. Crknut cu!!! Nisam se posteno cula s njime.... heheheh nije bitno s kim!!!!"



A eto vas ljudi.... ja bi mogla sada malo ucit!!! imam testova za popizdit, doro dosta o skoli.
POzdravljam: Bigy, Karlu, Mimy, Denu, Anu, Jeju, Mis, sve zenske iz mog razreda, Haklu, Romanu B, Veru, Zrinku, Karon, Iva, Brigitu, Karmen, Anu, Prena, sestru Ivanu :)... Ja mislim da je to to!!!

utorak, 17.04.2007.

VOLJETI....

Volim skoro sve vrste metala.
Volim drogu(ali mi tijelo i um nece dozvoliti da je uzmem)
Volim muske i zenske metalce i sk8ere.
Volim stvari koje su dobro izgrađene.
Volim muske koji su kreativni i imaju svoj posebni dir.
Volim zabavne muske, i zenske.
Volim tkacene ljude, bez straha.
Volim ubijat pohlepu.
Volim odigrati pogresnu kartu.

Volim razne vrste muzike.
Volim zbijat glupe šale.
Volim govorit glupe sale.
Volim pisat pjesme.
Volim prirodu i zivotinje.
Volim setati mracnim mjestima, sumom.

Volim plivati.
Volim gledati u sunce.
Volim svoje prijateljice (divljakuse).
Volim biti s prijateljicama.
Volim biti sama.


Volim spavati.
Volim svoj mali kutak, sobu.
Volim male igracke koje svijetle.
Volim svoj kompjuter.
Volim jesti.
Volim napuniti usta malim cokoladicama i kljukati se njima dok setam.
Volim popiti.
Volim impicavat mladeg rodaka.
Volim priustiti ljudima da se osjecaju sretni i superiorni pri svojim reakcijama na moju pojavu.

Volim sanjati da cu jednog dana dozivjeti u skoli generaciju metalaca.
Volim kradomice izbjeci sukob.
Volim imati jake stavove koje ne potkrepljuje nista osim moje iskrenosti.
Volim iskrenost.
Nedostaje mi iskrenost.
To nisu mudre rijeci, to je odricanje,
odricanje od moje slabe naobrazdbe,
od nedostatka inspiracije,
od moje malodusne potrage za ljubavlju i
moje besramnosti spram mnogih vrsnjaka.
To nije ni pjesma.
To je samo hrpetina govana.
Poput mene same.

Volim se zaliti i nista ne poduzeti da se stvari poprave.

Volim biti neprimjcena.
Volim stat ipred nekoga poznatog (prijatelja)i promatrati njegove sve pokrete.
Volim skolu radi drustva kojeg nemam.

Volim umjetnost.
Volim crtati i slikati.
Volim crtati po sobnom zidu i ukrasiti ga posterima.
Volim pisati poezije.
Volim citati tuđe poezije.
Volim citati samovoljno izabrane knjige.

Volim izlaske.
Volim mjesta na koje izlazim.

Volim gledati stare slike.
Volim gledati zanimljive filmove.
Volim slagati puzle.

Volim paliti i gasiti svijetlo.
Volim nevolje.

Volim putovati.
Volim se voziti u autu dok glasno svira muzika.

Volim svoju robu.
Volim svoje skejterice.
Volim svoje narukvice.
Volim svoj prsten.
Volim svoju gitaru.
Volim svoje svijetlo, nalik na sunce.
Volim svoje cdove.

Volim njega.....



Rijeci su sranje. Ne mogu se sjetiti kad sam zadni put vidjela stvarno zanimljiv razgovor. A da jucer... ali i to je bilo davno. Rijeci nisu tako vazne kao energija izvedena iz glazbe, pogotovo zive.
Muzika je energija. Raspolozenje, atmosfera. Osjecaj. Ne govorim o glupom ljudskom suosjecanju, ovo je jedna od rijekih stvari koje realisticko podsjecaju na to da zivimo iz dana u dan okruzeni nasiljem.


Fakat vise neznam sta bih pisala.... Neam vise rijeci, istrosene su... POtrudit cu se sutra napisat nesto posteno ak ovo nije bilo. Jer nisam imala kompjuter ovih dana pa nisam mogla pisati... Pozdravljam ama bas svih isto ko i prosli put.... Volim vas svih.... (opet znat ce neki posebni to...koji trebaju to znat)

subota, 14.04.2007.

Petak 13....... I dalje.....

(preneseno sa moga lista papira)

Zašto svaki put kad čujem zvuke trube,
osjećam se kao na groblju?
Ali ušuljana buka starih pijanaca
me izvuče iz tamnih misli mrtvih....


...
Uzmeš nešto na usta
i cijeli svijet ti se para sretan,
ti si sretan.
Odjednom počmeš viđat svoje neke nove prijatelje.
Izgledaju tako jebeno zeleno,
kao da su napravljeni od vanzemaljaca.
Vidiš ih kako lete
i spuštaju se na prostranu travu,
na kojoj ti kao kreten sijediš,
dok ostali malo podalje pričaju i zajebavaju se.
Zovem ih da vide prijatelje,
ali oni misle da je to kao neka zajebancija ili
da nisam normalna.
Osjećam se kao uskrsnuli Isus,
dok je još pušio marihuanu...

...
Dan poslije dođu priajetelji i pričaju mi.
Pomislim: "koji mi je kurac bio?"
Imam jednu veliku rupu u glavi.
Imam osjećaj kao da mi je netko potrgao djelić,
il' bolje rećeno dio mozga na kojem piše
"večer, petak 13."
Da skužila sam što je bilo,
sinoć sam se sastavila.
Ali što je onda bilo s tim vanzemaljcima,
kad sam toliko pričala o njima,
nigdje nisam spomenula gdje su nestali.
No unatoč tome,
nakon svega ljudi me idalje čudno gledaju.
Sada nije radi stvari koje sam radila sinoć,
neg' imam neku bijelu fleku po sred šupka.
Podsjetnik:
Bila sam na Lovrijencu!
...sjedala svuđe...

...
Opet mi se vraćaju zvuci trube,
Dok u ponoća stojim ko' kundurica na prozoru i
udahujem svjež, dubrovački zrak.
Ljudi polagano zatvaraju svoje restorane i
svi se vraćaju kućama,
svojim muževima i ženama.

...
Jutro se želi probiti kroz moje persijane,
ali ja sam nezaustavljiva.
Sjedim u kutu sobe gdje još prevladava tama.
Još uvijek nerazumna noć neki dan,
prolazi mi kroz moždane žlijezde.
No ovoga puta nema nikakvih pratečih zvukova
glupih američkih i finskih matal grupa,
samo se ćuje oćijukanje jednog glupog ćuka.
Loša vijest...

...
Koža mi je i dalje jebeno darkerski bijela,
u ruci boca vodke,
zamišljajući da je olovka i
bezuspješni pokušaj za pisanjem još jedne prolazne pjesme...
Ovo je samo djelić moga noćnog ispušnog ventila,
na kraju dana, prije spavanja...


Dok mi se zvuk muzike prelijeva
s lijeve slušalice na desnu,
razmišljam o opijanju.
Potencija za liječenje živaca
i smirivanja stvarnosti,
stvarati svoj idealan život bar u tih par sati pijanstva,
u smijehu,
ali i brizi da nebi oni zazvali iz kuće strave.
Oni.... jedini ljudi koji se ustinu brinu za mene i
koji su tu cijeli njihov život.
No, to je sada druga priča...
Pišem ovo sada uz zvuke KoRna,
u potpunoj samoći
i mraku,
osvjetljavaći si papir svijetlom mobitela...

Opijanje,
lijepo je dok traje večer i sve,
ali problemi se nastavljaju,
nešto se možda i može riješiti pićem,
ali mnogo toga ostaje.
Moja faza rano je započela,
no, nije to sada nešto strašno,
jer nije ni tako često,
jednostavno teenagerski život kad kad je dosadan,
i treba promijene.
Svakodnevni izlasci na ista mjesta,
a znaš kako će sve izgledati,
s vremenom dopizde i dođe potreba za promjenom.

...
Da bar mogu upravljati svim svojim osjećajima.
Osjećam se kao jebeni anđeo
u sred gomilu oblaka,
tražeći za nekim specifičnim ljudima,
dotičnim osobama...
Ali oblaci su tako gusti da ih nemogu pogaziti,
a krila su mi već sljomljena pa nemogu poletjeti.

...
Razmišljam neki dan,
o smrti,
i prepah se.
Kad zamislim to što bi sve ostalo iza mene.
Moji prijatelji,
kako bi se zajebavali.
Jednostavni strah toga što nebi mogla vidjet svijeta,
i što se s njim događa.
Ljudi radi čiste utjehe za sebe i drugih,
smislili su to nešto nazvano,
raj.
No, jeli to ikad itko dokazao da postoji?
Nije, niti može....
No mnogima pomaže pa neka im.

...
Pitah svećenika neki dan,
k'o jesu li samo kršćani u raju?
kaže ona da jesu,
pa pitam ja gdje su onda ostali:
muslima, protestanti, budisti... ?
da u paklu...
Ma dajjjj stari što si ti umišljaš???
LJudi su svoje vjere,
ne treba ih gledat ni svrstavat po tome
i netreba bit nikakvih svađa oko toga.
jer nema razlike među nama.
Mnogo toga iz svake vjere nikada nije dokazano.
Pa evo još jedne totalne gluposti!!!
Moji starci nemogu dobit grob,
zbog toga što nisu kršćani...
Jer bože saćuvaj da netko tko nije kršćanin,
može bit pokopan.
Što sada moraju baš bit u nekom strahu,
jer što da umru sutra,
ne daj Bože,
i nemogu ih gdje pokopati.
Mislim, to su čista sranja!!!


No, moigla bi satima pričat tj. pisat o tome,
i teme stalno vezivat,
ali mislim da to nije protreba...
Ne trebaju mi još svađe oko jebene vjere...

Eto još bi htjela pozdravit: Karlu, Bigy, Jeju, Miš, Karmen R, Brigitu, Anu, Karon, Iva, Denu, Prena, Veru, Romanu, Zrinku, ostale divljakuše i sve koje komentiraju i koje sam ne namjerno zaboravila!

nedjelja, 08.04.2007.

HODNIK

Hodam polako,
tek oribanim podovima,
U pozadini usporeno cuju se glasovi :
'Polako, mokro je!'
No zar je to vise vazno?!
Ionako vise necujem ono sto njet vazno.

Na hodnicima nigdje nikoga.
Sama....
Prozori rastvoreni...
Kao moje raspolozenje,
na svakom drugom
drukcije vrijeme...
No najcesce su kisa i grmaljavina.
Nade se ponekad,
i sunce koje se uspjelo probiti kroz sive oblake.

Hodam vec satima,
a hodnimu nigdje kraja.
Znoj se pojavljuje,
da navlazi osusenu kozu.
Pod nogama sve se klize,
ali neodustajem.
Zelim vidjeti kraj...
Trudim se i nastavljam.
Kraj je predug....

Gase se svjetla,
postaje tama.
Sama ja u samoci hodnika.
Nastavljam.
Noge vec bole.
'Nemogu.'
Pomislim.
Ali moram kad sam vec stigla do pola puta.
Misli i upornost pobjeduju.

Svaki put kada prodem kraj vrata,
otvore se sama od sebe.
Pocme vjetar i nosi.
Cuje se lupanje prozora i lomljava stakla.

Kraja jos nema na vidiku.
Nosim se sa cinjenicom da,
mozda ga i nema,
ali svemu jednom dode kraj.
Cak kada to i nezelimo.

Nestajem u tami,
nitko ne primjecuje da me nema,
tama me guta,
sa smjeskom na licu.
Dosao je kraj!
Vidim ga.
Poput svjetla,
jakog, osljepljujuceg svjetla.
Nastavljam neumornim korakom.
Vidim otvorena vrata
(no ova ne lupaju,
ne zatvaraju se).
Kroz njih prodire svjetlost.
Ulazim....
Nestajem....
Sa smjeskom na licu.....

08.04.2007. u 16:52 • 34 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 05.04.2007.

Kurt Donald Cobain

Evo ljudi rekla sam da cu napisat nesto na 5. aprila....
Pa razlog je jer se na taj datum tocno prije 13 god ubio Kurt Cobain!!!
pa... evo malo o njemu!!!!

Kurt Cobain (Kurt Donald Cobain, rođen 20. februara 1967. u Aberdeen, Washington; umro 5. aprila 1994. u Seattle) je bio pjesnik, slikar, vokal, tekstopisac i gitarist američke rock grupe Nirvana.
Kao dijete bio je hiperaktivan pa su mu liječnici prepisali lijekove koji bi ga držali budnim do kasnih sati te su mu davani i sedativi da mu pomognu zaspati. Mnogi vjeruju da je to razlog njegove kasnije ovisnosti o heroinu. Kada je imao sedam godina roditelji su mu se razveli te je živio kod rođaka. Nakon nekog vremena roditelji su mu jasno dali do znanja da ne žele imati ništa s njim. Sve će se to kasnije odraziti u njegovim tekstovima i životu. Kurt je imao i zdravstvenih problem koje nitko nije mogao objasniti,lječnici su mu davali gomile nepotrebnih ljekova i možda je baš zato postao ovisnik o heroinu.

Cobain nije volio ići u školu, tamo se osjećao izgubljeno i usamljeno. Više se družio s djevojkama nego dječacima jer ga nisu zanimale njihove "macho spike". Prvu gitaru dobio je za svoj 14. rođendan i uživao je stvarajući svoju muziku. Nekoliko sedmica prije mature odustao je od školovanja i zaposlio se. Radio je nekoliko poslova koji su na kraju završavali neuspjehom.

Nirvana je nastala 1986. godine kada su se spojili Kurt Cobain i Krist Novoselic koji je svirao bass gitaru. Nakon što su izmijenili nekoliko bubnjara konačni izbor pao je na Davea Grohla. 1988. godine izbacili su svoj prvi demo, a sljedeće godine snimili i prvi album, "Bleach". Krenula je i prva turneja po SAD-u. 1991. izdali su album "Nevermind", a najveći hit bila je pjesma "Smells like teen spirit" koja je zauzela prvo mjesto mnogih svjetskih top lista.

Kurt nikada nije volio komercijalnu stranu Nirvane, nije volio popularnost i ideju velike rock zvijezde. Čak je molio publiku da ne kupuju njihove CD-e i ne dolaze na njihove koncerte. Vjerovao je da su Nirvanini fanovi lažni i da jedino vole pjesmu "Smells like teen spirit". U tom periodu Cobain je naveliko konzumirao droge, heroin i morfin.

U to vrijeme snimili su još jedan album "Incesticide", koji se trebao "riješiti" svih onih lažnih obožavatelja. U tome su i uspjeli. 1993. godine snimaju album koji je ujedno bio i njihov posljednji, "In Utero". Problemi s drogom postajali su sve ozbiljniji. Courtney je Kurta nekoliko puta trgnula iz kome, spasila od overdosea. Bio je i na liječenju, prolazio programe detoksikacije ali bi na kraju pobjegao iz bolnice i vratio se heroinu. Svoj posljednji koncert održali su 29. marta 1994. godine u Münchenu. Sedam dana kasnije Cobain je pao u komu zbog prevelike doze heroina. Par dana kasnije dobrovoljno je napustio bolnicu. Nije se nikome javio i Courtney ga je prijavila kao nestalog. Unajmila je i privatnog detektiva iz straha da bi mu se nešto moglo dogoditi.

Kurt Cobain pronađen je mrtav u svom domu, 5. aprila 1994. godine. Uzrok smrti bilo je samoubistvo.




Go to ImageShack® to Create your own Slideshow

Pozdravaljam: hm-..... Karlu, Karmen R, Anu, Brigu, Brigu i Anu s gradca, R Bacic, Veru, Mimy, Karon, Andreu, Zrinku, Leu K, Prena, i cijeli svoj razred.......

05.04.2007. u 12:50 • 25 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 02.04.2007.

Dosadni dani.... kadkad i nisu !!!!!!!!!!!!

A evo ljudi moji, mislim da je vrijeme za novi post....
A nemam sto za rec....Isti problemi svaki dan...
Eto jucer nedjelja taj dosadni dan. Ali bar nije bio dosadan...HEHEHE
Bila sam sa Karlom i Mimy, bili na porporeli zajebavale se i pricale, pa malo do Miragea na vrucu cokoladu... I tako jebavale se po gradu nigdje ljudi... I tako da cemo na pizzu do Moj grijeh (mea culpa) kad ispred nas dvije casne. Jedna lijepa tanka a druga terminator, heheh. Tako smo je nazvale s tim na njezin izgled... i jos prema drugoj casnoj... heheh
A bilo je drama... Pa pricekale s Mimy bus, i otisla nam ona ca... Napustila nas je.... hehe!!!!!!!!!!!!
Ja i Karla otisle do gradca se malo prosetat... Isarale kredom malo klupu iz dosade... Obje pogodene radnjama ovih dana... Bile do kluba... Malo ispred popricale... Dok se ona izfumala hehehe
I tako zivot mi je sjeban... i skurcan... jedan posten post pisem na 5.4! Ali to nije daleko. a eto vas ljudi moji sretni i nesretni idem sada brzo u skolu i tamo spizdit glavom, jos tri dana skole.. ajme jedva cekam!!!!!!!!
Onda zajebancija svaki i cijeli dan.... Nema me doma!!!!!!!!!!!!!!
Agresiva moj najbolji nacin iskazivanja ponasanja, jaka muzika utjece na moje sjebano razmisljanje. Dernjava i kricanje najbolji su izrazaji srece, takoder i glasni zvukovi bubnjeva ili glasa njegova, dok stojis prisljonjen na zvucnik od metar i srce ti iskace, u tebi sve buba... Osjecas tu jebenu srecu na koji minut. Agresivna muzika je nesto najbolje... Nemam objasnjenja... Jednostavno me nadopunjuje! Zasto bit neki tihi mrav i dopustit da te svi gaze... Budi dinosaur i gazi ti sve ostale!!! Budi gadura ili gad!!! Naravno ne prema svima... Treba znat kad se tako ponasat.... Ali netreba previse razmisljat!!!

A evo pozdravi sto mi jedino preostaje u ovakoj tupavoj glavi bez teksta: pozzz Karmen R, Karla, Brige D, Mimy, Brigi s gradca, Zrinki, Veri, Romani B, sestri, Karon, Lei (iz lapada), Prenu, Ani, ma ljudi moji svima.... i naravno koji komentiraju i koji posjecuju ovaj blog !!! :)

02.04.2007. u 10:48 • 32 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.