SIDED DREAM https://blog.dnevnik.hr/steky3

četvrtak, 31.05.2007.

Samo za taj osjecaj!

Da sam prazan list, potpuno cist,
koristio bih puno puno deblji kist
i samo jarke i sarene boje,
da napisem ime tvoje i moje.

Da sam prazna glava, potpuno zdrava,
ne bih vise nista ucio zabadava.
Samo onoliko koliko mi treba.
Da jos ostanem paf od tolikog neba.

Da se mogu ko nekad vratiti na pocetak
i biti onaj isti bahati djecak.
Nebi forsiro neki lezerni stil niti se trudio da uklopim.

Samo za taj osjecaj! (x2)

Da sam prazan list, potpuno cist,
koristio bih puno puno deblji kist
i samo jarke i sarene boje,
da napisem ime tvoje i moje.

Da se mogu ko nekad vratiti na pocetak
i biti onaj isti bahati djecak.
Nebi forsiro neki lezerni stil niti se trudio da uklopim.

Moj svijet u ovaj svijet,
moje snove u raspored.
Riskirao bih svaki pokusaj da zavrsim taj osjecaj.

Samo za taj osjecaj! (x4)-(x4)


Jos uvijek mislim da su ijeci sranje i nevalja ih trosit
kada mnogi ne slusaju.
Svi postaju tvrdoglavi i sebicni (ima iznimki).
Cijeli svijet se pretvara u sranje.

Mrznja je spas kada nema nade, za sve.
Kroz mrznju kad-kad sve lakse prolazimo,
barem ja.
Ponekad je lose nadati se
i gledati sve s visoka,
biti optimist,
jer mnogo toga se uopce nece ostvariti...
"tko visoko leti, nisko pada"

A kad se ne nadas,
ili se bar nadas nekim malim stvarima
i vecinu mislis negativno (ne previse),
svijet ti moze biti puno veseliji i bolji,
jer te mnogo toga moze obradovati...

Budi pesimist, ali ne previse!
opet... treba biti ono sto jesi,
jer maske iza kojih stojimo su sranje.
Kad-tad ce se doznati ko smo zapravo.
I ljepse je od pocetka pokazivati svoje pravo lice
i sve ce biti bolje...

Moram sutati jer, rijeci su sranje!



Denice volim te!!!
pozZ:Denicu, Bigy,Ani, Karli, Jeji, Mariji, Mimy,
Ivani (sto je bila u dbk), svojoj sestri, veri i ani, i svim ostalim...

nedjelja, 27.05.2007.

Tok ljubavi!

petak, 25.05.2007.

Pardon

Ja sam sranje.... Sranje od čovjeka!
Prvo uništavam svoju obitelj,
prijatelje,
maloga,
i svih oko sebe!!!




Možda izolacija od svih i nie rješenje.
Ali sami roditelji tako traže i žele,
polako mi zabranjuju sve sto je moguće
zbog toga što dodem malo kasnije iz škole...
Zbog toga što ne mogu stati doma...
Zabranili su mi muziku,
izlazke,
i to mi je dosta.........

ja sam mrtva iznutra.....

Ljudi pput mene ne zaslužuju život,
pa ni ja....





(neznam ocu li pisat više, možda, neznam...)

We are damned and we are dead
all god's children to be sent
to our perfect place in the sun
and in the dirt

There's a windshield in my heart
we are bugs so smeared and scarred
and could you stop the meat from thinking
before I swallow all of it,
could you please?

Put me in the motorcade
put me in the death parade
dress me up and take me
dress me up and make me
your dying god

angels with needles
poked through our eyes
let the ugly light
of the world in
we were no longer blind
we were no longer blind

Put me in the motorcade
put me in the death parade
dress me up and take me
dress me up and make me
your dying god

Now we hold the "ugly head"
the Mary-whore is at the bed
They've cast the shadow of our perfect death
in the sun and in the dirt.

25.05.2007. u 17:00 • 11 Komentara • Print • # • ^

subota, 19.05.2007.

Ptice!!!

Jutros me probudila neka jebena ptica.... I to na subotu jutro...
Pa imala sam je necim pogodit da ostane krepana na mjestu, koliko mi je digla zivce!!!
Debilkusa!
I to krici kao da joj bog zabija ruku u usta, ne prestaje... Mrs!!!
Namjerno me probudila.
Jos za ne falit je stala na prozor susjedne kuce koja je dva metra udaljena od moje!!!

Ptice su oduvijek retardirani stranci s tourreteovim sindromom (nekontrolirani pokreti tijela potaknuti nekim zvukom).
Jebu jedne druge, brinu za djecu i održavanje doma nikada ne zapostavljajući svoju pravu misiju.
Dreče svim plućima u užasnutom paklenom bijesu svakog jutra u zoru,
da bi nas sve upozorile na istinu,
a usput i da smo preživjali još jedno jutro.
Krešte o krvavom umorstvu po cijelom svijetu, ali nažalost mi ne znamo ptičiji jezik.

Ali svi mi kad umremo bit cemo na sigurnom, topli i puni sretnih osmijeha!
Teškim snovima se okretat u grobu tražeći za boljim snovima i pokušavajući promiijeniti san.
Kako je bilo mrtvacima za vrijeme rata???
Sanjali su o tome da čuju neke teške zvukove i da se nama zivima dogada cudo!

19.05.2007. u 15:11 • 7 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 17.05.2007.

Keep me!

Treba toliko dugo vremena da upoznaš neku osobu,
i napokon kad shvatiš koliko toga znaš o toj osobi,
počneš je gubit.
A onda sve iznova s nekim drugim.
Neshvaćam zašto se to svaki put treba dogodit.
Ovog puta bi da ON ostane tu!
Čemu služi hodanje nego radi upoznavanja tebi drage osobe?!
A sve to u strahu ,
dok ga gledam,
sam čekam kad će me i on napustit.

Ljubav je kao vatra!
U početku je sitna,
pa se počne širit i rasplamsa se,
a poslije postane sve slabija, izgubi snagu.
No kad kad se toliko rasplamsa da joj nema kraja!
E volila bi da je tako!


Ali stvari ponekad ne idu onako kako želimo,
al zato se trudim učinit najbolje.

Kad čovjek naiđe na svoju sudbinu, nazovimo to tako,
onda mu cijeli svijet izbljedi,
postoji samo ta jedna osoba!!!

Ali pitanje je uvijek Do kada?

Ill Nino - How Can I Live
Uploaded by Alex_Cineaste

17.05.2007. u 11:35 • 22 Komentara • Print • # • ^

subota, 12.05.2007.

Povratak Sunca!

Čudan je to osjećaj.
Kao da sam več 13 godina u komi,
a sada se polako počinjem buditi.


Divno je kad znaš da sam sebe možeš iznenaditi.
I iznenadiš se.
Sebe sam iznenadila, pozitivno,
zaljubivši se u osobu koja mi prije nije mnogo značila,
a sada sve!
U osobu o kojoj razmišljam i u slobodno vrijeme i kad nebih smjela.
U osobu koja mi nije izgledala tako... lijepo...

Kada se vozim u autu samo razmisljam 'oće li on proći s njegovim starim u autu.

Neki kažu kako mogu zavolit nekoga tako brzo,
ali jednostavno kada osobu vidim svaki dan...
I gledamo se i volimo...
To postaje druga prica.
Moguće je zavolit nekoga u kratkm vremenu.


Ljudi mijenjaju mišljenja,
kad kad si zapišu krivu stranicu.
I grozan je osjećaj kad toliko voliš nekoga,
a znaš da će jednog dana ta osoba samo izbljediti
i nestati ko zna gdje.

I kad mi reče neku toplu riječ,
osjećam se... neznam... zaljubljeno, zaštičeno.
Nemogu to opisati!
I fakat sam sretna što smo našli jedno drugo...


Osjećam kao da srce neće izdržati.
Jer kad postoji toliko ljepote u svijetu.


Postoji jedan cijeli novi život iza ovog vidljivog!
I mislim da se nema razloga bojati.
Ali bojim se...



On je moj raj na zemlji!!!
Denise volim teeee!!!

12.05.2007. u 11:50 • 75 Komentara • Print • # • ^

subota, 05.05.2007.

Bijeg ili ne???!!!

Kad kad se pitam je li moguče da sam najsretnija na svijetu?
Jer nekad mi se toliko toga pruži da mogu biti sretna,
a ponekad te šanse ne prihvatim,zajebem se...
Zadovoljna sam malim stvarima,
ali kad kad me ništa nemože učiniti sretnom.



Svi takozvani talenti poput plesa, pjevanja, glume, rezanja drva i umjetnost
uglavnom su usmjereni prema perfekciji kroz vježbu.
Nijedan pravi dar nije posve urođen.

Svi mi propitujemo ljubav, nedostatak ljubavi i strah od ljubavi.
Čovjek se nemože iskupiti,
a riječi koje nemaju nužno očekivano značenje,
mogu biti iskorištene u rečenici kao umjetnost.
A ovo malo odmorište koje nazivamo životom,
nije ništa u usporedbi s onim što će doći nakon smrti.
Život nije ni približno tako sveto kao što je preživljavati.


Volila bih da sam imala koga pitati za savjet.
Volila bih da mi je netko mogao objasniti zašto točno više
nemam volje i snage da bilo što naučim.
Samo tragam tjednima za bilo čim drukčijim i novim.
Veselje...


Imala sam čudesnu priliku upoznati divne ljude danas tako rekući prijatelje,
od kojih sam mogla čuti stvari kojih ću se sjećati s toplinom na srcu...

I na kraju dana,
umjesto planiranja bijega iz ovog mjesta,
moram se samo nasmiešiti.
Kao da ništa nije bilo...

05.05.2007. u 12:25 • 33 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 02.05.2007.

Waiting for better days!

Danas ću uzeti toliko kemikalija koliko ih moje masne kanđe dohvate,
jer me taj misris podsjeća ne tebe.
Baš kao što su rekli u reklami.
Miris od jučer osjeća se i danas.
Nasukana sam, zaglavljana i opsjednuta.
Moram otići jer si jos uvijek tu u zraku oko mene,
zajebavaš se s mojim osjećajima.
Ostavljaš sav svoj ponos i poštovanje ovdje,
na mjestu mog oporavka.
Mjesto na koje sam otpuzala da umrem kao mačka ispod kuće nakon što je smrtno pogođena,
ležeći, čekajući...



Velika vreča za smeče,
slatki sok otkošene trave,
žrtve patalnog alkoholnog sindroma...
Ako je ovo trenutno stanje svijeta,
radije ću se zabiti u svoju malu kućicu,
gladiti svoju trbusastu mačkicu,
jesti sladoled Macho ili King,
gledati u dobro osvijetljeni televizijski monitor
na kojem se beskrajno vrte nege glupe reklame (pretezno za celulit),
dok Dream evil razvaljuju zvučnike.
Opušteno,
ležeći na vec poderanoj fotelji, u pidjami.
Falim još ja na slici, ali ja sam na wc-u pa se nisam stigla slikat.

Bit ću tako opuštena sve dok ona tetka iz Amerike dođe i donese mi poklon-
-krvi u zdjelici.
Bit ću tako... neznam...
da ću naci energiju da se pješice vratim njoj u Ametiku po kaput,
i usput do njezinog muževog groba,
iskopam leš i krenem s njim na put bez povratka do Dubrovnika.
Zakucat ću njegov leš u kut stropa,
obojati ga u bijelu boju i ukrasiti ga nakitom.
Nadati se da je kao neki duh, prijatelj....


Ne izmišljam zanimljivosti za razgovor,
nemam što reći ni pitati,
i ovoga puta sve ću progutati.
Samo sam dio neke igre.
Ne razmišljam i kad razmišljam zaboravim...

Sv. Marija bila je lezba,
pa što?
Ja ću je poštedit,
ali bit ću bi.....

02.05.2007. u 22:12 • 24 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.