| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Ekstremno uspješna godina, ova 2008. godina... U istu uđoh s visokom temperaturom, ležeći i čekajući da prođe. Anemična. Al' bitno da sam ušla. Uspješno razriješih anemiju i s novostečenom snagom i kondicijom (zapravo, kisikom koji je navrnuo u moje tijelo kao direktna posljedica tableta željeza, trenutno zamijenjenih crnim vinom), krenuh u nove bici-trči-akcije. S naglaskom na forsiranje uspona. Loša, loša ideja! Naime, loše koljeno, ali koje bi (per se) bez problema savladalo kulturan postotak povećanja uspona u razumnom vremenu. Kako kulture i razuma nije bilo, od svibnja skidanje s trčanja i bajka te čitav niz pokušaja samoterapiranja s jadnim rezultatom, s povremenim malim pokušajima penadalanja, uglavnom na mtb. U rujnu prelazak na stručne pokušaje terapiranja s, pa možda ne jadnim, ali ne i naročito dobrim rezultatom... Ustrajni boravak u teretani, razmjerno kvalitetno jačanje 4cepsa i ostalih umiješanih mišića, promjenjivog uspjeha (uspjeha i nazadaka), ali s generalnim omanje pozitivnim rezultatom i onda... 26. prosinca! Hernija diska. Ne'mreš bolivit'. Anbladifakingbilivbl. I još poneka starohrvatska rečenica kojom želim precizno oslikati beskonačnu glupost situacije u kojoj se nalazim i nevjerojatnog nazadovanja nakon 8 mjeseci pokušaja da se vratim na noge i kotače... Nema potrebe ići u detalje. Dovoljno je reći da sam se djelomice sagnula, na hladnom zraku, lagano u koso.... i tjedan kasnije odmakla gornji dio tijela za 2cm. Rezultat? Pet dana poslije toga hodam pod pravim kutem (apsolutno se ne mogu izravnati, osim ukoliko želim suzama lepiti tapete... Pet noći ne spavam, al' zato kvalitetno cmoljim; noga, desna, boli do lista i za popizdit'. Peče, dere, ne trne, ali otpada... Hodam k'o zvonar oniste crikve. Da bih se mogla i kvalitetno nasmijati, ma kako tragično se ćutim, treći dan me je ukočilo u vratu pa više nisam mogla piti, osim sa slamkom. Štp je ipak prilično brzo prošlo... Sva sreća da nemam problema sa samopuzdanjem jerbo bi jedan pogled na sebe u navedenim uvjetima bio dovoljan za doživotan gubitak vjere u sebe po bilo kojoj osnovi... Osvrta na karijeru nema. To zato jerbo mi je ista gdje je i bila. U klincu. Ostalo sve u najboljem redu, daklem, neinteresantno autoru, a drugima... pa neinteresantno kao i sve ostalo, jel'te.... daklem, nema potrebe za trošenjem vremena koje mi je preostalo na stolici... aš me počelo bolit'... ha, dupe, što drugo. Probada. Središte dupetare s prekrasnim pojačanim odsjajem na cijelu nogu. Narafski, onu istu koja ima i koljeno koje je u klincu... Ah, da, došao brzi internet... tko je rekao da Boga nema. Makar se zvao HaFakin'Te. To bijaše neočekivano... A što si želim za NG? Da uđem u istu ispravna i registrirana, tijekom godine riješim leđa (s naglaskom na brzo uklanjanje boli) i koljeno i (makar) počnem trčati i voziti bajk. Daklem, zdravlja! Nek' mi familija bude kao što je bilo prethodne godine, ni više, ni manje. Prijatelji? Nek' budu! Novi auto? Nek' model koji gledam dođe na dobru cifru, pojeftinjuju oni koji mi se manje sviđaju... Nofci? Nek' bude kao što je bilo. Glede karijere - njojzi niš' ne bu pomoglo. Pa ni ja!! Sve najbolje svima! |
