Zašto je cool biti u tridesetima?

S obzirom da mi se nova trideset i neka neminovno približava za koji dan, eto da izvučem par asova iz rukava zašto mi je to i dalje dobar feeling, ovako naizust...Ja sebe, ( a i drugi mene), još uvijek doživljavam kao nekoga tko kalendar vara svojim duhom, u smislu onog da odbijam u potpunosti stvari poput da je život nešto strašno ozbiljno i da je sve i svatko oko mene u depri, dugovima, lošim brakovima i vezama, rastavama, sudskim postupcima, ovrhama, neplaćenim alimentacijama i sl. sranjima, a dobar dio ljudi s kojima kontaktiram ima jako dobre razloge da bude u takvom stanju. Ja im uvijek nastojim nekako održati stanje duha na pozitivnim mislima, makar mi se to ponekad čini kao mission impossible, da sad ne ulazim u detalje. Ne dam da taj jedan moj „djetinji“ dio nestane, jednostavno ne želim da iščezne u neku ladicu sjećanja. Palim se i dalje na Snoopy majičice, pidžamice, šlapice, posteljine (ah, da, naručit ću i onu iz novog Neckermanna), plišane peseke i općenito volim sve što je veselo i podsjeća na neke druge, neopterećenije dane. Volim se zadržati u takvim dućanima i neizmjerno se veselim svakom takvom poklonu i dan danas. I ja sam kao u skladu sa svojim godinama, ou jes, moš' mislit! Za rođendan očekujem tortu odavde, redni br. 54. I ne bude pisalo Lora nego Didi. Zahvaljujem. Može i više komada, nije da sam na dijeti, ja volim i pojest i popit fino, a odavde je sve njamiiiii. Provjereno na vlastitom dupetu. Fala.
Druga nepobitna činjenica je da prestaneš pratiti nove bandove toliko mahnito kao prije, ne slušaš više top liste na radiju, osim ako se ne voziš nekim pustopoljinama gdje ništa drugo ne hvata osim lokalnog radija, izgradio si svoju top listu bandova koje voliš i cijeniš i čije uratke možeš preslušavati over and over again, a da ti ne dosade. Ne ideš više na svaki iole suvisli koncert u gradu. Čak ti i vijesti na radiju nisu više razlog da prebacuješ stanicu, začudo, počinješ ih sa zanimanjem pratiti dok živčaniš mileći u koloni prema svojem, olfo, najdražem radnom mjestu i smišljaš izgovor zašto i danas kasniš. Živce izgubiš samo kad ti puste onu zavijajuću opernu pjevačicu koja reklamira jednu banku, a onda izmijeniš gumbić na izborniku, a to su valjda i željeli postići jer je u ovom društvu i iritantna reklama,primjećena reklama. Pogledajte Nives i Simonicu, očiti dokazi.
Treća činjenica je da skontaš da postaješ žešći konformist, pogotovo kada su u pitanju izlasci. Počnu te nervirati klinci koji se naguravaju, bljuju okolo, lamataju čikovima blizu tvoje bluze ili najlonki ( a ja se prokleto palim na one Wolfordove), izgaze ti cipele, mrziš se gurati oko šanka i općenito ti ti cjelonoćni izlasci ostave trag na ostatak vikenda u toj mjeri da si u ponedjeljak ujutro totalno u komi, ako ne od cuge, onda od neispavanosti jer si si ipak poremetio svoj ionako zeznuti ritam spavanja. Kad sam već spomenula cugu, skužiš da ti puno više treba da se unerediš, a to valjda dođe samo od sebe ili dugogodišnjim treniranjem, a to opet ima kao posljedicu i da izlazak više košta. Zapravo, kad bolje razmislim, bolje onda bit sponzor devama u zoološkom vrtu, pa bar onda učiniš dobro djelo. Da ne spominjem da je tu i posljedica da se i rastriježnjuješ ponešto dulje nego prije, pa onda i izbjegavaš pit u konačnici.
Četvrti razlog zbog kojeg volim svoje tridesete je da se puno opreznije odnosiš prema ulascima u veze, podozrivo promatraš sve i svakog, naročito kad si već pun opekotina iz nekih prošlih priča i usputnih pilot epizoda. Iza mene ih ima nekoliko dugogodišnjih i promašenih, ali izlizah si rane i brijem i dalje krilaticu da la vita e bella. Nema smisla preispitivati se gdje je priča skrenula na krivi kolosjek,jer očito strojovođa nije bio kvalificiran, neovisno o njegovom spolu. Ipak za kvalitetnim kadrom, potraga traje dulje, a ponekad i headhunteri znaju pogriješiti, pa se najbolje orijentirati na vlastiti nos. Osim ako niste Michael Jackson pa ga lovite po lavabou dok se umivate zorom ranom. Zastranih ponovo, dosta o meni, iako mi ne otpada nos, (niti raste, jer nisam Pinocchio), pričajmo malo o mom autu, ali o tom nekom drugom prilikom kad nešto krepa, zasad samo tankam i vozim, nadam se da će tako i ostati.
Sve u svemu, uživam u životu koliko god mogu. Malo mi za potpunu sreću fali, ali se ne opterećujem, sve u svoje vrijeme. Takav mi je valjda horoskop. I veselim se svojem rođendanu jako. I Ljubljani u koju idem dan kasnije na koncert, 7.11. Ako vas zanima o kome se radi, guglajte, naći ćete. Ljubi vas sve vaša Snupislava.