Šatro domaćica

Napokon znam kad ću na godišnji. Dobih primetime termin. Uspjela sam i nešto boje nabaciti na terasi, u solarije više ne ulazim otkad sam malo čitala na tu temu, uglavnom boja je tu, nabacih je trackajući se faktorom 20 i kusur po svom mladom, jedrom, prekrasnom tijelu, a 50 po faci. Sunce je skroz poludilo pa se moramo svi trackati, ali sad mi dođe žao jer sam si zamastila svoj ligić, zapravo onu stolicu s naslonom za noge i ogromnim mekanim jastukom. I pogađate već, ta tkanina se ne da skinuti osim da se razreže. A onda mogu baciti i tu drvenu konstrukciju na kojoj ti mekani jastuci stoje uglavljeni. I tako, zeznuh još jednu u nizu stvari koje ću probati izribati onom malom keficom i deterdžentom ovaj vikend i nadam se uspjehu te akcije...sunca radi, valjda su mi proradili endorfini i osjećam se hiperpozitivno. Eto, danas sam se častila viškom pogačom, pršutom i livanjskim sirom kod prijateljice. Znajući da volim rose, nabavila je isti, moj omiljeni , i zalismo njeno useljenje u novi stan na ulazu u Samobor. Super, sad imam mjesto kad se previše „razgalim“ za fašnik da dođem na kavu unormalušu. Jutro kao svako subotnje jutro, počelo je dizanjem u normalno vrijeme kad me naglo spucala inspiracija da bih ja danas glumila domaćicu i odvažih se na odlazak na Dolac u nabavku povrća, ribe i sira. Ne znam jel to manjak ljudi u gradu, pa više primjećujem ove koji su još tu i čekaju primetime godišnje ili su danas tamo bili samo dobri frajeri. Uglavnom, u konzultaciji s frendicom skontah da se na ribarnici da subotom vidjet dobrih komada i da moramo češće dolaziti na plac. I točno skontaš da je single po tome što kupuje. Naravno, takav si ubode škampe, kovača ili nešto slično, a ne girice ili srdele za kompletnu obitelj. Doduše, čisto sumnjam da će ga spravljati sam, osim ako ne prati neki kuharski show, ali to je već drugi par rukava. Ako je u stanju dati preko 100 kn za kg ribe, vjerojatno ima i nekoga tko će mu to prirediti, a da nije mama, samo je pitanje gdje je ona za to vrijeme..Nema veze, ionako mu ne piše na čelu, ali su prsti bili čisti od zlata...Došlo mi je da kupim jakobove kapice, bar 3-4 komada, ali nisam jer nemam blage veze kako se pripremaju, jela sam ih svojedobno vani i bile su mi mrak. Znam da nije neka filozofija pripremiti ih, ali ne znam kako.. Uspjela sam dobiti kompliment od prodavača paradajza i breskvi, samo ne znam jel to bilo zbog dekoltea ili zato jer tak šarmira sve žene koje solo cukaju vrećice. Vjerojatno zbog ovog drugog, s obzirom da ga moja trojka sigurno nije bacila u sevdah. Nakon toga, mirisala sam lavande i ruže na štandovima na putu do Opatovine i jednostavno bila happy radi tih malih stvari koje nam uljepšavaju svakodnevnicu. Eto, nova Ugarkovićka vam se samo htjela pohvaliti...Idući vikend radim sushi, baš me zanima kako će ispasti...