Slavko Kukec - PiPi
05.03.2010., petak
Da si malo drugačija…
|
Za malecku ( Charles Bukowski 1920 - 1994 ) Ona dolje pjeva, svira na svojoj gitari, mislim da je sretnija nego obično i drago mi je, ponekad malo poludim i surov sam prema njoj. Teška je četres’pet kila ima tanušne zglobove a njene su oči često istinski tužne. Ponekad me moje potrebe čine sebičnim sve mi to preplavi razum a nikad nisam bio vješt u izvinjavaju. Da si malo drugačija… Ponekad ju vidim nasmijanu, al mnogo češće istinski tužnu; ni ja se tad ne radujem danu niti na usnama, njenom imenu. Ponekad sam prema njoj okrutan, pravim se da sam dalek, odsutan i ne pokušavam biti sretan jer kad je ona tužna, ja sam sjetan. Volio bih da svira i pjeva u osmijehu da bude živa, glasna i tako neponovljiva baš poput domorodačkih bubnjeva. Mogao bih tada ko Bukowski zaboravit na rječnik gosparski živjeti i pjevati boemski divlje, sirovo, požudno i zvjerski. .............................................................. |
