Slavko Kukec - PiPi
22.10.2009., četvrtak
Danas su svi slikari
|
Kada bi život bio štafelaj a ja ko slikar, uzmem dan, čisto bijel ne ispunjen, jednostavno nijem, pričepim ga! Otpijem gutljaj kave, pogledam u daljinu onako zamišljeno i crvenom bojom započnem dan, krivudavo kao uzdah zaljubljenih, i dok sam još u tom zanos, s vrlo malo plave, nebo plave boje nacrtam istinsku vedrinu duše, onu što osmijehom počinje i završava… Po rubovima jutra i noći, nijansiram onu izmaglicu u kojoj nestaju sve izmućene i tužne oči… Ponovo jedan gutljaj fine kave, onaj pogled, žuta boja i Sunce… Da! Sputati treba svaku ljepotu i potpisati, dakako da treba, obavezno, sitnim slovima u donjem kutu…PiPi, a rama, rama ove slike nek je zlatna, zlatna ko moj osmijeh i onako sitno rezbarena ko ljubav moje žene! |
