Slavko Kukec - PiPi
18.10.2009., nedjelja
Još uvijek sam onaj stari
Moram li uplitati beskraj svemira i odlaziti na rubove nekih iščezlih svjetova do mjesta gdje zvijezde umiru u očima, da ti prostodušno priznam: Kako još tragam za dostojanstvom svih budućih nadanja, da ti otkrijem svoje snove u pjesmama! Moram li na koljenima udahnuti beskraj kako bih rekao: Sanjari još postoje! Ili je dovoljno da ti kažem; još uvijek sam onaj! Nevješta mi ruka za Vas pisat htjedne o čeznuću što iznenada tijelo prože, kao u pjesmama iz davne davnine dok gorjele su i plamtjele za Vas vatre, Al odavno više nisam vjetar u plavoj kosi, niti sjena što grli korake na mjesečini, nisam na usnama tvojim ljubavna pjesma, al pjevam, pjevam neke drugačije pjesme. Imat ćeš tu boju ( nebo plavih očiju ) sa mnom i osmijeh i poljubac da izgoriš( ime ljubavi ) i krila da ( kao nekad ) zvjezdanim nebom letiš, imat ćeš,( jer onaj sam stari ) kad raskrstiš s tišinom. Ja, ti nisam neko drugo vrijeme, ( što leti ko ptica ) niti pejzaž ( zaboravljenih ) nepreglednih ravnica niti sam Ja, pjesma, pjesme nijeme ( u tebi ) davno, davno otpjevane i zaboravljene… Zato ne pitaj gdje sam i tko sam u ovom trenu, još uvijek sam onaj stari, zaljubljen u svaku ženu… |