Slavko Kukec - PiPi
03.10.2009., subota
Nije li ova večer…
|
Nije li ova večer dobra, taman toliko, da pustim u srce stihove Nerude, sada; dok još vlada tišina u venama dok ne žubori krv, dok žudnje drijemaju. „Odsutnost je kuća toliko prozirna da ću te bez života vidjeti kako živiš i budeš li trpjela, ljubavi, umrijet ću ponovo.“ Kuća je to u kojoj tama i tišina nagriza, vremenito, poput soli plavog Jadrana, dok vjetrovi glade kamen njenog postojanja, rasipam se, pa se izdižem, ko dine pustinja. Ljubavi, koliko sam puta do sada umirao da bih ponovo u tvom pogledu zaživio, koliko samo puta tugovao i patio, da bih se ponovo tvom osmjehu radovao. Odsutnost je kuća jedinog, istinitog bola, U njoj živim da bih za te ponovo umirao i umirem da bih za te još jednom živio. Nije li ova večer dobra, taman toliko da svaka iskra neba zasvijetli u očima, da se prelije preko tvojih mekih usana u još jedan život prije novog umiranja. |
