Slavko Kukec - PiPi
02.04.2009., četvrtak
XXII
|
Utihnule sad su posred grudi vatre nit` milosti za me više mjesec ima tišina me ljubi, grli, već danima k`o da za me više nema, misli bistre. Živoj pišem, k`o da pišem umrlima hoće srce tužnom rimom, put da zatre pa mi ruke perom stihu slovo kljaštre ne bi li se pridružio žalobnima. U očima njenim vidim samo sjetu a kroz osmjeh nazire se boli sjena dok u grudima nosi ljubav raspetu. Od mene ti nije kob zaboravljena Nek` i vječnost zna za sudbu tvoju kletu Kako vazda nisi; ti bila ljubljena. |
